One Look Story: Judita Franković u jedinstvenoj foto-priči o promenama i starenju

Šta god na ovom svetu radili, o čemu god maštali i kako god kroz svoje živote koračali, ono što nam je svima zajedničko je prolaznost. Opirali se tom toku ili mu se prepuštali, ono što svi delimo jeste to da ne možemo da zaustavimo vreme. Potpuno neopipljivo, a uvek tako prisutno, vreme uvek donosi promene, one očite, koje se ocrtavaju na našim licima, ali i one druge, koje se odvijaju u našim mislima, u načinu na koji gledamo svet. I sebe.

One Look Story je jedinstvena foto-priča objavljena u septembarskom izdanju Vogue Adria sa temom Matter of Time koji se osvrće na sve aspekte vremena, pa i ono na šta kao pojedinci prvi pomislimo kada o njemu razmišljamo: Kako će se ono na nama odraziti, šta će nam naša prolaznost doneti? U glavnoj ulozi editorijala nalazi se poznata glumica Judita Franković, kreativnu direkciju potpisuje Filip Koludrović, fotografije Audshule i modu Petar Trbović, a transformacije kroz koje Judita prolazi stareći prati poezija Hane Rastoder i šminka Marije Stošić. Jedino što se u ovoj foto-priči ne menja je to što Judita, tokom četiri decenije, nosi jedan, isti outfit, klasični Dior kostim.

Počelo je
Postepeno ili iznenada
Više se ne sjećam,
Kada sam
Prvi put
Otkrila
Kako jagodice iznad mojih obraza
U potpunosti liče na moju majku.
Ne na njene obraze, na moju majku.
Zatim, moji zubi
Prvo mliječni, pa stalni
Jedinica, dvojka, trojka, sedmica, osmica
Svaki ponaosob, oblikovao se
U skladu s crtama karaktera mog oca
Moj nos,
U potpunosti je sličio mojoj tvrdoglavosti
Oduvijek.
Počelo je postepeno ili iznenada
Kada sam prvi  put shvatila da butine,
Ove butine za koje svi govore
Da smo moje sestre i ja naslijedile od pokojne babe,
Nisu nikakvo mesnato oličenje njene lijenosti, već moje rođene izdržljivosti. 
Mislim se, samo probajte neznalice, satima, danima i noćima
Da hodate i jašete na njima!
Počelo je postepeno ili iznenada
Kada sam uvidjela da je moja odjeća
Uvijek neko drugo ja
Kojom skrivam sve istinske i ranjive crte, boje i oblike 
Svog bića
Predodređene, dograđene, zaslužene i nezaslužene. 
Zato se više 
Ne transformišem razlitičim kostimima
Od tada smo nas dvije.
Ova jedna ista koju gledaju svakog dana
I jedna koja im uvijek ostaje nevidljivam
Jer je beskonačno promjenjljiva

• Oduvijek je bilo tako,
  Samo ja to ništa nisam vidjela.
  Namjerno si mljackao i gutao hranu,
  Kasnio i ignorisao pozive,
  Upadao mi u riječ i držao lekcije
  Samo da bi meni nacrtao ove dvije bore između očiju.
  Kako glupo.
  Sramota me da kažem,
  Ali plašim se igle.
  Uostalom, nije ni bitno
  Jer bi toliko toga trebalo vratiti na početnu tačku,
  Onu u kojoj nema tebe,
  Ni mene ovakve kakva jesam poslije nas.
  Izbjegavam ulogu žrtve, kao i moja majka
  I majka moje majke,
  Ali evo čak i linija moje gornje usne svjedoči o tome da te mrzim
  I mrzim te iz dna pa sve do vrha duše!
  Ako malo bolje pogledaš, sva mržnja mi je
  Smještena u jamicu nad gornjom usnom.

Iz godine u godinu
Moj stomak postaje sve veći
Iako jedem sve manje i manje.
Ramena su mi okruglija,
I grudi su mi bolnije.
Dakle zrela sam kao zrela šljiva
Gusta kao crna šuma,
I moćna kao morska struja
Tkanina puca nad mojim
Prezrelim tijelom,
Ali pod mojom ljubavlju
Lome se samari i sedla.

Moja kičma je antički stub
Koji se iskrivio od soli.

Talent: Judita Franković
Poezija: Hana Rastoder
Kreativna direkcija: Filip Koludrović
Foto: Audshule
Moda: Petar Trbović
MUA: Marija Stošić
Kosa: Zvezdana Svetozarević
Producent: Igor Milakov
Asistentkinja stiliste: Ana Marušić
Asistentkinja šminke: Anastasija Jovanović
Asistentkinja produkcije: Marita Bobelj
Video: Veljko Lalović, Danilo Pantović
Zahvaljujemo Nikoli Marinkoviću i Galeriji U10