Što su arthouse mistery filmovi i koje gledati - za prave filmske znalce

Posce je u redu biti zbunjen i nesiguran kada se radi o arthouse filmovima. Arthouse filmovi provociraju, začuđuju i često su – previše. Neki više od drugih koriste efekte neobičnosti i prepuštaju joj se, dok drugi postavljaju samo pitanja do te mjere da nakon gledanja ostanemo u čudu, bez odgovora, zaključaka i kao da se The End nije dogodio.

Arthouse 

A poseban je oblik arthouse filma kada je mistery. Oni uglavnom zbunjuju likove i gledatelje, napetost drže do pred sam kraj kada daju odgovore, možda. Napetost i misterioznost kod umjetničkog filma kao da ne završava nakon creditsa i odjavne špice. Mnogima je tipičan arthouse film Sedmi pečat Ingmara Bergmana, no ne zaboravimo Luisa Buñuela koji je istraživao potencijal kinematografije u nadrealizmu, i to kao nitko prije, niti kasnije. Njegov Andaluzijski pas iz 1929. napravio je revoluciju u filmu, fotografiji, likovnoj umjetnosti, storytellingu… Talijanski neorealisti su s Rossellinijevim filmom Rim, otvoreni grad zadali temelje umjetničkom filmu; snimalo se na cesti, bez bogate, dizajnirane scenografije; iako je u filmovima sudjelovalo dosta profesionalnih glumaca, mahom su glumili i naturščici; koristilo se sve što je dolazilo nadohvat ruke kako bi se prikazao realizam tog ratnog i neposretno poratnog doba. Francuski novi val donosi nove trenutke poput snimanje scene u jednom kadru u trajanju od npr. sedam minuta, bavili su se isto egzistencijalističkim temama, naglašavali su osobu i apsurdnost ljudskog postojanja. Snimali su se na cesti, vani, za razliku od većine komercijalnih koji su se snimali u studijima. Filmovi novog vala odmah se prepoznaju po kameri u pokretu, stalnom pokretu; kamera prati protagoniste po ulicama je postala svima jako zanimljiva i prihvaćena forma. Nema mnogo, ili uopće, arthouse filmova koji se prikazuju u kinima, naime kino ih odbacuje kao elitni fetiš, dok drugi arthouse filmove smatraju ugroženom vrstom u ovoj šumi velikih blockbustera.  Ovi filmovi skoro pa bez iznimke nose predznak kultni, imaju svoju požrtvovnu publiku i financijski su minimalno isplativi, ako i uopće.

Izdvojila sam nekoliko arthouse filmova s mistery predznakom, no koje isprva možda ne bi odmah prepoznali kao takve. Na primjer film Solaris je jedan od kultnih SF filmova, no isto ga prepoznajemo kao arthouse film. Ovaj dominantni žanr je svima jasan, no ono što film čini drugačijim, pomalo pomaknutim, umjetničkijim, stavlja pred njega definiciju i arthouse filma.

Memento

Režiser Christopher Nolan je u ovom filmu pokazao svoju veliku imaginaciju.  Izvrsnoga suradnika imao je i u glumcu Guyu Pearceu i glumici Carrie-Anne Moss. Leonard (G. Pearce) je čovjek bez dugotrajnog sjećanja, ima samo kratkotrajno. Zahvaljujući složenome sustavu podsjetnika rasutih po polaroid fotografijama, papirićima, pa čak i tetovažama na tijelu, zna da je primivši udarac u glavu u borbi sa silovateljem i ubojicom voljene žene zauvijek gurnut u sadašnjost. Iz prošlosti do njega neprestano dopiru kratki bljeskovi lica i događaja koje ne može povezati. Sve što čini, a očito je da traži ubojicu u želji da mu se osveti, dvojbeno je i vjerojatno pogrešno. Ne postoji nijedna čvrsta stvar za koju bi se uhvatio, a odustajanje od obračuna s neuhvatljivim sjenama prošlosti učinilo bi upitnim i njegovu budućnost.

Scenarist i redatelj Christopher Nolan u ovom svojevrsnom remakeu glasovitog norveškog filma Insomnia iz 1997 sa Stellanom Skarsgårdom, uspješno gradi složenu narativnu strukturu u kojoj svoga junaka neprestanim nizanjem kratkotrajnih i akcelerirajućih flash-backova gura u sve nove i nove zavijutke labirinta koji ga je okružio. Pritom se i sam upušta u neizvjesnu pustolovinu beskrajnoga meandriranja koju svladava neočekivano uspješno i efektno.

Photo: Memento

Mulholland Drive

Mulholland Drive je 2001. godine režirao Davida Lyncha. Film je poznat po svojoj kompleksnoj, nelinearnoj naraciji i simboličkom sadržaju, što ostavlja mnogo prostora za različite interpretacije.

Priča se vrti oko dva glavna lika: Rita (Laura Harring), žena koja nakon automobilske nesreće na Mulholland Driveu gubi pamćenje i skriva se u stanu u Los Angelesu, gdje je pronalazi Betty; te Betty Elms (Naomi Watts), ambiciozna glumica koja dolazi u Los Angeles s nadom da će ostvariti karijeru u Hollywoodu. Betty pronalazi Ritu u stanu svoje tete i pokušava joj pomoći da otkrije svoj identitet.

Betty i Rita pokušavaju otkriti Ritin pravi identitet, pri čemu nalaze torbu punu novca i plavi ključ. Film se kreće između stvarnosti, snova i halucinacija, što otežava razlikovanje između tih slojeva. Kasnije se otkriva da je Betty zapravo Diane Selwyn, depresivna glumica čiji je san o uspjehu propao, dok je Rita zapravo Camilla Rhodes, uspješna glumica s kojom je Diane imala ljubavnu vezu. Također se otkriva da je Diane unajmila plaćenog ubojicu da ubije Camillu nakon što ju je ona odbacila zbog drugog muškarca.

Film istražuje tamnu stranu Hollywooda, iluzije uspjeha i slave, te razočaranja koja prate neuspjeh. Tema gubitka identiteta i potrage za samim sobom ključna je kroz cijeli film. Lynch se poigrava percepcijom stvarnosti, prikazujući granicu između snova i stvarnosti kao vrlo tanku i promjenjivu.

Mulholland Drive ostavlja gledatelje s mnogo neodgovorenih pitanja i omogućuje različite interpretacije. Neki ga vide kao kritiku Hollywooda, dok drugi tumače film kao psihološku studiju o identitetu i ljubavi. Film je poznat po svojoj zagonetnosti i često se proučava i diskutira zbog svoje složenosti i dubine. David Lynch namjerno koristi stilističke elemente i simboliku kako bi stvorio atmosferu misterije i neizvjesnosti, ostavljajući gledatelje da sami donesu zaključke o pravom značenju filma.

Photo: Mulholland Drive

Days of Heaven

Ovaj film iz 1978. je jedan od najboljih radova režisera Terrencea Malicka. Priča se dešava u Sjedinjenim državama početkom 20. stoljeća. Čikaški radnik Bill (Richard Gere) odlazi sa svojom djevojkom Abby (Brooke Adams) i mlađom sestrom Lindom u Teksas, gdje se sve troje zaposle kao poljski radnici na imanju imućnog farmera (Sam Shepard). Bill dozna da je farmer teško bolestan i da mu je ostala godina dana života te nagovori Abby, koja se farmeru jako sviđa, da se uda za njega, kako bi, nakon njegove očekivane smrti, naslijedila farmu. Međutim, brak s Abby farmera kao da je preporodio, a i ona se sve više emocionalno veže za njega. Impulzivni Bill, koji je pri odlasku iz Chicaga ubio čovjeka, postaje sve više obuzet ljubomorom.

Days Of Heaven film donosi čudesnu ljepotu i ugođaj. Malick je navodno bio inspiriran američkim filmom City Girl iz 1930. legendarnog njemačkog sineasta F. W. Murnaua, no osnovica priče ovog filma kao da je prepisana iz poznatog romana Henryja Jamesa Krila golubice. Glavnu je ulogu trebao igrati John Travolta, ali sjajno ga je zamijenio onda nepoznati Richard Gere. Fascinantna je i Brooke Adams, koja je u to vrijeme bila jedna od najzanimljivijih američkih glumica, te posebno tinejdžerica Linda Manz čiji lik priča čitavu priču. Terrence Malick se nakon ovog filma potpuno povukao iz svijeta filma i javnosti, o njegovom životu ispredale su se legende, da bi se nakon više od dvadeset godina trijumfalno vratio filmu adaptacijom romana Jamesa Jonesa Thin Red Line, s kojim je ponovno osvojio Cannes i niz oskarovskih nominacija.

Photo: Days of Heaven

Solaris

Kultni film režisera Andrea Tarkovskog snimljen je 1972. godine i svi će ga uvijek prepoznati prvenstveno kao SF film. Ovaj film govori o etičkim problemima čovječanstva gledanima kroz prizmu kontakata s izvanzemaljskom inteligencijom. Osvojio je veliku nagradu festivala u Cannesu, a prema rezultatima anketa film se redovito nađe među najvećim SF filmovima u povijesti kinematografije.

U filmu psihologa Krisa Kelvina (D. Banionis) šalju na postaju koja kruži u orbiti udaljenog planeta Solarisa da otkrije zašto je posada poludjela…

Photo: Solaris

Memoria

Memoria je noviji arthouse film, iz 2021. godine, režirao ga je Apichatponga Weerasethakula. Film prati Jessicu Holland, britansku botaničarku koja živi u Kolumbiji, a koju glumi Tilda Swinton. Priča se odvija dok Jessica putuje kroz Kolumbiju, pokušavajući razumjeti misteriozni zvuk koji je samo ona čuje.

Jessica se budi jednog jutra zbog neobičnog, glasnog zvuka koji je zbunjuje i plaši. Zvuk se ponavlja i postaje opsesija za Jessicu dok pokušava otkriti njegovo porijeklo. Njeno istraživanje je vodi kroz različite lokacije u Kolumbiji, uključujući Bogotu i ruralna područja, te je upoznaje s raznim ljudima koji joj pomažu u njenoj potrazi.

Film istražuje teme pamćenja, percepcije i povezanosti s prošlošću. Apichatpong Weerasethakul koristi svoj karakteristični stil sporog ritma i meditative naracije, stvarajući atmosferu koja potiče gledatelje na refleksiju i kontemplaciju. Memoria je dočekana s velikim pohvalama kritičara, koji su istaknuli njen jedinstveni pristup pripovijedanju i vizualni stil. Film je također značajan zbog svoje atmosferske snage i sposobnosti da istražuje duboke teme kroz jednostavnu, ali moćnu priču.

Photo: Memoria