Domovi umjetnosti: Nekoć industrijski pogoni, pogledajte što su danas postali
Primjeri fantastičnih zgrada koje danas pričaju jako zanimljive umjetničke priče, čekaju vas u nastavku. Neke ćete pronaći u regionalnoj blizini, a do nekih će se isplatiti potegnuti i u Portugal te Italiju.
Arhitektura kao tihi svjedok vremena često nam svjedoči o njegovom općem stanju; na koga ili što smo zaboravili, kako razmišljamo i gdje su nam vrijednosti ( i to doslovno gdje). Industrijski pogoni, nekoć aktivni sudionici društvenog života, često nakon roka trajanja padaju u zaborav. Prođu godine i godine kako im se nitko ne obrati, a onda se jednog dana ipak pojavi ideja kako bi bilo lijepo da te zgrade ponovno ožive. Ovi su primjeri sjajan dokaz kako uvijek postoji dobra šansa za prenamjeniti stare prostore u nove uzbudljive centre zbivanja.
Cukrarna u Ljubljani
Galerija Cukrarna, otvorena 2021., priuštila je šarmantnoj Ljubljani fantastičan prostor za umjetnost, njezino izlaganje, izvođenje i promišljanje. Nekad je to bila skromna šećerana koja je napredovala u prvu pravu tvornicu u regiji. Razorni požar i promjene u proizvodnji te dugovi tadašnjeg vlasnika, pretvorili su šećeranu u zgradu za iznajmljivanje. Do 1980-ih Cukrarna se počela smatrati sramotnom mrljom grada i bilo je vrijeme da je Grad Ljubljana otkupi te se pobrine za zgradu. Krov nekadašnje šećerane te vanjski zidovi s čak 318 prozora zadržali su izvorni izgled. Iako je zgrada zaštićena kao važan dio industrijske baštine, tek je nakon restauracije postala arhitektonskom ljepoticom koju ne smijete zaobići kada ste u Ljubljani.
Muzej Terra u Kikindi
Bila je 2017. kada je u Kikindi, u impresivnoj zgradi nekadašnjeg konjičkog vježbališta, a kasnije i vojarne, otvoren Muzej Terra. Želja koja je trajala više desetljeća, a na inicijativu profesora i akademskog kipara Slobodana Kojića, osnivača istoimenog međunarodnog simpozija kiparstva u terakoti, se ostvarila. Autori kipari su dobili priliku da trajno izlože svoje radove velikih formata, a posjetitelji Kikinde doživljaj muzeja koji impresionira. Općina Kikinda je od Vojske Srbije otkupila staru kasarnu, prenamijenila je i predala je Centru Terra koji danas predstavlja i izložbeni prostor, centar za proučavanje i učenje, atelje brojnim umjetnicima. U zbirci Terra trenutno se nalazi oko 1000 skulptura od terakote, a stalni postav ove izložbe prikazuje četiri desetljeća postojanja Međunarodnog kiparskog simpozija – Terra.
Palača Šećera u Rijeci
Prekrasna barokna palača u sklopu nekadašnjeg industrijskog kompleksa „Rikard Benčić“, u potpunosti je obnovljena i prenamijenjena u novi dom Muzeja grada Rijeke. Građevina je sagrađena 1752. godine za potrebe upravne zgrade rafinerije šećera, a sastavni je dio industrijskog kompleksa koji svjedoči o industrijskom razvoju Rijeke u 18. stoljeću. I njoj je požar pomrsio račune, ali je nakon toga značajno obnovljena i opremljena baroknim interijerima sa zidnim slikama i štukaturom. Danas, postav na 2 fantastično uređena kata obuhvaća povijest Rijeke od 18. do 21. stoljeća, od trenutka kada je grad postao slobodna kraljevska luka 1719. godine, što mu je dalo priliku za dotad neviđen razvoj.
Muzej umjetnosti, arhitekture i tehnologije (MAAT) u Lisabonu
Otvoren 2016., MAAT je međunarodna institucija posvećena poticanju kritičkog diskursa i kreativne prakse. Smješten na obali rijeke u lisabonskoj povijesnoj četvrti Belém, sastoji se od bivše elektrane izgrađene 1908. – MAAT Central – i suvremene zgrade – MAAT Gallery – povezane parkom koji se proteže duž rijeke Tagus. Uz program povremenih izložbi i aktivnosti, muzej također ima stalne izložbe kao što je ova posvećena nekadašnjoj tvornici električne energije u zgradi imena Central Tejo. Arhitektura središnjeg dijela zgrade sa svojim impozantnim željeznim strukturama obloženim ciglama koje odražavaju različite utjecaje, tipična je za takozvane “tvornice električne energije” kasnog 19. stoljeća. Uz Central Tejo veže se Galerija MAAT kao lijep primjer spoja starog i novog.
MAAT Lisabon / FG+SG
MAAT Lisabon / Francisco Nogueira
Sveučilište Iuav u Veneciji
Jedno od vodećih javnih sveučilišta u području arhitekture, umjetnosti i dizajna, Sveučilište Iuav u Veneciji ima i jedan od najboljih programa posvećen ekonomskoj, ekološkoj i društvenoj održivosti te zato nastoji biti primjerom dobre prakse. Dobro im ide jer prenamjena prostorija nekadašnje tvornice pamuka u učionice i sveučilišni kampus je fantastična. Zgrada nekoć znana kao Cotonificio, otvorena je 1883. godine kao tvrtka proizvodnju pamuka koju su osnovala dva talijanska plemića, Eugenio Cantoni i Carlo Moschini. Tvornica je definitivno zatvorena početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća nakon opće krize industrije te je napuštena na idućih tridesetak godina. No, to nije bio kraj Cotonificia. Poput feniksa, dobio je novi život u 90-ima, kada je počeo udomljavati arhitekte te je postao referentna točka za tisuće studenata.