One Look Story: Judita Franković v edinstveni foto-zgodbi o spremembah in staranju

Karkoli počnemo na tem svetu, o čemerkoli sanjarimo in kakor koli korakamo skozi svoje življenje, vsem nam je skupna minljivost. Ne glede na to, ali smo se upirali toku ali se mu prepuščali, nam je vsem skupno to, da časa ne moremo ustaviti. Povsem neoprijemljiv, a vedno tako prisoten, čas vedno prinaša spremembe, tiste očitne, ki se izrisujejo na naših obrazih, pa tudi druge, ki se dogajajo v naših mislih, v našem pogledu na svet. In sebe.

One Look Story je edinstvena fotozgodba, objavljena v septembrski številki revije Vogue Adria na temo Matter of Time, ki obravnava vse vidike časa, vključno s tem, na kaj posamezniki najprej pomislimo, ko pomislimo nanj: Kako se bo odseval na nas, kaj nam bo prinesla naša minljivost? V glavni vlogi editoriala je slavna igralka Judita Franković, kreativno vodstvo podpisuje Filip Koludrović, fotografije Audshula in modo Petar Trbović, preobrazbe, skozi katere se Judita stara, pa spremlja poezija Hane Rastoder in ličenje Marije Stošić. Edina stvar, ki se v tej foto-zgodbi ne spreminja, je, da Judita že štiri desetletja nosi isti outfit, klasični Diorjev kostim.

Počelo je
Postepeno ili iznenada
Više se ne sjećam,
Kada sam
Prvi put
Otkrila
Kako jagodice iznad mojih obraza
U potpunosti liče na moju majku.
Ne na njene obraze, na moju majku.
Zatim, moji zubi
Prvo mliječni, pa stalni
Jedinica, dvojka, trojka, sedmica, osmica
Svaki ponaosob, oblikovao se
U skladu s crtama karaktera mog oca
Moj nos,
U potpunosti je sličio mojoj tvrdoglavosti
Oduvijek.
Počelo je postepeno ili iznenada
Kada sam prvi  put shvatila da butine,
Ove butine za koje svi govore
Da smo moje sestre i ja naslijedile od pokojne babe,
Nisu nikakvo mesnato oličenje njene lijenosti, već moje rođene izdržljivosti. 
Mislim se, samo probajte neznalice, satima, danima i noćima
Da hodate i jašete na njima!
Počelo je postepeno ili iznenada
Kada sam uvidjela da je moja odjeća
Uvijek neko drugo ja
Kojom skrivam sve istinske i ranjive crte, boje i oblike 
Svog bića
Predodređene, dograđene, zaslužene i nezaslužene. 
Zato se više 
Ne transformišem razlitičim kostimima
Od tada smo nas dvije.
Ova jedna ista koju gledaju svakog dana
I jedna koja im uvijek ostaje nevidljivam
Jer je beskonačno promjenjljiva

• Oduvijek je bilo tako,
  Samo ja to ništa nisam vidjela.
  Namjerno si mljackao i gutao hranu,
  Kasnio i ignorisao pozive,
  Upadao mi u riječ i držao lekcije
  Samo da bi meni nacrtao ove dvije bore između očiju.
  Kako glupo.
  Sramota me da kažem,
  Ali plašim se igle.
  Uostalom, nije ni bitno
  Jer bi toliko toga trebalo vratiti na početnu tačku,
  Onu u kojoj nema tebe,
  Ni mene ovakve kakva jesam poslije nas.
  Izbjegavam ulogu žrtve, kao i moja majka
  I majka moje majke,
  Ali evo čak i linija moje gornje usne svjedoči o tome da te mrzim
  I mrzim te iz dna pa sve do vrha duše!
  Ako malo bolje pogledaš, sva mržnja mi je
  Smještena u jamicu nad gornjom usnom.

Iz godine u godinu
Moj stomak postaje sve veći
Iako jedem sve manje i manje.
Ramena su mi okruglija,
I grudi su mi bolnije.
Dakle zrela sam kao zrela šljiva
Gusta kao crna šuma,
I moćna kao morska struja
Tkanina puca nad mojim
Prezrelim tijelom,
Ali pod mojom ljubavlju
Lome se samari i sedla.

Moja kičma je antički stub
Koji se iskrivio od soli.

Talent: Judita Franković
Poezija: Hana Rastoder
Kreativna direkcija: Filip Koludrović
Foto: Audshule
Moda: Petar Trbović
MUA: Marija Stošić
Frizura: Zvezdana Svetozarević
Producent: Igor Milakov
Asistentka stilista: Ana Marušić
Asistentka ličenja: Anastasija Jovanović
Asistentka produkcije: Marita Bobelj
Video: Veljko Lalović, Danilo Pantović
Zahvaljujemo se Nikoli Marinkoviću in Galeriji U10