U suterenskom galerijskom prostoru Cukrarne prošle veljače počela se provoditi programska shema za prezentaciju video i filmskih radova; prva na redu je izložba grčko-britanskog umjetnika Mikhaila Karikisa, koji živi na relaciji Lisabon – London. U odabranim video radovima autor promatra odnos ljudi i okoliša kroz posljedice deindustrijalizacije društva i nasljeđa nekoć važnih industrijskih središta.
Istodobno, istražuje veze između pozitivnih učinaka i negativnih posljedica industrijalizacije, otvara raspravu o nužnosti suočavanja sa zajedničkim nasljeđem te donosi promišljanje o utjecaju tradicionalnog načina života kao mogućih primjera za razmatranje drugačije budućnost.
Videoradovi i filmovi u Cukrarni
Njegovi video, audio radovi i performansi temelje se na suradnji s pojedincima i različitim lokalnim zajednicama s kojima u međusobnom dijalogu interpretira odabrane teme prošlosti. Dugogodišnjim proučavanjem i istraživanjem lokalnih posebnosti, tradicije i osobnih iskustava sudionika bilježi različite priče mjesta i ljudi koji su s njima neizostavno povezani.
“Skupnosti, glasovi, ekologije”, Mikhail Karikis, Photo: Blaž Gutman
S promišljenim odabirom lokacija, dosljedno definiranim scenama, preciznom montažom okolnih detalja u cjelokupni narativ te pomno režiranim nastupom sudionika, Karikisovi videoradovi istodobno su posveta i kritika prošlosti. Besprijekornom ravnotežom između vizualnog zapisa i zvuka, za autora ključnog elementa umjetničkog djela, ali i apstrahiranih prostora i mjesta radnje, omogućuje se promatraču odmak od prikazanih problema i potiče ga se na promišljanje gorućih problema i pitanja modernosti.
Izložba donosi pet videorada umjetnika: “Zvoki iz globin” (2012), “Otroci tesnobe” (2014), “Ni strahu” (2016), “Neobičajen protest” (2018) i “Ženske morja” (2013). Kustosica izložbe je Alenka Gregorič. Izložba se može pogledati do 7. travnja 2024.
“Skupnosti, glasovi, ekologije”, Mikhail Karikis, Photo: Blaž Gutman