Seks i politika na ovogodišnjem BL Art Festivalu

Da kultura i umjetnost nisu u prvom planu u Bosni i Hercegovini, dobro je poznata činjenica. Možda čak nisu ni u drugom planu. Ni u trećem. Recimo jednostavno da su prilično zanemarene. Mladi umjetnici i kulturne organizacije često su prepušteni sami sebi i stvaraju s malo resursa iz čiste ljubavi prema umjetnosti, što ipak ima posebnu čar. S obzirom na to da tržište i svijest o kolekcionarstvu nisu našli uporište u zemlji, umjetnici i kulturni radnici pokušavaju opstati u okruženju koje ih neprestano podcjenjuje. – Kaže mi kustosica BL Art Festivala, Isidora Branković, s kojom sam razgovarala uoči održavanja festivala od 29. do 31. kolovoza. Institucionalna izdvajanja za kulturu još su uvijek mala, a mladi umjetnici teško dolaze do izražaja pored onih koji su već “odavno zaposjeli sustav”, pa je ovaj festival namijenjen promociji umjetnika i radnika u kulturi. Njihov cilj je promijeniti upravo to, stavljajući mlade umjetnike u fokus.

Seks, politika i umjetnost

Tema ovogodišnjeg festivala je Seks i politika, a dva, na prvi pogled nepovezana pojma, bila su polazne točke za razvoj koncepta izložbe i festivala. Kako objašnjava Isidora: Osim moći, koja je nekada bila dominantna za političare, u igru ulazi i veliki novac. Sa seksom je isto tako. Osim postavljene izložbe i instalacija, posjetitelji festivala će svake večeri moći gledati posebne umjetničke performanse i uživati u glazbi.

Isidora Branković

Ovogodišnji predstavnici istražuju utjecaj društvenih dinamika na oblikovanje osobnog i kolektivnog identiteta, dok kroz interaktivne performanse aktivno uključuju publiku u stvaralački proces, s ciljem poticanja kritičkog mišljenja i otvaranja pitanja koja, kao i sami umjetnici, često ostaju zanemarena u Bosni i Hercegovini, i regiji. Smješten u Društveno-kulturnom centru Incel, unutar nekadašnje tvornice, “tužnog spomenika socrealizma”, kako ga naziva kustosica, Festival BL Art predstavlja jedan od svjetionika bosanskohercegovačke kulturne scene, otvarajući prostor za umjetnički izraz i provokativne ideje. Prema kustosici, ovogodišnje umjetničke radove povezuje “vrela energija i glasan stav”, a predstavljaju ih mladi, progresivni umjetnici koji na scenu donose nove poglede. Razgovarali smo s dvije umjetnice čiji će radovi biti izloženi na ovogodišnjem festivalu.

Dunja Ćorlomanović, “Pristojne djevojke ne voze kamione”

Dunja Ćorlomanović

Dunja Ćorlomanović, mlada slikarica iz Beograda, predstavit će se s instalacijom intrigantnog naslova “Pristojne cure ne voze kamione”. Kroz seriju oblika i boja koje nas podsjećaju na prometne znakove, koje obično tumačimo kao upozorenja, aludirajući na norme ponašanja djevojčica i žena, ona preispituje spolnu diskriminaciju. Iako je spolna diskriminacija duboko ukorijenjena u našem društvu, Dunja se tijekom svoje karijere nije susrela sa situacijama koje bi je postavile u inferioran položaj samo zato što je žena: Nailazila sam na druge vrste ozbiljnih nedostataka koji se tiču položaja, mogućnosti, prava, socijalnog statusa i opće potlačenosti umjetničke profesije na našem području. Naravno, time ne tvrdi da spolna diskriminacija u aktualnom trenutku u svijetu vizualne umjetnosti ne postoji. Kaže kako to duguju velikim heroinama likovne umjetnosti i drugim ženama koje su se stoljećima borile za pravo na učenje, obradu tema nedostupnih ženama, podcijenjene honorare u odnosu na muškarce, stvaralačku slobodu… Utjecaj likovnih heroina koje spominje očit je i u njezinim autorskim djelima, koja su introspektivna, topla i osobna, prožeta dozom nadrealizma. Simboli koje koristim motivi su iz mog okruženja, objektivne i imaginarne stvarnosti, i često pričaju intimne priče te se ponavljaju kroz različite radove i cikluse. – objasnila je Dunja. Njezina bogata djela nastaju iz istovremene potrebe za slikanjem i pripovijedanjem.

Dunja Ćorlomanović, nisi toliko masna. -Znam. -Volim te. Uvijek dobro mirišeš, rapidograf na papiru

Dunjine radove također karakterizira posebna obrnuta perspektiva, koja ju je oduševila još u studentskim danima, a koristi je kako bi prikazala istinu, a ne iluziju. Ne prikazujem predmet onakvim kakvim ga moje oči vide iz jednog kuta, već onakvim kakav bi bio kada bi mu se istovremeno vidjele sve strane. Zanimljivo je što se, kod obrnute perspektive, točka nestajanja premješta s horizonta na točku promatrača. Jasno je da je umjetnik promatrač koji često svijet promišlja iz egocentrične pozicije. Zato mi je zanimljivo što se, u ovom slučaju, predmet ne sužava prema horizontu, već prema točki promatrača – umjetnika. – objašnjava.

Mi smo kozmonauti Zvjezdanog grada ili David Bowie i pauci s Marsa, rapidograf na papiru.

Jana Jovašević, “Što god da se napravi, bit će ku*ac!”

Jana Jovašević

Jana Jovašević je mlada umjetnica koja je 2022. godine diplomirala na preddiplomskom studiju kiparstva. Na BL-Art Festu predstavit će se instalacijom pod nazivom Što god da se napravi, bit će ku*ac! u čijem stvaranju sudjeluje i sama publika. Pomislila sam napraviti kolekciju falusa, želeći staviti druge u položaj kipara u kojem se ja nalazim, da ih postavim u situaciju da se bave nečim “vragolastim”. Zanimljiva mi je ideja usmjeravanja ljudi u stanje kreativnosti, zamjene uloga. – objasnila je svoju viziju. Jedan od mnogih zahtjeva koje postavljam pred sebe je kako simbole seksualnosti i tjelesnosti, poput vulvi i penisa, koji se doživljavaju kao napadni, nesubverzivni i sirovi motivi, učiniti da komuniciraju suptilne i subverzivne ideje i forme unatoč svojoj sirovosti. Na svom putu susrela je brojne zajedljive primjedbe od ljudi koje naziva puritancima ili konzervativcima (jer, kako drugačije nazvati ljude koji se ne slažu s mojim mišljenjem?), rekla je. Ovaj participativni performans smatra posebno zanimljivim jer je svaki put iznenadi kreativnost sudionika: Moj zaključak je da publika voli biti kreativna, da se uključi. Na otvorenjima ih promatram kako se udubljuju i trude; podsjećaju me na školarce, potpuno podjetinje u najafirmativnijem mogućem smislu te riječi.

Što god radili, što god radili, bit će.

Ovaj rad uspješno rezonira s publikom upravo zato što su sami uključeni u njegovu produkciju. Kroz kreaciju imaju priliku iskušati se u oblikovanju koristeći Janin omiljeni materijal – glinu. Čitala sam neka istraživanja koja govore o tome da prilikom kontakta sa zemljom koža oslobađa enzime koji utječu na dobro raspoloženje i opuštanje. Ovo se odnosi na sve vrste zemlje, a glina je samo jedna od njih. Proces također potiče publiku da prevlada osobne emocionalne, erotske ili umjetničke inhibicije.

Osim ovih umjetnica, od 29. do 31. kolovoza svoje će radove i performanse predstaviti i Ivana Ranisavljević, koja se također bavi pitanjem rodne ravnopravnosti i diskriminacije, Luka Joksimović, Udruga mladih i napaljenih te The Radical Boys, koji na radikalan način propituju sustav i njegove vrijednosti, kao i Nikola Tomić, koji kroz biljke preispituje ideološku prošlost. 30. kolovoza bit će prikazan film Aleksandra Reljića Mamula All Inclusive, koji je premijerno prikazan prošle godine na Sarajevo Film Festivalu.

Neovisnost ovakvih festivala od većih kulturnih institucija daje im posebnu autentičnost i slobodu, pružajući priliku umjetnosti da formira zajednicu i potiče otvoren dijalog. Primjerice, tema Seks i politika otvara prostor za raspravu o pitanjima moći, identiteta i individualnih sloboda. Kroz ovu temu, umjetnici ne samo da potiču na razmišljanje, već i pozivaju publiku da preispita svoje stavove i odnose prema svijetu oko sebe. BL Art Festival tako postaje ne samo kulturni događaj, već i platforma za društvene promjene, podsjećajući nas na moć umjetnosti u stvaranju boljeg, uključivijeg društva.