Je li proteinska voda zaista 'game-changer' za vaše mišiće i snagu? Doznajemo što stručnjaci misle o ovom trendu
Kristina Mikulić Gazdović
31 kolovoza, 2025
Kristina Mikulić Gazdović
31 kolovoza, 2025
Moram povećati unos proteina. Nastojim poboljšati svoje prehrambene navike i, među redovima polica u dućanu, detaljno proučavam tablicu sastava i kalorija svih proizvoda koji s police viču: PROTEIN.
U mojoj se košarici već nalaze puretina, zrnati sir, tuna, odresci i jaja, no to su sve namirnice za čiju pripremu treba vremena. Zato sam u potrazi za nečim što mogu gricnuti kad me napadne glad ili želja za nečim slatkim. U odabiru tih proizvoda tražim nešto što ima najbolji nutritivni sastav. Nakon redova proteinskih pudinga i kalkuliranja omjera šećera i proteina na čokoladicama okrećem se i vidim nešto što dosad nikada nisam zamijetila – proteinsku vodu.
Na prvi trenutak sam se nasmijala, jer mi je djelovalo nekako apsurdno. Danas čak i voda mora biti proteinska. Možda je sljedeći korak proteinsko vino ili pjenušac. No moja znatiželja ne može odoljeti.
Courtesy of Adanola’s Resort Sportswear
Posežem za proteinskom vodom i odlučujem je probati. Neprirodna slatkoća me odmah razočara i odbija. „Proteinske vode su često bogate šećerom ili zaslađivačima, aditivima poput boja, aroma i konzervansa”, napominje mi klinička nutricionistica mag. nutr. Nevena Pandža. Ova mi je napomena trebala prije nego što sam odlučila uzeti gutljaj koji me potpuno odbio. Proteinska voda, ako bi bila manje slatka, bi sigurno našla svoje mjesto uz moj glavni obrok.
No aroma nije jedini nedostatak proteinske vode. „Uz to, imaju veću cijenu od običnih namirnica koje daju istu količinu proteina po serviranju”, dodaje ona.
„Proteini su komunikacijski rastegnuti u svakom području prehrane, sporta, zdravlja”, zaključuje mag. nutr. Nenad Bratković. S obzirom na to da su proteini posvuda, stručnjake ne iznenađuje da su stigli i do vode. Sam dodatak nekolicine proteina ne čini svaku vodu proteinskom vodom. „Važna je količina proteina po serviranju, da bi uopće mogla nositi ovako pretenciozan naziv ‘proteinska voda’, budući da postoje pravilnici o prehrambenim tvrdnjama RH i EU koji propisuju kada se smije staviti atribut ‘izvor proteina’ ili pak tvrdnja ‘bogato proteinima’”, ističe Nenad.
„Proteinsku vodu s okvirno 15 g proteina na 500 ml ne možemo smatrati adekvatnom zamjenom za obrok, niti užinom koja bi pospješila oporavak poslije tjelesne aktivnosti”, objašnjava mi Nevena. No nije proteinska voda jedini proteinski proizvod o kojem bismo trebali prestati razmišljati kao o glavnom obroku. „Težimo da unos nutrijenata bude iz hrane, ne iz prehrambenih proizvoda”, podsjeća Nenad i dodaje: „Optimizacija unosa proteina trebala bi dolaziti od namirnica koje prirodno obiluju njima: riba, jaja, meso, mahunarke, orašasti plodovi, ne primarno od dodataka prehrani ili ovakve funkcionalne hrane; oni bi trebali biti nadopuna”.
Prirodni izvori proteina također će pridonijeti nutritivno boljem obroku. „Za prosječnu osobu s uravnoteženom prehranom koja voli hranu i ima umjerenu tjelesnu aktivnost, svoje dnevne potrebe za proteinima (0.8 – 1.5 g proteina po kg TM) adekvatnije će zadovoljiti iz cjelovitih namirnica poput jaja, piletine, ribe, mesa, mahunarki i mliječnih proizvoda, koji su bogatiji izvori proteina”, predlaže Nevena.
Photo: Caroline Taborda
Dok sami izvor proteina u proteinskoj vodi ne mora biti štetan, mnogi drugi dodaci u vodi oduzimaju prednost kod unosa proteina putem ovog novog trenda. „Istraživanja pokazuju da zaslađivači mogu izazvati povećanu želju za slatkom hranom i vrijedi imati na umu da kod nekih ljudi mogu uzrokovati želučane tegobe”, ističe Nevena.
Da je pijenje proteinske vode imalo potpuni kontraučinak mogu potvrditi i sama. Apsurdna količina slatkoće te vode mi je samo otvorila apetit, iako je bila zaslađena poliolima. Uz sam naziv proteinske vode, Nenad dodatno ističe da je sastav aminokiselina također bitan faktor. Nisu sve jednako važne, a ostatak molekula, poput sastava šećera, još je jedan faktor na koji trebamo obratiti pažnju. Pogotovo jer su proteinske vode nerijetko zasićene upravo sladilima kako bi prikrile aromu proteina.
„Moguće da će proteinska voda naći svoje mjesto u torbi sportaša s iznimno visokim intenzitetom tjelesne aktivnosti; kod osobe koja ne preferira ili ne tolerira iz nekog razloga većinu cjelovite hrane kao izvore proteina ili kod osoba koje otežano žvaču radi određenih zdravstvenih tegoba i hrane se tekućom dijetom”, napominje Nevena. Ipak, ove su situacije za prosječnu osobu rijetkost.
Dok o proteinskoj vodi, s malo šećera, možete razmišljati kao o dodatku svojoj normalnoj zdravoj prehrani, stručnjaci savjetuju da se ne uzdate u nju kao glavni nutritivni izvor. Baš kao i ostale prerađene prehrambene namirnice, one su dodatak prirodnoj hrani, ne glavni obrok.