Novi "Ripley" je najstrašnija, najelegantnija i najljepša verzija koju smo pogledali

Patricia Highsmith je 1955. godine objavila kriminalistički roman koji će nekoliko desetljeća kasnije u potpunosti začarati filmsku i TV publiku. Ipak se radi o jednom od najboljih krimi trilera dvadesetog stoljeća. Njezin roman je bio povod nekolicine filmskih adaptacija, s najpopularnijom, a i najboljom The Talented Mr. Ripley s Mattom Damonom, Judeom Lawom i Gwyneth Paltrow u glavnim ulogama.

S obzirom na to da je ovaj film do sada stekao kultni status i svako toliko se druga filmska i TV ostvarenja na njega referiraju, bilo je pitanje vremena kada će se kreirati limitirana TV serija. Jako me je zanimalo u kojem smjeru će estetika serije ići. Film je ipak postavio jedne od čvršćih estetskih temelja. I onaj trenutak kada je trailer objavljen, kada je bilo jasno da ću gledati noir seriju, s Andrewom Scottom u glavnoj ulozi, očekivanja su mi još više narasla. Kada sam mislila da je to to, da očekivanja ne mogu biti veća, pročitala sam ključnu informaciju: scenarij i režiju potpisuje Steven Zaillian. Genijalni scenarist i režiser potpisuje neke od najboljih filmova: The Girl with the Dragon Tattoo, Moneyball, The Irishman, American Gangster, Gangs of New York, Schindler’s List i TV seriju The Night Of. Za film Schindler’s List je osvojio nagradu Oscar za najbolji adaptirani scenarij. Njegov pristup žanru trilera, posebno psihološkim trilerima je drugačiji, elegantniji, finiji i rezultat je utoliko strašniji. Zato ova TV serija Ripley djeluje zlokobnije i uznemirujuće od svojih prethodnika. U moru serija i filmova koje gledam ovaj mjesec, rekla bih da sam travanj započela jako dobro.

Da ne ulazim previše u radnju, da ne otkrivam previše, istaknula bih s čime sam impresionirana. Serija Ripley je snimljena u crno-bijeloj tehnici i noir karakteristika je teška i izražajna. Mnogo pada kiša, ako postoji lokva na podu, na cesti, mi gledamo odraz Ripleyja u njoj, snažno čujemo pucketanje cigarete, ne možemo pobjeći zavodljivosti dima koji izlazi iz pepeljare. Vizualno je serija realizirana na najvišem estetskom nivou. Kameru potpisuje Robert Elswit, zaslužan da prekrasne kadrove filmova There Will Be Blood, Good Night, and Good Luck i TV serije The Night Of.

Ritam serije je spor, sporiji, nekada i najsporiji. I to je sasvim u redu, u službi je dojma i naglašavanja estetike. Graham Green je za Patriciju Highsmith izjavio da je pjesnikinja straha i opis nije mogao biti bolji. Ta analogija se jako osjeti u seriji. Pažljivo se mapira svaki Tomov pokret, njegov korak, kako bi se istovremeno naglasilo prikrivanje zločina, a i naglašavanje samog zločina. A Tom Ripley… Pa Toma je Andrew Scott utjelovio na jedan posebno zavodljiv način. Možda će dobiti novi nadimak nakon što smo ga godinama zvali Hot Priest. Ne znam koji će to biti, no znam da ćemo ga sve i svi izgovarati s posebnim zadovoljstvom. Gledajte Andrewa Scotta, gledajte seriju, svakome treba dobra doza lijepoga, profinjenoga i Toma Ripleyja.