“Majka Zemlja ne traži da bude spašena, ona zahtijeva da je se poštuje”: aktivistica Nemonte Nenquimo o obrani Amazone

Odrasla u Toñampareu u amazonskoj prašumi tijekom ranih 90-ih, Nemonte Nenquimo je uvijek bila među prvima koji su trčali i pozdravljali avione koji su počeli slijetati u njezino selo. Bila sam znatiželjna djevojka, uvijek me zanimalo sve, objašnjava putem Zooma na španjolskom dok nam njezin suprug Mitch Anderson prevodi: Željela sam biti prva osoba koja će čuti avion i bijelce kako stižu.

Nenquimo, danas 39-godišnjakinja, opisuje kako je bila rastrgana između dva svijeta kao članica plemena Waorani. Moj narod je živio u bliskoj vezi sa šumom, pokušavajući održati vlastiti identitet, naš smijeh, naše pjesme, naše ceremonije. Odrasla sam učeći kako vrtlariti u Amazoni, učili su me o duhovnom svijetu, prisjeća se. U isto vrijeme, to je bilo misionarsko selo, gdje je živio jedan Amerikanac koji je obvezivao obitelji da idu u crkvu svake nedjelje i pokušavao utjerati strah u narod Waorani, promijeniti njihov način života, govoreći im da je golotinja dio vraga.

U dobi od 14 godina, Nenquimo je odlučila napustiti svoj dom kako bi se priključila istraživanjima evangeličkih misionara u gradu. Tijekom tog vremena bila je seksualno zlostavljana – bolno je to iskustvo koje prepričava u svojim novim memoarima pod naslovom We Will Not Be Saved (u prijevodu Nećemo biti spašeni), koje je napisala zajedno sa svojim suprugom. Zakopavala sam ta sjećanja cijeli život dok nisam počela pisati svoju priču. O nekima od njih sam odlučila progovoriti u svojoj knjizi kako bih se izliječila od traume.

Nakon više od godinu dana izbivanja iz kuće bila je šokirana onim što je zatekla kad se vratila u prašumu: naftne kompanije su se uselile, uništavajući lokalna staništa i zagađujući vodene putove na koje su se oslanjale domorodačke zajednice. Vratila sam se u svoju zemlju, u svoju kulturu, kako bih se borila za zaštitu našeg načina života – kako bih obranila naše rijeke i naše šume od zbunjujućih prijetnji s kojima se suočavamo od naftnih kompanija, od drvosječa, rudara, vlade, objašnjava ona. Moj narod je uvijek živio slobodan u šumi i želi nastaviti živjeti slobodan u šumi. Moramo ga zaštititi.

Dok je Nenquimo tražila načine da pomogne domorodačkim zajednicama u prašumi, upoznala je Andersona, koji je u to vrijeme gradio sustave za prikupljanje kišnice u Amazoni. Bila sam zaintrigirana poslom koji je Mitch radio i htjela sam izaći i upoznati druge domorodačke zajednice u sjevernoj Amazoniji kod Ekvadora za koje nisam znala, ali sam za njih čula, prisjeća se. Zaljubili smo se zahvaljujući ovom zajedničkom iskustvu, izgradnji pristupa čistoj vodi.

Susret s drugim domorodačkim zajednicama tijekom tog vremena također je doveo do ideje o udruživanju kako bi bi bili snažniji protiv višestrukih prijetnji s kojima su se suočavali. Godine 2015. Nenquimo je suosnovala udruženje Ceibo Alliance, koje čine pripadnici naroda Waorani, Kofan, Siona i Secoya te organizacija Amazon Frontlines. To je organizacija koja radi s domorodačkim zajednicama kako bi osigurala njihova prava na zemlju, obranila svoje teritorije u stvarnom vremenu od invazije, krčenja šuma i drugih prijetnji, kaže aktivistica. Željeli smo početi stvarati globalne saveznike koji bi mogli podržati domorodački pokret za zaštitu vlastitog teritorija. Godine 2019. Nenquimo je, zajedno s drugim članovima plemena Waorani, dobila sudski spor protiv ekvadorske vlade kojim je spriječila da se njihova zemlja proda na dražbi naftnim kompanijama, a kasnije je osvojila Goldmanovu nagradu za zaštitu okoliša 2020. kao priznanje za svoj rad.

Nakon bolnih gubitaka koje je njezina zajednica doživjela i proživjela, aktivistica je odlučila napisati knjigu kako bi ispričala svoju priču, ali i priče svojih predaka. U mojoj kulturi naše se priče govore; nisu zapisane, objašnjava ona. Nakon mnogo godina borbe, radeći na zaštiti naše zemlje i našeg načina života, shvatila sam da je potrebno ispričati svoju priču cijelom svijetu, kako bi se upoznao s našom borbom, kulturom mog naroda, spoznao važnost amazonskih prašuma te pomogao obranio domorodačke narode i njihove zemlje predaka.

Za Nenquimo je, međutim, važno naglasiti da domorodačke zajednice ne traže da budu spašene, kao što je istaknuto u naslovu njezinih memoara. Prema mom iskustvu, ljudi izvana stigli su u šumu – misionari, naftne kompanije i drugi – s tom lažnom idejom da se narod Waorani treba spasiti. U konačnici, ono što su učinili bilo je uzrokom puno štete i traume, kaže ona. To je ključna poruka u kontekstu klimatske krize s kojom se suočavamo. Ovom mentalitetu koji gaji potrebu da se spasi Majka Zemlja nedostaje dublja istina, a to je da Majka Zemlja ne traži da bude spašena, zaključuje aktivistica. Ona samo zahtijeva da je se poštuje.

We Will Not Be Saved koju su napisali Nemonte Nenquimo i Mitch Anderson dostupna je na britanskom tržištu i može se naručiti online.

Vogue.co.uk