Tko je umjetnica koja stoji iza slika s viralnog "take anything" trenda?

Je li vam se ikada dogodilo da primjetite video, post ili TikTok koji je toliko ispunjen referencama našeg suvremenog hipertehnološkog vremena da ni sami ne možete objasniti kako i zašto razumijete zašto je to nešto smiješno, zabavno ili relevantno? Toliko je prožeto informacijama i sadržajem koji je bilo potrebno pratiti godinama unazad kako bi upravo taj post baš sada imao smisla.

Svi smo se odavno složili da je TikTok bizarno mjesto, digitalni labirint u kojem se stvari pojavljuju, eksplodiraju i nestaju brzinom svjetlosti. Neki trendovi traju satima, neki danima, a neki postanu dugovječni dio internet estetike, iako ih nitko više aktivno ne spominje. U toj mutnoj digitalnoj vodi pojavio se jedan od najčudnijih, ali i najzanimljivijih fenomena u posljednje vrijeme – take anything trend. Ovaj meme koristi slike umjetnice Irene Aizen, slikarice ruskog porijekla koja je odrasla u umjetničkoj obitelji a trenutno živi u Izraelu. Njezini radovi predstavljaju nadrealne portrete antropomorfnih zečeva, nježnih i pastelnih, ali istovremeno pomalo uznemirujućih – kao ilustracije iz stare, zaboravljene bajke. Zečevi u njenim slikama djeluju beživotno, s ogromnim, praznim očima i bezizražajnim licima, kao da su svjedoci nečega što samo oni znaju.

@aprilxoxo55 not my cats #irenaaizen #creatorsearchinsights #bunny #painting #meme #art #mewhen #irenaaizenbunny ♬ le petit fille de la mer by vangelis – R *̥˚✧

Ona već godinama stvara slike koje pomalo kompozicijom, bojama, ali i temama i elementima, podsjećaju na stare nizozemske majstore koji su slikali mrtvu prirodu i pejzaže, samo što su sada oni suočeni s nadrealističkim hibridnim antropomorfnim, ali meni osobno vrlo simpatičnim i slatkim bićima, koja su prikazana u nizu neobičnih radnji. Međutim, početkom 2025. godine ove slike postale su viralne kada su ih TikTok korisnici počeli pretvarati u meme format. Slike su dobile natpise koji opisuju svakodnevne, često apsurdne situacije, a upravo ta kombinacija nadrealne vizualnosti i hiperrealnih životnih observacija utjecala je da trend eksplodira i da se toliki broj ljudi s njime poistovjeti. Irena o svojim radovima kaže: “Koristim slike životinja da opišem ljude i, naravno, odnos između muškaraca i žena. Uostalom, svi u sebi imamo nešto životinjsko…”

Jedan od prvih viralnih primjera prikazao je sliku dva gotovo identična zeca s tekstom: “Ja i moj brat nakon što nam je mama rekla da se prestanemo svađati (a samo smo normalno razgovarali)”. Ova scena pogodila je sve one koji su iskusili taj specifični trenutak u obiteljskom životu – kada roditelji krivo protumače običan razgovor kao svađu, a vi nemate način da ih uvjerite u suprotno. Iz te situacije, trend se proširio i ljudi su počeli koristiti ove slike za sve – od egzistencijalnih misli do najbanalnijih trenutaka. Trenutno, njene slike ćete najčešće naći u okviru trenda take anything koji uglavnom zečeve stavlja u ulogu onoga tko taj video gleda pa su situacije sljedeće: “Ja kad kažem pljačkašu da uzme bilo što i on uzme mog momka…nee samo ne mog osobnog vozača”. Bizarno je baš toliko koliko i zvuči, ali nemojte se pretvarati da vam u glavi nije odzvonilo ono čuveno i svima dobro poznato – Isto.

S jedne strane, TikTok je omogućio da Irena Aizen i njezina umjetnost postanu poznatiji široj publici. S druge strane, postavlja se pitanje upropaštava li digitalni svijet umjetnost na način koji umjetnici nisu zamišljali. Osobno smatram da se umjetnost treba osloboditi okova elitizma i da joj treba dati malo opušteniji i neozbiljniji prostor u kojem može koegzistirati u odnosu na ljudske reakcije te postati dio povijesti na ne tako konvencionalne načine na koje smo dosad navikli. 

Bez obzira na to, ovaj fenomen pokazuje koliko je internet kultura postala slojevita i samoreferencijalna. Danas je moguće da nešto što je nekada bilo ekskluzivno za umjetničke galerije postane dio svakodnevne digitalne komunikacije i ja, barem za potrebe ovog članka koji ne želim pretjerano opteretiti kompleksnim povijesno-umjetničkim diskursima i tokovima suvremene umjetnosti, smatram da to može biti zdravo za jedno umjetničko djelo, gdje jedan pogled na sliku i natpis izaziva kolektivni smijeh i prepoznavanje određenog trenda koji se uz njega veže – ili, ako ništa drugo, znatiželjno podizanje obrve.