Aktualne izložbe u Beogradu koje vrijedi posjetiti

Beograd je grad u kojem sam odrasla, grad u kojem stvaram i s kojim imam neizbrisivu vezu. U posljednje vrijeme, kulturno-umjetnička scena suočava se s ozbiljnim izazovima; od nedostatka prostora i financijske podrške do globalnih previranja koja pogađaju i nas. Usprkos tome, ovaj grad ima nevjerojatnu sposobnost da iznese novu kreativnu energiju.

Želim istaknuti nekoliko aktualnih izložbi koje na različite načine i kroz različite medije prikazuju beogradsku umjetničku scenu i njezinu sposobnost da uvijek ostane relevantna. Ove izložbe donose pravu dozu inspiracije, inovacije i zabave, savršen miks za one koji žele dublje osjetiti duh grada kroz umjetnost, bilo da ste ovdje samo na par dana ili želite da nekom novom aktivnošću začinite svoj vikend.

Priče o Duhovima (ghost story)

Projekt Pavla Banovića u suradnji s Andreom prati Andreu kroz zgradu Jugošpeda i njezin studio, istovremeno dokumentirajući njezin performans i ovaj nezavisni umjetnički prostor. Materijal je nastao u kolovozu 2024., tijekom jednog od posljednjih dana prije nego što je zgrada oduzeta zajednici od strane vlasti. Projekt također prati proces propadanja ovog industrijskog naslijeđa, kao i prostorija koje su drugi napustili. Bez ikakvog plana za redistribuciju ostalih prostora, postavlja se pitanje: Gdje je mjesto nezavisnoj kulturi i umjetnosti u suvremenom, sveprožimajućem kapitalizmu?

Čubra je samoorganizirano mjesto susreta/kancelarija/radionica/izlagački prostor. Na mjestu nekadašnje apoteke u zajednici Gradića Pejton, nastala je iz potrebe radne grupe za fizičkim prostorom koji nastoji njegovati i proširiti nezavisnu kulturnu scenu. Kao hibridni prostor u tranziciji, Čubra reflektira mnoge teme koje projekt „Priče o Duhovima“ istražuje.

GDJE? Čubra

KAD? od 4. rujna

Nothing to declare

Postoje trenuci u umjetničkom razvoju kada forma više ne može izdržati pritisak vlastite stabilnosti. Trenuci kada dosljednost stila postaje tjeskoba, a savladana tehnika ograničenje. Upravo u toj pukotini, na mjestu gdje se sigurnost lomi u sumnju, započinje aktualna izložba Nikše Suzića. Ne kao demonstracija, niti kao kulminacija, već kao ulazak u prostor radikalne nesigurnosti. Ova izložba ne počiva na konceptualnoj zatvorenosti, već na stanju koje bismo mogli nazvati liminalnim, to jest onom koja se nalazi između prethodnog i budućeg identiteta, između poznatog izraza i još nedefinirane mogućnosti. Suzić se u tom prostoru ne kreće kao netko tko pokušava prevladati nesigurnost, već kao netko tko u njoj ostaje, promišlja je i ispituje njezine granice. Upravo to zadržavanje u nesigurnom, u prijelaznom, postaje središnji etički i estetski čin.

U materijalnosti radova (beton, drvo, oniks, aluminij, karton) s jedne strane vidimo svjedočanstvo o zanatskoj vještini i preciznosti, a s druge strane o namjernom rušenju te stabilnosti. Umjesto finalnog oblika prisutna je otvorena gesta, a umjesto čvrstih značenja simboli koji sami sebe podcrtavaju crtom ironije, razigranosti ili unutarnje ambivalencije. Ovdje negativ nije samo metoda izrade skulpture, već metafora čitavog procesa: rad nastaje oduzimanjem, odlukom da se krene iz konture, iz nedostatka, iz onoga što nedostaje.

GDJE? Kula Cetinjska

KAD? do 28. rujna

Blizu, Daleko

Suprotstavljajući se besprijekornoj fluidnosti digitalnog okruženja, djela Bogoljuba Đokovića, nastala na pola stoljeća staroj pisaćoj mašini Olimpija Monika, otkrivaju utjelovljeni rad koji stoji u temelju svakog medijskog stvaralaštva. Koristeći crveno i crno tintu, ovi radovi transformiraju pisaću mašinu u alat materijalnog otpora kroz kreativni izraz, potkopavajući njezinu tradicionalnu ulogu uređaja za standardizaciju grafičkog izraza, ističe Stevan Vuković.

GDJE? Galerija B2

KAD? do 27. rujna

Fotografija postavke ”Blizu. Daleko” ©Vladan Cvetković, 2025.

Bijenale mladih 2025

Bijenale mladih 2025 je proces – mjesto gdje se umjetnička imaginacija i kolektivna borba spajaju u nove forme samoorganizirane stvarnosti.

Iz priopćenja organizacijskog tima Bijenala mladih 2025: Više ne znamo je li ovo izložba, akcija, prosvjed ili samo predah između dvije runde. Zato ovo Bijenale mladih ne počinje jednom temom niti singularnom formom – počinje stvarnošću. Posljednjih deset mjeseci u Srbiji obilježili su samoorganizirani studentski pokret i masovni prosvjedi diljem zemlje protiv korupcije i nasilja nad svima koji se protive turbo-kapitalističkoj diktaturi pod maskom demokracije. U takvoj atmosferi, i unatoč potpunom izostanku državnog budžeta, Bijenale mladih ne odustaje i zajedno sa svojim partnerima pruža podršku borbi kroz kolektivni i solidarni angažman mladih.

Umjetnost danas nastaje iz prekida i praznina – između neobjavljenih natječaja, ugašenih prostora, privremenih i povremenih ugovora, svakodnevnice koja pritiska. Scena se pojavljuje u krhotinama i tragovima.

I upravo u toj pukotini – između onog što propada i onog što još ne postoji – događa se ovo Bijenale. Ne da bi tek prikazalo umjetnost, već da bi je upisalo u stvarnost. Oaze nastaju tamo gdje se čini da je sve zauzeto. Na betonu fakulteta pod blokadom niče slobodna privremena teritorija, bez vođe, bez dozvole. Politika počinje redistribucijom osjetilnog, a naši prostori i radovi upravo su takvi akti premještanja granica čulnog. Okupacije su tu gdje umjetnički gest prelazi u političku taktiku. Privremena autonomna zona više nije teorija – ona se događa, u hodnicima ustanova, na stepeništu ministarstava, u prašini iza bine.

Ma Lagano razotkriva paradoks pasivnog otpora: u sustavu koji očekuje bučnu poslušnost, gdje tišina postaje najradikalniji govor. To je strategija „kontra-vladavine“ – odbijanje da se uopće sudjeluje u jeziku moći.

Oaze, Okupacije, Ma Lagano – tri načina da se odbije; da se složi; da se krene.

GDJE? Umetnički paviljon “Cvijeta Zuzorić” / Galerija SULUJ / prostor ispred Galerije ULUS

KAD? do 1. listopada

Youth

Marija Šević regionalnoj je publici vjerojatno poznata na različite načine: nekima kao DJ-ica koja uvijek stvori savršenu laganu atmosferu za ples do zore, nekima kao jedna od osnivačica umjetničkog prostora u10 u Beogradu, a nekima kao umjetnica koja savršeno bilježi iskrenu prirodu stvarnosti i običnih ljudskih života.
„Na prvi pogled, slike iz serije Youth djeluju kao istrgnute iz konteksta. Veliko ratno ostrvo, u gradu ali potpuno skriveno, nenaseljeno i slabo dostupno, govori o nekoj vrsti Arkadije, mjestu gdje se odvija neki drugi, bezbrižan život. Vidimo mladiće koji se zabavljaju nekog ljetnog dana, oslobođeni svih briga i obaveza. Atmosfera je ljetna, treperava, gotovo da čujemo viku i dobacivanje u daljini, sunce peče i sve je u svojoj punoj potenciji. Scene imaju nešto gotovo savršeno, nešto što unosi nemir, kao da ta sreća ne može biti stvarna ili da, ako i jest stvarna, ne može biti konačna.” – Mia David, kustosica

GDJE? Galerija Novembar

KAD? do 12. listopada

＠marijasevic

Šteta je već učinjena

Stvaralaštvo Nikole Đeloševića polazi od spoznaje da se smisao ne pojavljuje kao gotova slika, već kao kretanje između proživljenog i skrivenog. Njegovi radovi ne pozivaju na prepoznavanje oblika, već na preispitivanje granica vlastitog iskustva i na suočavanje s tišinom u kojoj niče strepnja. Ljudska figura u tom prostoru nosi teret i ranjivost postojanja. Prepoznatljiva, ali bez individualnih obilježja, ona postaje simbol zajedničke sudbine. Stoji između osobnog i univerzalnog, otkrivajući stalno kretanje unutar zadatih okvira. Arhitektonski elementi na njegovim slikama nisu samo prostorni okvir, već materijalno sjećanje. Njihova monumentalnost otkriva težinu prošlosti, a njihove krhotine prolaznost i neizbježne lomove. U njima odjekuje iskustvo zajedničke povijesti, ali i usamljenost pojedinca. Prazni predjeli i prostori između figura i zidova nose snagu odsutnosti. Ogoljeni od svakodnevnice, oni postaju unutarnje scene tišine i praznine, upisujući dubinu svakog ljudskog iskustva. Cjelina Đeloševićevog opusa briše granice između osobnog i kolektivnog, unutarnjeg i vanjskog. Njegove slike ne nude odgovore, već nas pozivaju da se suočimo sa svojim vlastitim granicama i pitanjem smisla, u prostoru gdje ograničenja postaju prilika za razumijevanje i preobrazbu.

GDJE? Galerija 73

KAD? do 23. rujna

Sabirni centar, rad Nikole Đeloševića

(slo)žena priča

Umjetnice: Dea Džanković, Ivana Ranisavljević, Jelena Prljević i Sanja Solunac

Iz teksta Sanje Solunac: “U središtu umjetničkog projekta „(slo)žena priča” leži kolektivno istraživanje ženskog identiteta kroz prizmu osobnih i kulturoloških narativa, u kojem svaka od nas doprinosi svojim jedinstvenim vizualnim jezikom. Ova suradnja proizašla je iz želje da se istraže složeni odnosi između unutarnjeg ja, vanjskih očekivanja i društvenih normi, otvarajući prostor za dijalog o feminističkim temama koje su od ključnog značaja za društvo. Naše umjetničko stvaralaštvo ne samo da preispituje duboke emotivne slojeve, već i gradi mostove između osobnih iskustava i kolektivne svijesti. Kroz različite forme, od kolaža i video radova, foto-dokumentacije do interaktivnih performansa, pozivamo publiku da se uključi u promišljanje tema koje se tiču rodnog identiteta, normi i predrasuda koje oblikuju naše društvo.”

Umjetnost ovih radova funkcionira kao ogledalo koje reflektira svjedočanstva i izazove ženskog iskustva, istovremeno pokrećući važna pitanja o položaju moći, percepciji i društvenim dinamikama. Naša zajednička praksa ističe snagu umjetnosti kao sredstva za osvješćivanje, osnaživanje i emancipaciju, stvarajući prostor za introspektivno iskustvo i otvorenu diskusiju. Kroz ovu izložbu želimo inspirirati publiku da preispita vlastite narative i uključi se u promišljanje o temama koje su često nevidljive ili potisnute, potičući ih da pronađu svoj glas u složenom mozaiku ženskih pozicija.

GDjE? Umjetnički prostor u10

KAD? do 4. listopada

Smešne priče o velikoj ljubavi

Ciklus „Smešne priče o velikoj ljubavi” umjetnice Dunje Ćorlomanović nastao je tijekom umjetničke rezidencije u Düsseldorfu 2024. godine. Inspiriran naslovima pjesme Piccola storie de grande amore grupe Zabranjeno pušenje i knjige Milana Kundere Smešne ljubavi, ovaj rad istražuje intimni narativ kroz prizore poznatih i nepoznatih prostora, portrete bližnjih i autoportrete obilježene simbolima, osobnim predmetima i elementima popularne kulture.

Neusklađene perspektive i nelogični odnosi figura i prostora naglašavaju iracionalnost stanja „nosioca velike ljubavi”. Humor funkcionira kao anestetik, pretvarajući patos i skrhanost u anegdote, dok infantilna fantazija i asocijativna erotika oblikuju napetost između ranjivosti i ironije.

GDJE? Galerija ULUS

KAD? do 26. rujna

Dunja Ćorlomanović, nisam ti rekla da želim miran život i da postoje nadimci koje ne izgovaramo, akril na platnu, 2025

Izložbe van Beograda koje vrijedi posjetiti

Veliki sam ljubitelj ideje decentralizacije umjetnosti i često razmišljam o tome koliko gradovi u unutrašnjosti Srbije imaju za ponuditi. To nisu samo zanimljive lokalne priče, arhitektura ili hrana, već i umjetnički sadržaji koji mogu iznenaditi i inspirirati. Smatram da umjetnost ne bi trebala biti rezervirana samo za velike centre, već da postane dio svakodnevnog života, nešto što se podrazumijeva i što rado stavljamo na svoje to-do liste kada otkrivamo novi grad. Ako vas ovih dana put nanese u Novi Sad, predlažem da jedna od nezaobilaznih stanica bude Muzej savremene umetnosti Vojvodine, mjesto koje uvijek nudi svježe i relevantne izložbe.

Vreme jede pogled – Izbor iz zbirke slikarstva Muzeja savremene umetnosti Vojvodine

Izložba Vreme jede pogled – Izbor iz zbirke slikarstva Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, čija je kustosica Jovana Trifuljesko, izložba okuplja više od stotinu radova nastalih od četrdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Koncipirana je u formi depoa i dominantno predstavlja djela vojvođanskih autora u različitim medijima i stilovima – od klasičnog ulja na platnu do slikarskih objekata. Najviše je zastupljeno slikarstvo šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina, uz djela iz kasnijih desetljeća.

Naziv izložbe upućuje na dijalog prošlosti i sadašnjosti: svaki novi susret publike sa zbirkama mijenja način na koji se radovi tumače, brišući prethodni pogled i stvarajući novi. Naglasak se stavlja na „pogled“ kao čin aktivnog promatranja, a labirintna struktura postava potiče upravo takvo iskustvo. Izložba ne teži pružanju apsolutnog pregleda povijesti slikarstva, već otvara proces istraživanja, očuvanja i prepoznavanja fonda. Time funkcionira kao „nulta točka“ dijaloga muzeja s publikom.

GDJE? Muzej savremene umetnosti Vojvodine

KAD? do 31. listopada

Jožef Ač, Oranica i nebo, 1983.