One Look Story: Judita Franković u jedinstvenoj foto-priči o promjenama i starenju

Što god na ovom svijetu činili, o čemu god maštali i kako god kroz svoje živote koračali, ono što nam je svima zajedničko je prolaznost. Opirali se tom tijeku ili mu se prepuštali, ono što svi dijelimo jest to da ne možemo zaustaviti vrijeme. Posve neopipljivo, a uvijek tako prisutno, vrijeme uvijek donosi promjene, one očite, koje se ocrtavaju na našim licima, ali i one druge, koje se zbivaju u našim mislima, u načinu na koji gledamo svijet. I sebe.

One Look Story jedinstvena je foto-priča objavljena u rujanskom izdanju Vogue Adria s temom Matter of Time koji se osvrće na sve aspekte vremena, pa i ono na što kao pojedinci prvi pomislimo kada o njemu razmišljamo: Kako će se ono na nama odraziti, što će nam naša prolaznost donijeti? U glavnoj ulozi editorijala nalazi se proslavljena glumica Judita Franković, kreativnu direkciju potpisuje Filip Koludrović, fotografije Audshule i modu Petar Trbović, a transformacije kroz koje Judita prolazi stareći prati poezija Hane Rastoder i šminka Marije Stošić. Jedino što se u ovoj foto-priči ne mijenja je to što Judita, tijekom četiri desetljeća, nosi jedan, isti outfit, klasični Dior kostim.

Počelo je
Postepeno ili iznenada
Više se ne sjećam,
Kada sam
Prvi put
Otkrila
Kako jagodice iznad mojih obraza
U potpunosti liče na moju majku.
Ne na njene obraze, na moju majku.
Zatim, moji zubi
Prvo mliječni, pa stalni
Jedinica, dvojka, trojka, sedmica, osmica
Svaki ponaosob, oblikovao se
U skladu s crtama karaktera mog oca
Moj nos,
U potpunosti je sličio mojoj tvrdoglavosti
Oduvijek.
Počelo je postepeno ili iznenada
Kada sam prvi  put shvatila da butine,
Ove butine za koje svi govore
Da smo moje sestre i ja naslijedile od pokojne babe,
Nisu nikakvo mesnato oličenje njene lijenosti, već moje rođene izdržljivosti. 
Mislim se, samo probajte neznalice, satima, danima i noćima
Da hodate i jašete na njima!
Počelo je postepeno ili iznenada
Kada sam uvidjela da je moja odjeća
Uvijek neko drugo ja
Kojom skrivam sve istinske i ranjive crte, boje i oblike 
Svog bića
Predodređene, dograđene, zaslužene i nezaslužene. 
Zato se više 
Ne transformišem razlitičim kostimima
Od tada smo nas dvije.
Ova jedna ista koju gledaju svakog dana
I jedna koja im uvijek ostaje nevidljivam
Jer je beskonačno promjenjljiva

Oduvijek je bilo tako,
Samo ja to ništa nisam vidjela.
Namjerno si mljackao i gutao hranu,
Kasnio i ignorisao pozive,
Upadao mi u riječ i držao lekcije
Samo da bi meni nacrtao ove dvije bore između očiju.
Kako glupo.
Sramota me da kažem,
Ali plašim se igle.
Uostalom, nije ni bitno
Jer bi toliko toga trebalo vratiti na početnu tačku,
Onu u kojoj nema tebe,
Ni mene ovakve kakva jesam poslije nas.
Izbjegavam ulogu žrtve, kao i moja majka
I majka moje majke,
Ali evo čak i linija moje gornje usne svjedoči o tome da te mrzim
I mrzim te iz dna pa sve do vrha duše!
Ako malo bolje pogledaš, sva mržnja mi je
Smještena u jamicu nad gornjom usnom.

Iz godine u godinu
Moj stomak postaje sve veći
Iako jedem sve manje i manje.
Ramena su mi okruglija,
I grudi su mi bolnije.
Dakle zrela sam kao zrela šljiva
Gusta kao crna šuma,
I moćna kao morska struja
Tkanina puca nad mojim
Prezrelim tijelom,
Ali pod mojom ljubavlju
Lome se samari i sedla.

Moja kičma je antički stub
Koji se iskrivio od soli.

Talent: Judita Franković
Poezija: Hana Rastoder
Kreativna direkcija: Filip Koludrović
Foto: Audshule
Moda: Petar Trbović
MUA: Marija Stošić
Kosa: Zvezdana Svetozarević
Producent: Igor Milakov
Asistentica stilista: Ana Marušić
Asistentica šminke: Anastasija Jovanović
Asistentica produkcije: Marita Bobelj
Video: Veljko Lalović, Danilo Pantović
Zahvaljujemo Nikoli Marinkoviću i Galeriji U10