Aktualne izložbe u Beogradu koje vrijedi posjetiti

Beograd je grad u kojem sam odrasla, grad u kojem stvaram i s kojim imam neizbrisivu vezu. U posljednje vrijeme, kulturno-umjetnička scena suočava se s ozbiljnim izazovima; od nedostatka prostora i financijske podrške do globalnih previranja koja pogađaju i nas. Usprkos tome, ovaj grad ima nevjerojatnu sposobnost da iznese novu kreativnu energiju.

Želim istaknuti nekoliko aktualnih izložbi koje na različite načine i kroz različite medije prikazuju beogradsku umjetničku scenu i njezinu sposobnost da uvijek ostane relevantna. Ove izložbe donose pravu dozu inspiracije, inovacije i zabave, savršen miks za one koji žele dublje osjetiti duh grada kroz umjetnost, bilo da ste ovdje samo na par dana ili želite da nekom novom aktivnošću začinite svoj vikend.

David Hockney: od papira do ekrana

Ako ovog ljeta ipak nećete moći otići u Pariz, ne brinite, dio onoga što je David Hockney priredio u Fondation Louis Vuitton u Parizu možete vidjeti i u našem Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Godine 1970., mladi David Hockney održao je samostalnu izložbu u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, što je bio rani pokazatelj njegovog globalnog dosega i trenutak trajne važnosti u povijesti Muzeja. Danas, više od pola stoljeća kasnije, Hockney se vraća, ovoga puta kroz snažno nasljeđe svog umjetničkog rada i radikalnu evoluciju vizualnog jezika. Ideja da se djela Davida Hockneya ponovno predstave beogradskoj publici potekla je iz želje da se istakne umjetnik koji je obilježio prve godine rada Muzeja i čija je izložba odjeknula daleko izvan svog vremena, ostavljajući trajan trag na lokalnoj umjetničkoj sceni. Istovremeno, ova izložba potvrđuje dosljednu posvećenost Muzeja predstavljanju osebujne i avangardne umjetnosti domaćoj, regionalnoj i međunarodnoj publici. Po velikim ljetnim vrućinama rashladite se u prostorijama Muzeja suvremene umjetnosti, koje su ovih dana ispunjene više bojama nego ikad.

GDJE? Muzej savremene umetnosti u Beogradu

KAD? do 12. kolovoza

Photo: Emilija Stanišić

Ivana Bašić: Metempsychosis

U još jednom prostoru Muzeja savremene umetnosti, u Salonu u ulici Kralja Petra, smještena je izložba umjetnice Ivane Bašić. Ako niste imali priliku vidjeti Ivanine radove na nekoj od izložbi u Berlinu ili New Yorku, ovo je savršena prilika da doživite atmosferične, nevjerojatno snažne i trenutno vrlo relevantne radove ove umjetnice. Kustosica Zlata Vučetić u svom pratećem tekstu piše: „Samostalna izložba novih radova Ivane Bašić predstavlja jedinstven epistemološki pejzaž posthumanog tijela koje se pojavljuje kao postbiološki relikt – krhko, ali neumoljivo, u procesu ontološke mutacije. Izložene skulpture i crteži istražuju posthumanističku viziju čovjekovog evoluiranja pri čemu umjetničko djelo postaje materijalna osnova za spekulacije o tijelu — ne kao stabilnom referentnom okviru identiteta, utemeljenom na čvrstim konturama, već kao promjenjivoj supstanci kroz koju se promišlja mogućnost opstanka u uvjetima radikalnih transformacija. Umjetničin tretman materijala naglašava ekspresivnost i psihološku tenziju predstave, izazivajući osjećaj dubokog nemira i egzistencijalne neizvjesnosti. Radovi, nastali u medijima poput voska, stakla, smole, nehrđajućeg čelika, bronce i alabastera, grade hibridne forme — fluidna, biomehanička tijela koja obitavaju na granicama između empirijskog i metafizičkog.“

GDJE? Muzej savremene umetnosti Beograd

KAD? do 31. kolovoza

Photo: Msub

Soft Armor

U radovima Nikolije Stanojević često se pojavljuju isti predmeti: stolice, stol, svijeće, vilice, čaše. Stolice postaju metafora unutarnjeg dijaloga, stol granica i prostor susreta. Ti simboli nisu nasumični, oni dolaze iz nesvjesnog i nose tragove unutarnje borbe. Svaki element dio je jedne složene cjeline. Kao i samo stanje anksioznosti, ne može se objasniti jednom mišlju, već se otkriva kroz mnoštvo impulsa. Stanojević ne uspostavlja hijerarhiju među motivima, svi su jednako važni. Značenja se isprepliću, mijenjaju i ostaju otvorena za tumačenje. Njoj je ta otvorenost ključna jer vjeruje da anksioznost nema univerzalan izraz. Forma koja bi bila previše zatvorena ograničila bi mogućnost identifikacije. U tom smislu, njeni radovi nisu zatvoreni sustavi, već prostori u koje promatrač može projektirati vlastita osjećanja. Prenos crteža na pokrivač donosi i fizičku transformaciju: djelo postaje taktilno, slojevito, reljefno. Čitljivost slabi, ali prisutnost slike se pojačava. Promatrač je pozvan da se zapita kako nešto tako nježno može sadržavati toliki nemir? Gdje se dodiruju kaos i utjeha, unutarnja panika i površinska mekoća? Upravo ta točka napetosti između forme i sadržaja jest središnje mjesto njezina rada. Cilj nije dati odgovor, već ponuditi prostor u kojem se promatrač može prepoznati. Bez osude. Kao da ga djelo grli. Radovi Nikolije Stanojević zahtijevaju vrijeme i pažnju. Nisu odmah razumljivi i to je dio njihove funkcije. U njima postoji tiha dozvola da nešto ne mora biti odmah jasno. Da može ostati mutno, ali i dalje značajno.

GDJE? Galerija Kula Cetinjska

KAD? do 10. kolovoza

Photo: Pavle Banović

General u svom labirintu – Ksenija Vučićević

Iz teksta Emilije Vučićević: Ulazak u Ksenijine radove – a njeni radovi su prostorni, crteži prostora, pokreti o prostoru i u prostoru – djeluje kao san snova, kao naglo oživjela sintagma čiji smisao ne razumijemo dok nas nešto iznenada ne povuče unutra. U trenutku susreta s papirom, s gomilom papira po zidovima, taj san postaje lucidan, potpuno svjestan san, i promatrač, naglo probuđen u trenutku, postepeno bira u koji će mikroformat zagledati, koje će sjećanje prepoznati kao svoje. U tom času, kao u ogledalu prostora s crteža, oko promatrača zaluta u introspekciju i, titrajući beskrajnim prostorijama vlastite predmetnosti, a time i prolaznosti, odjednom shvaća: ovdje nema nikoga, ovdje nema nikoga, a sve vrije od prisutnosti. Ulazak u Ksenijine radove djeluje i kao déjà vu – sve je već poznato, bili smo tu – u autu, u tunelu, na nadvožnjaku, u kafiću, za šankom, pred čašama, pod lampama, u dubokim ulicama i hodnicima, duboko u sebi. Izgleda kao da je riječ o istome, samo malo drukčijem, baš zbog te razlike i malo ljepšem: prostire se i preplavljuje nas.

GDJE? Umjetnički prostor u10

KAD? do 26. srpnja

Photo: U10

Ljetna treperenja: Konstruiranje ljeta

Ljetna izložba u galeriji Novembar, koju kuriraju Tamara Stankov i Vojin Narančić, okuplja pet umjetnika: Marka Vučkovića, Marka Crnobrnjua, Kišu Radić, Ninu Ivanović i Teodoru Rakidžić, i otvara prostor za razmišljanje o ljetu ne samo kao godišnjem dobu, već i kao stanju duha. U već tradicionalnom formatu izložbe Ljetna treperenja, Galerija Novembar i ove godine nudi raznolike umjetničke prakse, od fotografije do skulpture, koje na suptilan način grade dijalog između prirodnog i osobnog, sezonskog i univerzalnog. Ljetni elementi — svjetlo, sjene, tišina, toplina — ovdje postaju materijal za intimnu interpretaciju suvremenih dilema. Za mene je ljeto vrijeme kada se sve usporava. Dani su duži, misli sporije, i čini mi se da ni umjetnost ne mora žuriti. U tom ritmu, radovi ove postavke funkcioniraju kao vizualne pauze, lijepi prizori koji ne traže previše, ali daju dovoljno da se zadržiš. Ne pretendiraju riješiti, objasniti ili provocirati, već tiho podsjećaju da i lakoća može biti sadržajna.

GDJE? Galerija Novembar

KAD? do 7. rujna

Photo: Nina Ivanović

S one strane ogledala

Izložba S one strane ogledala donosi radove Odile Decq, jedne od najistaknutijih francuskih arhitektica suvremenog doba. Njena umjetnost spaja arhitekturu, dizajn i urbanizam kroz dinamične forme, smjelu geometriju i vibrantne boje. Posjetitelji će imati priliku vidjeti originalne crteže, serigrafije, digitalne printove i instalaciju Horizon koja dijeli prostor na pola i poziva na novu percepciju. Izložba prikazuje i najznačajnije projekte Odile Decq, od muzeja do stambenih zgrada, gdje svaki detalj nosi njezinu jedinstvenu umjetničku viziju. Kroz inovativne medije i neustrašive ideje, Decq pomiče granice arhitekture i dizajna, istražujući prostor kao polje stalne transformacije. Izložbu podržavaju Ambasada Francuske i Francuski institut u Beogradu.

GDJE? Galerija Dots

KAD? do 30. kolovoza

The FIAC 2010 at Grand Palais, In Paris, France on October 22nd, 2010 – Anish Kapoor work, Odile Decq /Getty Images/

Sve je više priče o važnosti decentralizacije kulture i osnaživanju umjetničkih scena izvan glavnih centara poput Beograda. Osobno volim putovati po svojoj zemlji i uvijek, čim stignem u neki novi grad, prvo tražim lokalne galerije i aktualne izložbe. Smatram da je to jedan od najboljih načina da upoznate duh mjesta i podržite lokalne umjetnike i kulturne inicijative. Zato, ako planirate izlet izvan Beograda, bilo da ste već u Vojvodini ili vas put nanese prema Somboru, donosim vam preporuku za jednu zanimljivu izložbu u vašoj blizini.

Friendship

Galerija Autokomanda posljednjih nekoliko mjeseci unosi svježi dah na beogradsku umjetničku scenu i uvijek donosi nešto novo s internacionalne scene, čineći beogradski kulturni opus još zanimljivijim. I ovog puta je tako, a beogradska publika ovog ljeta imat će priliku izgubiti se u vračarskim ulicama punim zelenila koje vode do ovog umjetničkog prostora i pogledati radove dvojice švicarskih umjetnika. Autokomanda predstavlja nove radove umjetnika iz Züricha, Francesca Cagnina (Plastic Bags) i Bernharda Hegglina (Views from My Past), kao i zajedničku seriju pod nazivom Joint Framing. Cagnin istražuje nasljeđe tehnike bakropisa, često podcijenjene kao „niskoklasne“, koristeći je za prikaz oblika koji se ponavlja — crne plastične vrećice, koja se u potpunosti otkriva tek u jednom radu. Hegglin, s druge strane, koristi digitalno crtanje kako bi prizvao sjećanja, postavljajući pitanje autentičnosti u vremenu kada se iskustva lako mogu fabrikovati ili preuveličati. Njegove slike djeluju konkretno, gotovo narativno, ali im se ne može potpuno vjerovati. Zajednički rad Joint Framing spaja njihove prakse u jedan okvir: naočale za plivanje pojavljuju se pored vrećice, izmjenjujući uloge gledanja i bivanja viđenim. Jedno od djela, Lonely Sacchetti, prikazuje vrećicu ostavljenu na kiši. Na prvi pogled, izgleda kao da leži na obali pod zvjezdanim nebom, otvarajući prostor za različita tumačenja.

U ovoj izložbi sjećanja, predmeti i simboli rekonstruiraju se kroz ponavljanje, kadriranje i dvosmislenost. Umjetnici ne nude zaključke, već dijele prostor preklopljenih vizija, dijalog bez kraja, negdje između pogleda i praznine, gdje značenje slobodno lebdi, poput zraka u vrećici.

GDJE? Umjetnički prostor Autokomanda

KAD? do 6. rujna

Photo: Umetnički prostor Autokomanda