Seks i politika na ovogodišnjem BL Art festivalu

Da kultura i umjetnost nisu u prvom planu u Bosni i Hercegovini je dobro poznata činjenica. Možda čak nisu ni u drugom planu. Ni u trećem. Recimo jednostavno da su poprilično zanemarene. Mladi umjetnici i kulturne organizacije su često prepušteni sami sebi i stvaraju bez mnogo resursa iz čiste ljubavi prema umjetnosti, što ipak ima neku posebnu čar. „Imajući u vidu da tržište i kolekcionarska svijest nisu pronašli utemeljenje u zemlji, umjetnici i kulturni radnici pokušavaju opstati u okruženju koje ih kontantno podcjenjuje,“ kaže mi kustosinja BL Art Festivala, Isidora Branković, s kojom sam razgovarala uoči održavanja festivala od 29. do 31. avgusta. Institucionalna izdvajanja za kulturu još uvijek su mala, a mladi umjetnici teško dolaze do izražaja od onih koji su već “odavno zaposjeli sistem”, pa je tako ovaj festival namijenjen promociji umjetnika i radnika u kulturi. Njihov cilj je da promijene upravo to, stavljajući mlade umjetnike u fokus. 

Seks, politika i umjetnost

Tema ovogodišnjeg festivala je Seks i politika, a dva, na prvi pogled nepovezana termina, su bila polazišne tačke za razvijanje koncepta izložbe i festivala. Kako objašnjava Isidora: „Pored moći koja je nekada bila dominantna za političare, u igri se pojavljuje i veliki novac. Sa seksom je isto“. Pored postavljene izložbe i instalacija, posjetitelji festivala će svako veče moći da gledaju posebne umjetničke performanse i da uživaju u muzici.  

Isidora Branković

Ovogodišnji predstavnici tako istražuju uticaj društvenih dinamika na formiranje ličnog i kolektivnog identiteta, dok kroz interaktivne performanse aktivno uključuju publiku u stvaralački proces, s ciljem podsticanja kritičkog mišljenja i otvaranja pitanja koja, kao i sami umjetnici, često ostaju zapostavljena u Bosni i Hercegovini i regionu. Smješten u Društveno Kulturnom Centru Incel, u krugu nekadašnje fabrike, “tužnog spomenika socrealizma”, kako ga naziva kustosinja, Festival BL Art predstavlja jedan od svetionika bosanskohercegovačke kulturne scene, otvarajući prostor za umjetnički izraz i provokativne ideje. Prema kustosinji, ovogodišnje umjetničke radove spaja “vrela energija i glasan stav”, a predstavljaju nam se mladi, progresivni umjetnici, koji na scenu donose nove poglede. Porazgovarali smo sa dvjema umjetnicama čiji će radovi biti izloženi na ovogodišnjem festivalu.

Dunja Ćorlomanović, “Pristojne cure ne voze kamione”

Dunja Ćorlomanović

Dunja Ćorlomanović, mlada slikarka iz Beograda, predstaviće se sa instalacijom intrigantnog naslova “Pristojne cure ne voze kamione”. Kroz seriju oblika i boja koji nas asociraju na saobraćajne znakove, koje, po pravilu, čitamo kao upozorenja, što aludira na norme ponašanja devojčica i žena, ona preispituje polnu diskriminaciju. Iako je polna diskriminacija duboko ukorijenjena u našem društvu, Dunja se u toku svoje karijere nije suočila sa situacijama koje su je postavile u inferiorni položaj samo zato što je žena: „Nailazila sam na druge vrste ozbiljnih nedostataka koji se tiču položaja, mogućnosti, prava, socijalnog statusa i opšte potlačenosti umetničke profesije na našem podneblju.” Naravno, time ne tvrdi da polna diskriminacija u aktuelnom trenutku svijeta vizuelne umetnosti ne postoji. Kaže kako to duguju velikim heroinama likovne umjetnosti i drugim ženama koje su se vijekovima borile za pravo učenja, obrađivanja ženama nedostupnih tema, nepotcijenjene honorare u odnosu na muškarce, stvaralačku slobodu… Uticaj likovnih heroina koje pominje je očigledan i u njenim autorskim djelima, koja su introspektivna, topla i lična, prožeta dozom nadrealizma. „Simboli koje koristim jesu motivi iz mog okruženja, objektivne i imaginarne realnosti i oni često pričaju intimne priče i ponavljaju se kroz različite radove i cikluse,“ objasnila je Dunja. Njeni bogati radovi nastaju iz istovremene potrebe za slikanjem i pripovijedanjem.

Dunja Ćorlomanović, Nisi taj gabarit. – Znam. – Volim te. Uvek lepo mirišeš’, rapidograf na papiru

Dunjina umjetnička djela takođe karakteriše posebna obrnuta perspektiva, koja ju je oduševila još u studentskim danima, a koristi je da bi pokazala istinu, a ne iluziju. „Ne predstavljam predmet onakav kakvim ga moje oči vide iz jednog ugla, nego onakvim kakav bi bio kad bi mu se istovremeno videle sve strane. Interesantna stvar je što se, kod obrnute perspektive, tačka nedogleda izmešta iz tačke horizonta u tačku posmatrača. Jasno je da je umetnik posmatrač koji neretko svet promišlja iz egocentrične pozicije. Zato mi je zanimljivo što se, u ovom slučaju, predmet ne sužava u tački horizonta, nego u tački posmatrača – umetnika,“ objašnjava. 

Mi smo kosmonauti iz zvezdanog grada ili Svirao je Dejvid Bouvi i pauci s Marsa, rapidograf na papiru

Jana Jovašević, „Šta god da se napravi biće ku*ac!’’

Jana Jovašević

Jana Jovašević je mlada umjetnica, koja je 2022. godine diplomirala na osnovnim studijama vajarstva. Na BL-Art Festu predstaviće se sa instalacijom „Šta god da se napravi biće ku*ac!’’ u čijem stvaranju utiče sama publika. „Pomislila sam da napravim kolekciju falusa, želeći da stavim druge u poziciju vajara u kojoj se ja nalazim, da ih stavim u poziciju da se bave nečim “vragolastim”. Interesantna mi je ideja navigiranja ljudi u stanje kreativnosti, zamene uloga,“ objasnila je svoju viziju. Jedan od mnogih zahteva koje postavljam sebi je kako da simbole seksualnosti i telesnosti, poput vulvi i penisa, koji se doživljavaju kao napadni, nesubverzivni i sirovi motivi, učinim da komuniciraju suptilne i subverzivne ideje i forme uprkos svojoj sirovosti. Na svom putu nailazila je na brojne zajedljive opaske od ljudi koje bi nazvala „puritancima ili konzervativcima (jer, kako drugačije da nazovem ljude koji se ne slažu sa mojim mišljenjem?),“ rekla je. Ovaj participativni performans smatra posebno zanimljivim, jer se svaki put iznenadi kreativnošću učesnika: „Moj zaključak je da publika voli da bude kreativna, da se uključi. Na otvaranjima ih posmatram kako se udubljuju i trude; podsećaju me na školarce, potpuno podetinje u najafirmativnijem mogućem značenju ove reči“.

Jana Jovašević, Šta god da se napravi biće kurac!

Ovaj rad uspješno rezonira sa publikom, baš zato što su sami uključeni u njegovu produkciju. Kroz kreaciju imaju mogućnost da se oprobaju u vajanju koristeći Janin omiljeni materijal – glinu. „Čitala sam neka istraživanja koja govore o tome da prilikom kontakta sa zemljom koža oslobađa enzime koji utiču na dobro raspoloženje i opuštanje. Ovo se odnosi na sve vrste zemlje, a glina je samo jedna od njih“. Proces ujedno izaziva publiku da prevaziđe lične emotivne, erotske ili artističke inhibicije.

Pored ovih umjetnica, od 29. do 31. avgusta će svoje radove i performanse predstaviti i Ivana Ranisavljević, koja se takođe bavi pitanjem rodne ravnopravnosti i diskriminacije, Luka Joksimović, Udruženje mladih i napaljenih i The Radical Boys koji, na radikalan način preispituju sistem i njegove vrijednosti, te Nikola Tomić, koji kroz biljke preispituje ideološku prošlost. 30. avgusta biće prikazan film Aleksandra Reljića Mamula All Inclusive, koji je premijerno puštan prošle godine na Sarajevo Film Festivalu.

Nezavisnost ovakvih festivala od viših kulturnih institucija daje im posebnu autentičnost i slobodu, pružajući priliku umjetnosti da formira zajednicu i podstiče otvoren dijalog. Na primjer, tema „Seks i politika“ otvara prostor za diskusiju o pitanjima moći, identiteta i individualnih sloboda. Kroz ovu temu, umjetnici ne samo da provociraju razmišljanje, već i pozivaju publiku da preispita svoje stavove i odnose prema svijetu oko sebe. BL Art Festival time postaje ne samo kulturni događaj, već i platforma za društvene promjene, podsjećajući nas na moć umjetnosti pri kreiranju boljeg, inkluzivnijeg društva.