U blizini Mokre Gore, u jednom od najljepših dijelova Balkana; na granici Srbije i Bosne i Hercegovine nalazi se Obiteljska kuća Tara. Projekt je to novosadskog Studija 13 na čelu s arhitektom Pavlom Panićem koji se itekako dobro snalazi s projektiranjem u planinskom okruženju.
Tina Kovačiček27 veljače, 2024
Šarmantno planinsko selo Mokra Gora, u najzapadnijem dijelu općine Užice, ima vam što za reći o neiskvarenoj divljoj prirodi ovoga kraja gdje se ocrtavaju sve zelene guste siluete planine Tara. Turističkih sadržaja ne nedostaje, ali vrijede i posebni uvjeti propisani za gradnju u ovom potezu. Obiteljska kuća Tara nalazi se na mikrolokaciji okruženoj sa svega par objekata u okolini i svega par njih koji su tek u izgradnji. Susjednih objekata u okolini nema u većoj mjeri i uglavnom su na manjoj nadmorskoj visini i tradicionalno su građeni tako da se iz samog objekta vide tek djelomično. Također, ne formiraju zajedno neku vrstu cjeline što je bila olakšavajuća okolnost pri uklapanju kuće u okruženje, govori mi Pavle Panić o obiteljskoj kući za odmor o čijem ćemo vam pogledu kroz staklene stijene tek sve ispričati.
Osnovni zahtjev klijenta je bila kuća za odmor s minimalnim prostorima za spavanje, otvorenim dvoetažnim dnevnim prostorom i Focusovim kaminom kao centralnim dekorativnim elementom. Veliki stakleni otvori su bili imperativ kako bi se maksimizirali pogledi koji se pružaju s lokacije prema planinskim vijencima u BiH i prema Zlatiboru s druge strane te kako bi se u svakom vremenskom periodu stekao dojam otvorenog prostora unutar objekta. Donja etaža je zamišljena kao otvorena, osim kupaone i servisnih prostorija, a na gornjoj etaži osim minimalnih soba je predviđen i otvoren manji boravak s izlazom na terasu koja uokviruje pogled prema planinskim vijencima. Garaža je formirana u donjem dijelu parcele, pored asfaltiranog puta, sakrivena u dio brda, djelomično ukopana i prekrivena zelenim krovnim pokrivačem koji se uklapa u okolnu floru i time čini garažu nevidljivom osim frontalnog pogleda.
Pitam Pavla i koja je to specifičnost ove kuće koju bi nam istaknuo, a odgovor je bez sumnje u modernom pristupu prema tradiciji. Specifičnost se ogleda u modernoj interpretaciji tradicionalnog tipa gradnje koji se javlja u dinarskoj kući kao pretežnom tradicionalnom tipu gradnje u ovoj oblasti. Pored specifičnih zahtjeva u pogledu materijalizacije, nagiba krova i uvjeta gradnje, zahtjev je bio da kuća dobije i moderniju formu.
Osnovna ideja je bila uklapanje velikih, i na ovoj lokaciji netipičnih staklenih otvora, kao i funkcionalne dispozicije sa specifičnim zahtjevima u velike nagibe krovnih ravni koji su potrebni zbog oštrih klimatskih uvjeta na lokaciji. Posebna pažnja je usmjerena k stvaranju prostora koji uvlači vizure i prirodu u unutrašnjost, kao i formiranju pojedinačnih oblika koji uokviruju pojedine fokusne točke u daljini.
Materijali su, kako i priliči kući na ovakvoj lokaciji, prirodni. Paleta materijala i boja korištenih u interijeru kombinirana je s drvenim namještajem, parketom kao i keramikom koja imitira terrazzo pod. Zidovi neutralno bijeli, bez suvišne dekoracije koja oduzima primat prirodi koja se uvodi u prostor kroz velike portale. govori mi Pavle o okolišu kuće koji čeka svoje zeleno vrijeme kada zasađene mladice na obroncima padine porastu. Osim toga, nije planirana veća intervencija kako bi utjecaj objekta na okolinu bio minimalan. I da, boraviti u ovakvom skladnom spoju arhitekture s prirodom, poseban je doživljaj. Studio 13, osnovan još 2014. godine u Novom Sadu s praktičnom idejom da zahtjeve klijenata vješto inkorporira u lokalno graditeljsko nasljeđe, prirodne utjecaje i moderan pristup projektiranju.
