5 kratkih o dizajnu: Krug rug

Priče o tepisima su uvijek inspirativne, koloristične baš kao i niti koje su u njih utkane, uvjerili smo se u to razgovarajući o Radostan ćilimima. Inspiracija nas je odvela ponovno do tepiha, ovog puta u obliku kruga i s potpisom Andreja Kragulja. On trenutno živi na relaciji Beograd – Budimpešta i radi za poznati lanac niche parfumerija no činjenica da je već dugo okružen lijepim, kako kaže, potaknula ga je i da sam stvori nešto takvo.

Reci mi više o svom backgroundu iz kojeg si dobio poticaj za stvaranjem?

Već godinama sam u poziciji da neprekidno upoznajem zanimljive ljude, inspirativne parfemske brendove i njihove priče, umjetnike koji se trude stvoriti nešto novo, drugačije, posebno i da u drugome probude želju. Kako je niche kultura oduvijek dio mog, i poslovnog i privatnog, života, potpuno prirodno je došla potreba da i sam budem dio nje, u jednom drugačijem segmentu, ali ponovo s istom idejom – stvoriti nešto jedinstveno, unikatno i sporo, nasuprot svemu što je danas brzo, hiper proizvedeno i jednolično.

Kada si započeo projekt Krug rug, s kojim razlogom?

Projekt Krug rug nastao je 2020. godine u New Yorku, gdje sam tada živio. Naizgled slučajno, ali zapravo, nastao je posljedica svih mojih interesa i ljubavi. Spor, meditativni rad rukama, materijal koji volim, kao i splet ludih okolnosti te godine pomogli su mi da pronađem nešto od čega ne želim odustati. Osjećao sam veliku sreću i zadovoljstvo u samom procesu rada – svaki put kada jedan tepih završim, jedan krug zatvorim. I dobio sam podršku ljudi oko sebe koju su tu sreću dijelili sa mnom. Mislim da je to sasvim dovoljno. Kada pogledam s ove distance zahvalan sam tom gradu koji mi je otkrio nešto vrlo važno o meni samom.

Koje su osnovne umjetničke ideje kojima pristupaš u stvaranju tepiha?

Sviđa mi se ideja da predmet koji ima umjetničku vrijednost bude isto toliko upotrebljiv i koristan. Da se može dodirnuti, osjetiti i da mu se netko sasvim približi. Kako sam potpuno samouk kad je u pitanju tehnika, bio sam rasterećen svake forme i svih pravila kako bi što trebalo napraviti. Imao sam slobodu koja je stvarala nešto lijepo i nesavršeno i to me iznova veseli i inspirira. Ideja mi je raditi tepihe u malim serijama, da je svaki unikatan i da nema pravila. Da netko kod koga se on preseli osjeti neku svoju, novu slobodu.

Otkud materijali i gdje nastaju tepisi, tko ih izrađuje?

Svi tepisi su izrađeni od vune koja dolazi iz Srbije, gdje imam i dalje priliku pronaći i ohrabriti male proizvođače koji se ovim zanatom bave onako kako su se ljudi bavili oduvijek. Meni zauvijek inspirativan materijal, na momente zapostavljen na ovim prostorima, ovdje je i dalje visoke kvalitete, dio je našeg kolektivnog nasljeđa i drago mi je što mu mogu dati novi život u predmetima koje izrađujem. Kako ih od početka do kraja izrađujem sam, imam tu slobodu da ništa ne forsiram i da si uzmem koliko god vremena želim za izradu svakog od njih. Proživimo neko vrijeme zajedno, ja u svaki utkam dio sebe, i na kraju ga pustim da ide svojim putem.

Podsjećaju na mala umjetnička djela koja možemo staviti na zid, na pod. Kako ih vidiš da ih ljudi koriste?

Ideja mi je da ne razdvajam je li tepih ili tapiserija, je li namijenjen za zid ili za pod. Ako je postavljen na zid izložen je kao malo umjetničko djelo, a ako je na podu ravnopravan je dio interijera, nema razlike u izradi ili završnoj obradi. U uređenju prostora volim ručni rad, vintage komade, predmete koji su vizualno jaki i dovoljni da daju kompletan utisak. Tako vidim i svoje tepihe, kao dio prostora koji ima jasan i autentičan potpis. Drago mi je da postoji niša u stilovima interijera koja ne prati klasične trendove uređenja, ne podliježe normama, već se igra i time stvara nešto jedinstveno.