Animirani filmovi koji će vas dobro nasmijati, a koje sada možete pogledati u Zagrebu

U doba kada se stječe dojam da globalna politika sve više skreće prema sljedećem svjetskom sukobu Animafest 2024 koji upravo traje u Zagrebu suprotstavlja se tom neveselom trendu tematskim programom posvećenim humoru. Animacija neće promijeniti svijet, ali ga na nekoliko trenutaka može učiniti ljepšim i lakšim.

Animafest 2024

Program filmova s izraženim humorom čini šest cjelina oblikovanih u skladu s različitim vrstama humora. Prva je posvećena slapsticku, odnosno gegu – neverbalnoj, fizičkoj komici koja počiva na presudnoj komponenti pravovremenosti, a često u sebi sadrži i subverzivne, društvenokritičke elemente. Petnaest animacijskih klasika nastalih u rasponu od 1972. do 2014. godine u Mađarskoj, Francuskoj, Kanadi, Nizozemskoj, V. Britaniji, SAD-u, Kini, Argentini i Norveškoj potpisuju velika imena animacije.

Druga cjelina bavi se crnim humorom, mahom svojstvenim filmovima nastalima u protekla dva desetljeća. Neki, poput Petera Cornwella i Maltea Steina, za njega su se upravo specijalizirali, drugi poput Aleksandra Bubnova parodiraju književne i filmske žanrove, treći se eksplicitno osvrću na smrt kao Ignacio Ferreras i Nicolas Jacquet. Maestralna Cockpera naše Kate Gugić također se prikazuje u ovom segmentu, zajedno s filmovima Carla Vogelea i Christiana Larravea. Vjerojatno najzvučnije ime ipak je Don Hertzfeldt.

Photo: Log jam

U slotu apsurdnog humora nalazimo najprije estonske, finske i japanske radove, kao i one koji su se izravno ili manje izravno nadahnjivali montipajtonovskim humorom ili su toj slavnoj skupini i sami pripadali, poput Terryja Gilliama. Projekcija upravljena k verbalnom humoru sadrži ironiju, cinizam i kalambure, ali i dva imena prepoznatljiva baš svima. Slavnu repliku Zec, gadiš mi se! / You’re despicable! još ćemo jednom čuti u Sezoni zečeva Chucka Jonesa, a rado ćemo se sjetiti i Crtice u 121. epizodi La Linee Osvalda Cavandolija.

Satire pete cjeline čine također legendarni autori: Osamu Tezuka, Nick Park, Joanna Quinn, Bill Plympton, Richard Condie, Nedeljko Dragić, Borivoj Dovniković Bordo, Gerrit van Dijk, Will Vinton, Carsten Strauch, Marta Mattuschka i Jonas Raeber. Posljednja cjelina bavi se humorom na vlastiti račun ljudske vrste, odnosno smiješnim stranama ljudske prirode.

Izdvajam neke od filmova koje još stignete pogledati na repertoaru fetsivala, a koji traje do kraja ovog tjedna:

Žarko razmazit ćeš dite!, Milivoj Popović, Veljko Popović

U filmu se nižu uspomene na jedno djetinjstvo u Splitu osamdesetih godina. Priče su to koje se prepričavaju nakon nedjeljnog ručka kad su svi dobre volje, priče pune emocija koje lako prepoznajemo. No, iznad svega, film je dirljiva posveta ljubavi jednog djeda i bake koji su davali sve od sebe da njihova unučica ne skida osmijeh s lica.

Photo: Žarko razmazit ćeš dite!

Aaaah !, Osman Cerfon

Aaaah! je uzvik boli, iznenađenja, straha, veselja. Koristi se kod pjevanja, gunđanja, smijanja, ljutnje… Aaaah! je izraz kojim djeca – primarna i nevina bića – doživljavaju život u zajednici koju okružuju zvižduci odraslih.

Photo: Aaaah!

Beautiful men, Nicolas Keppens

Tri ćelava brata putuju u Istanbul na transplantaciju kose. Daleko su od kuće, nagurani u jednu hotelsku sobu i njihova nesigurnost raste brže od njihove kose.

Photo: Beautiful men

Le sexe de ma mère, Francis Canitrot

Humoran i životan Seks moje majke Francisa Canitrota o neprimjerenom odnosu napaljene starice prema sinu koji se o njoj skrbi ukazuje, pak, na dalekosežne posljedice pretjerane roditeljske brige za intimni život potomaka, kao i na potrebu da se stavovi predaka u nekom trenutku zakopaju u zemlju. Ovaj hibrid stop-animacije i 3D-a nastao fotogrametrijskim tretmanom lutaka upravo zahvaljujući odabranoj tehnici neposredno, opipljivo i maštovito, a bez suvišne eksplicitnosti tretira sklop seksualnog nagona, voajerizma i starenja. Prikazan i na festivalu u Cannesu, Seks moje majke daleku je inspiraciju pronašao u filmu Čovjek koji je volio žene Francoisa Truffauta.

Photo: Le sexe de ma mère

Etoimoi, Eirini Vianelli

U grčkom parlamentu političari, policajci i domari bore se s dosadom i neprijateljski raspoloženim kolegama. Povijesna zgrada pritišće ih težinom neizbježne, bogate grčke povijesti dok se bore sa svojom egzistencijalnom tjeskobom. Igre moći povećavaju napetost i tjeraju ih da se ponašaju poput djece, stvarajući osjećaj izostavljenosti, ogorčenosti i povrijeđenosti. No dobro djelo uzrokuje nestanak njihove okoline i likovi se posvete autorefleksiji, počevši prvi put surađivati. Glazba će im pomoći da postanu čestiti, iskreni i ranjivi. Glazba će ih, nadajmo se, osloboditi prije nego što bude prekasno.

Photo: Etoimoi