Terapeuti otkrivaju kako pomoći prijateljici u toksičnoj vezi (a da je ne oterate od sebe)
Jenna Ryu
Jul 5, 2025
Jenna Ryu
Jul 5, 2025
Ne morate da znate svaki detalj o vezi vaše prijateljice da biste osetili kako nešto… ne štima. Možda vaša najbolja drugarica odmahuje rukom na učestale poruke svog partnera kao da to nije ništa strašno („Samo se brine ako ne odgovorim odmah!“) ili uvek ima neku priču o njihovoj poslednjoj blesavoj svađi. A možda u zadnje vreme jednostavno nije svoja – defenzivnija je, manje vedra ili neuobičajeno tiha u grupnom chatu. Spolja to ne izgleda sjajno, ali znači li to da biste trebali nešto da preduzmete?
Kod očitih znakova za uzbunu, poput fizičkog nasilja i otvorene manipulacije, sledeći koraci često se čine jasnijima: Umešajte se. Progovorite. Potražite im pomoć. Ali kada se radi o sumnjivom, bezobraznom ili neobzirnom ponašanju koje vaša prijateljica ne zaslužuje, ali koje se ne podudara sa klasičnim znakovima fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja, odlučiti kako (i da li uopšte) da se uključite postaje komplikovano. Možda govorite sebi da to nije vaša stvar ili se brinete da preterujete. Šta ako je sve u redu iza zatvorenih vrata? Ali opet… šta ako nije?
„To je škakljiva situacija“, kaže za + Marni Feuerman, licencirana socijalna radnica, licencirana bračna i porodična terapeutkinja iz Boca Ratona na Floridi i autorka knjige Ghosted and Breadcrumbed: Stop Falling for Unavailable Men and Get Smart About Healthy Relationships. „Zadnje što želite je da se vaša prijateljica udalji zato što ste kritični prema njenoj vezi. Ali, sa druge strane, možda vi vidite nešto što ona ne vidi, pogotovo ako je zaslepljena romantikom.“
Koliko god ti razgovori bili neugodni, ključno im je pristupiti sa pažnjom i saosećanjem. Evo kako pomoći prijateljici u toksičnoj vezi – a da to ne pretvorite u seansu pljuvanja pod parolom „partner ti je grozan!“.
Čak i ako imate najbolje namere, nasumična izjava poput „Zaslužuješ bolje od nekoga ko te iskorišćava“ može zvučati više kao uvredljiva osuda nego kao brižno upozorenje. Umesto toga, „najbolje je prvo zatražiti dozvolu pre nego što date povratnu informaciju“, kaže Angela Sitka, licencirana bračna i porodična terapeutkinja iz Santa Rose u Kaliforniji – idealno, kada se prijateljica već otvara po pitanju svoje veze.
Pokušajte prvo „opipati puls“ rečenicom poput: „Govorim ovo samo zato što mi je stalo do tebe, ali primetila sam nekoliko stvari vezanih za tvog partnera – da li bi bila otvorena za to da me saslušaš?“ To vašoj prijateljici daje do znanja o čemu se radi (ili priliku da predloži pogodniji trenutak), tako da vaša „intervencija“ postaje promišljenija, obostrana i mnogo manje iznenađujuća.
Paušalne generalizacije o tome kako je partner vaše prijateljice „toksičan“ ili „grozan“ nisu baš od pomoći. Produktivniji način da prenesete svoju poruku, slažu se oba stručnjaka, jeste da ukažete na nešto konkretno čemu ste svedočili (ili što je ona spomenula), bez dodavanja sopstvenih komentara.
Ključno je ostati što je moguće neutralniji. To bi moglo zvučati ovako: „Nekoliko puta si spomenula da ti dečko ne dopušta da se družiš sa nama – da li ti je to u redu?“ umesto: „Uf, tako je ljubomoran i posesivan!“ Drugi primer: „Primetila sam da si bila uzrujana zbog vaše zadnje svađe. Želiš li da razgovaraš o tome?“ umesto: „Očito je da ste vas dvoje nezdravi jedno za drugo!“
Kada se vaša prijateljica žali na problematične znakove kod svog partnera, vaša instinktivna reakcija bi mogla da bude: „Zašto to uopšte trpiš?“ ili „Eto, sad napokon vidiš ono što ja vidim!“. Ali ako želite da budete tu za svoju prijateljicu, najbolje što možete da uradite jeste da ostavite svoje kritike po strani i fokusirate se na slušanje i iskazivanje razumevanja.
„Mogli biste da započnete tako da reflektujete deo onoga što govori: ‘Aha, znači brine te takvo ponašanje. Možeš li mi reći nešto više o tome?’“, predlaže Feuerman – što je mnogo korisnije od gomilanja uvreda na račun lošeg stava ili nepristojnog smisla za humor njenog partnera. „Time pokazujete znatiželju i pokušavate da shvatite njenu perspektivu, istovremeno poštujući njeno iskustvo“, dodaje ona.
Koliko god molili svoju prijateljicu da ostavi tog kretena, gorka istina je: ne možete doneti tu odluku umesto nje. Odlazak je nešto što mora sama da izabere (što je upravo ono zbog čega je takvu situaciju tako teško posmatrati izdaleka).
Ipak, postoje načini da joj pružite podršku. Čak i samo uveravanje poput: „Uvek možeš da svratiš do mene ako treba negde da prespavaš – bez ikakvih pitanja“ ili „Kad god ti je potreban razgovor ili da se nekome izjadaš, tu sam“, može puno da znači. „Držite vrata otvorenima i istovremeno joj dajete do znanja da ima autonomiju da donosi sopstvene odluke o svojoj vezi“, kaže Sitka – što je preko potrebna slamka spasa za svakoga ko se možda oseća zarobljeno ili usamljeno.
Naravno, priča je drugačija ako ste zabrinuti za njenu fizičku i/ili emocionalnu sigurnost. Verujte svom instinktu – čak i ako kaže da je dobro, zlostavljanje nije uvek vidljivo, a ljudi mogu da skrivaju šta se zaista događa iz straha, srama ili nesigurnosti. U takvim slučajevima, u redu je biti direktniji: dajte joj do znanja da vam je stalo i da ste zabrinuti za njenu sigurnost. Nakon toga, možete je nežno podstaći da potraži stručnu pomoć, pristupi resursima poput Nacionalne linije za pomoć žrtvama porodičnog nasilja ili da napravi plan za ono što sledi.
Na kraju, znati kako pomoći prijateljici u toksičnoj vezi ne znači nužno reći savršenu stvar ili rešiti problem umesto nje – već se radi o tome da ste prisutni, slušate bez osuđivanja i podsećate je da nije sama.