Minimalizam za maksimalni odmor je nova mantra putovanja

Početi smanjivati buku u vizualnim i zvučnim kanalima postaje najizazovniji imperativ modernog doba. Često se čuje ta rečenica o preopterećenosti informacijama, potrebama, očekivanjima…o svemu onome čega nam je previše. Minimalisti poznatiji kao Joshua Fields Millburn i Ryan Nicodemus su još pred deset godina počeli razgovarati o slobodi OD stvari, slobodi od materijalnog i čišćenju ormara, kuća, stanova, prostorija od predmeta koje nam, zapravo, ne trebaju. Njihovo pravilo 30 dana koje zagovaraju kao pokušaj da pojednostavite svakodnevicu već je mnogima olakšalo život, a radi se o tome da se u periodu od 30 dana riješite čim više nepotrebnih stvari. Ovu su teoriju pretvorili i u knjigu, Love people, use things, u kojoj su potanko objasnili smisao minimalizma. On počinje sa stvarima, ali to je samo početak. Na prvi pogled lako se može pomisliti kako je poanta minimalizma samo u tome da se riješimo materijalne imovine. U raščišćava­nju. Pojednostavljivanju. Eliminaciji. Izbacivanju. Odvajanju. Smanjivanju. Otpuštanju. Izbacivanje suvišnog osnovni je dio recepta – ali to je samo jedan od sastojaka. Ako se zaokupimo samo stvarima, promašili smo širi smisao. Rješavanje viška stvari nije konačni cilj – to je tek prvi korak. Naravno, osjećat ćete da je s vas pao teret, ali otpušta­njem sve svoje imovine nećete postići trajno zadovoljstvo, kažu nam Joshua i Ryan.

Kada pobijedimo u borbi s materijalnim i uvjerimo mozak da nam ne treba toliko toga, iako nam govore suprotno, na dobrom smo putu ozdravljenja od današnjice. Za trajnije zadovoljstvo potrebno je s minimalizmom otići još dalje. I još malo dublje. Minimalizam podrazumijeva namjeru. Obilježava ga jasnoća, svrha i namjernost.. U svojoj srži, biti, minimalist znači namjerno promovirati stvari koje najviše cijenimo i ukloniti sve što nas odvlači od toga. To je život koji nam nameće intencionalnost. Kao rezultat toga, prisiljava na poboljšanja u gotovo svim aspektima vašeg života. Namjernost izgleda drugačije za svakoga, budući da ne postoje dvije iste osobe, ali zahtijeva da svatko od nas zaroni dublje i postane više introspektivan u pogledu svojih vrijednosti i strasti, govori nam američki pisac Joshua Becker na svom blogu Becoming Minimalist, ujedno autor nekoliko bestsellera posvećenih smislenom, svjesnom i minimalističkom životu, između ostalih i The More of Less: Finding the Life You Want Under Everything You Own. S njime su upravo i slažemo oko tempa kojim naš svijet ide. Previše smo užurbani, previše žurimo i previše smo pod stresom. Radimo dugo, strastveno kako bismo platili račune, ali svakim danom padamo u sve dublje dugove. Žurimo s jedne aktivnosti na drugu – čak usput obavljamo više zadataka istovremeno – ali čini se da nikad ništa ne stignemo učiniti. Ostajemo u stalnoj vezi s drugima preko naših mobitela, ali pravi odnosi koji mijenjaju život i dalje nam izmiču. Postati minimalist usporava život i oslobađa nas ove moderne histerije da živimo brže. Nudi slobodu odvajanja. Nastoji zadržati samo najnužnije. Cilj mu je ukloniti neozbiljno i zadržati značajno. Cijeni namjerne napore koji dodaju vrijednost životu.

Kada govorimo o osnovnim životnim vrijednostima, sresti ih možemo ponovno u kontaktu s prirodom. Ako se vratimo tamo otkuda je sve počelo jer glavni uzrok otuđenja od nas samih povezan je s otuđenjem od prirode. U Japanu se boravak u prirodi iznimno cijeni kao terapija, a tom su konceptu dali ime, i prilično ga ozbiljno shvaćaju. Tzv. praksa svjesnog uranjanja u prirodu naziva se shinrin-yoku odnosno šumsko kupanje koje ima terapeutski učinak na onog koji je prakticira. To je oblik terapije s prirodom pri čemu se sva osjetila kupaju u prirodnim podražajima poput zvukova, prizora i mirisa koji dolaze iz šume ili drugih prirodnih okruženja.

Ovaj je koncept nadahnuo i arhitekta Rica Castillera iz pokreta Further Society koji je, zajedno s prijateljem fotografom Duaneom Reedom, osmislio i izgradio minimalističku drvenu kolibu u gradiću Sandy, u američkom Oregonu, koju možete bukirati za kratkoročni najam putem platforme Airbnb. Osim toga, njih su dvojica zaključili da bi bilo dobro osmisliti i pokretni jednostavni model kolibe koja se može kupiti i postaviti tamo gdje želite, s jednim ciljem samo – da se budite i liježete u prirodi, okruženi prirodom i bez puno distrakcija vanjskog svijeta. Ime joj je Hideout. Unutrašnjost Hideouta uopće nije o Hideoutu. Zapravo, naša je namjera bila dizajnirati interijer tako da funkcionira kao platforma za promatranje prirodnog svijeta, kažu autori koji se u svom radu osvrću na koncept šumskog kupanja.

Još se jedna slična moderna koliba nalazi u Češkoj i poziva vas na putovanje u tu zemlju kako biste se potpuno diskonektirali od vanjskog svijeta. Kreatori smo po prirodi. Ispunjava nas materijalizirati naše snove i udahnuti život svojim idejama. Međutim, često se susrećemo s preprekama koje su jedinstvene za današnje vrijeme: stalne obavijesti, digitalni šum i stalna potreba za provjeravanjem telefona. Ove nas smetnje sprječavaju da u potpunosti ostvarimo svoj potencijal i duboko zaronimo u stvari koje su nam važne, kažu Dominik Ilichman i Adam Hofman, autori kolibe Hytta koji su je osmislili kao mjesto koje je u skladu sa svojim prirodnim okruženjem. Cilj je bio skandinavski minimalizam. Nema nepotrebnih elemenata koji bi vas ometali. U isto vrijeme, Hytta uključuje standarde na koje smo danas navikli, tako da se osjećate ugodno i možete se koncentrirati bez prekida. Prostrana terasa i prozori sa svih strana povezuju interijer s okolinom, omogućujući korištenje prirode kao izvora kreativnosti i inspiracije.

U trenutku kada smo odlučili odbaciti čim više materijalnog koje nas okružuje i pojednostaviti živote, jesmo li odlučili da ćemo i putovati na takva mjesta? Čini se da nam je to potrebno više nego i kada, a minimalizam postaje novi luksuz koji nas vodi natrag do nas samih i do točke fokusiranja koju smo izgubili u buci kojom smo okruženi.