U Kopenhagenu se ponovo pomiču granice razmišljanja o dizajnu
Tina Kovačiček
15 lipnja, 2024
Tina Kovačiček
15 lipnja, 2024
Autoritet na području tekstila, danska tvrtka Kvadrat, ovih je dana na festivalu dizajna u Kopenhagenu predstavila svoj novi zanimljiv projekt kojim su još jednom pomaknuli granice razmišljanja o gorućoj temi održivosti.
Svoje šesto izdanje iz serije projekata Kvadrat Design nazvali su ReThink, a u sklopu njega uposlili su 12 dizajnera, umjetnika i arhitekata od Islanda i Venezuele pa sve do Pekinga i Brooklyna, da razmisle što za njih znači odgovoran dizajn, i to kroz rad s recikliranim, regenerativnim i kružnim materijalima iz Kvadratove arhive. Odabrani su imali slobodne ruke da naprave što god žele. Među uključenim dizajnerima su Patricia Urquiola, Fernando Laposse, Buro Belén, Christophe Guberan iz ECAL-a, Camille Blin i mnogi drugi. Rezultat projekta su različiti pristupi dizajnu koji su nas podsjetila koliko smo možda još daleko od primjene pametnih rješenja. Ili nismo?
Recimo, dizajneri Christophe Guberan i Camille Blin iz Lausannea osmisli su rad Augmented Curtain (Proširena zavjesa) kojim istražuju potencijal zavjese kao izolacijskog materijala u životnim prostorima korištenjem tehnologije 3D tkanja. Njime se može stvoriti zavjesa koja zimi smanjuje gubitak topline zimi i utječe na porast temperature ljeti. To su napravili uz pomoć Kvadratove tkanine Reflect izrađene od recikliranog PET materijala koji tvori izolacijsku barijeru između prozora i sobe.
Platforma Fragmentario koju je osnovala Venezuelanka s njujorškom adresom, María-Elena Pombo, poigrala se s predmetom koji je važan dio ulične kulture gotovo svugdje . Njezin rad Asignatura: Patineta by Fragmentario ponovno zamišlja Kvadratov Really’s Textile Bord, odnosno tvrdi karton izrađen od tekstila na kraju životnog vijeka koji postaje skateboard. María-Elena Pombo je u svom projektu surađivala s Autóctono, venezuelanskom platformom za skateboarding, i mladima iz Ciudad de los Muchachos, dječjeg doma u venezuelanskom gradu Barquisimetu. Djeca iz doma pomogla su joj osmisliti i izraditi novi skateboard koji će kasnije koristiti za rekreaciju, ali i kao prijevozno sredstvo jer Barquisimeto, grad u kojem djeca žive, posljednjih je godina iskusio nestašicu goriva, što je navelo stanovnike da razmotre alternativne oblike prijevoza.
Odlučno drugačiji smjer odabrala je Patricia Urquiola, koja je upotrijebila sportski tekstil koji je sama dizajnirala za Kvadrat (ujedno je prvi u svijetu reciklirani poliesterski tekstil za presvlake satkan od odbačene plastike prikupljene iz oceana) kako bi stvorila ogromnu skulpturu hobotnice. Razigrani objekt namjerava prenijeti ozbiljnu poruku o prenamjeni otpada, u ovom slučaju odbačene plastike u tekstil, te potaknuti održiviji odnos s okolišem.
U radu Tracing Water, različite nijanse plave tkanine, izrađene od reciklirane plastike, koriste se za izradu nabranih prostornih pregrada koje spajanjem čine skulpturu. Radeći na ovoj arhitektonskoj razini, studio Folkform sa sjedištem u Stockholmu ima za cilj potaknuti razmišljanje o različitim aspektima održivosti – ponovna uporaba, recikliranje i njihova povezanost s vodom. U proizvodnji tekstila godišnje se potroši oko 93 milijarde kubičnih metara vode: velike količine troše se u procesu proizvodnje, kao i u proizvodnji sirovina. Međutim, ovo se pitanje često zanemaruje pri odabiru tekstila za projekt, pa Kvadrat razvija različite inicijative za smanjenje utjecaja na vodne resurse tijekom proizvodnje.
U radu Tag, Maxwell Ashford se bavi pitanjem transparentnosti u ekološkim praksama odnosnom pojavom ‘greenwashinga’ koji dovodi potrošače u zabludu o ekološkim odlukama odgovornih. U tom kontekstu, Tag promatra etikete niza materijala i način na koji su prezentirani. Projekt koristi 10 Kvadratovih tkanina, svaka s različitim karakteristikama u smislu utjecaja na okoliš: neke se bave smanjenjem količine vode i koriste suhu obradu; neki koriste sirovine nakon upotrebe za stvaranje istinski recikliranih materijala; drugi su izdržljiviji za vanjsku upotrebu i ispunjavaju strože zahtjeve. Ovih 10 tkanina izrađeno je u tote torbe, svaka s oznakom koja detaljno opisuje njihovu ekološku vrijednost putem LCA (Life Cycle Assessment) podataka.
Rad Kīpuka dizajnerske braće Leong Leong iz New Yorka, inspiriran je domorodačkim havajskim konceptom oaze ili čistine. Uzimajući znakove iz ovih prirodnih oblika, projekt Kīpuka prilagodljiv je sustav objekata koji pretvara domaće prostore u utočišta za odmor, igru i razmišljanje.
Još jedna zabavna instalacija je Dobri pastir meksičkog dizajnera Fernanda Lapossea koja je zapravo klupa za ljuljanje inspirirana praksom tjeranja ovaca na konju u Meksiku. Korištenjem Kvadratovog tekstila na bazi vune (simboličan izbor, dizajner objašnjava, budući da proizvodnja vune tvrtke ovisi o održavanju travnjaka za ispašu), Laposseov komad nalik na konja prikazuje sedlo napravljeno u dva Kvadratova materijala, dok je za tijelo odabrao materijal Sisal koji se stalno pojavljuje u dizajnerovom opusu, budući da se dobiva iz agave koju uzgaja kao dio svog tekućeg projekta regeneracije zemlje i zajednice u Meksiku.
Ova je zanimljiva izložba spojila različite pristupe održivosti kroz umjetnost, eksperimentalno obrazovanje, transparentnost, 3D tehnologiju, sklapanje, strukturu i čistu viziju koja uključuje ruke, srce i um dizajnera te povezanost s društvenim pitanjima.