Matic Veler: “Kreativnost najviše ispunjava kada je iskrena i duboko osobna”

Surovost i sivilo socijalističke arhitekture kojoj je, odrastajući u Velenju, svjedočio kao dječak, duboko se usadila u svijesti slovenskog modnog dizajnera i umjetnika Matica Velera. No, da u njoj može pronaći nadahnuće postao je svjestan tek godinama kasnije.

Fascinacija industrijom i hladnom bezdušnošću betonske gradnje rasplamsala se nakon što je Veler susreo svu kićenost i dekorativnost baroka, a ta neprekidna igra suprotnosti postala mu je toliko neodoljivom da ju je učinio temeljem svog rada. Čitavo njegovo modno stvaralaštvo danas je prožeto kontrastima koji zagrljeni plešu u zadivljujućoj harmoniji, a ta se ljepota i šarm suprotstavljenih elemenata ne ogleda samo u njegovoj avangardnoj estetici već i u njegovoj filozofiji i načelima stvaranja. Njegova moda balansira na tankoj granici s umjetnošću poput skulptura koje kretanjem oživljavaju u čudesnim formama, nešto poput nosivih muzejskih eksponata. Svaka kreacija odraz je njegova živopisnog talenta, ali i sve šarolikosti znanja koje je upijao još kao dječak u krojačkoj radionici svog oca i djeda, te gradio godinama kasnije. Ručni rad i tradicionalne, zanatske vještine i danas čine srž njegova stvaranja, no vremenom ih je nadogradio inovativnim tehnikama koje je upoznao neumorno istražujući, ne plašeći se eksperimentirati, pokušavati i griješiti. Umjetnički nerv i radoznali duh  dodatno se razbuktao tijekom studija na prestižnom londonskom Royal College of Art, ali i tijekom stažiranja kod nizozemske dizajnerice Iris van Herpen, jedne od najavangardnijih kreatorica našeg vremena koja neprestano pomiče granice spajanjem tehnologije i tradicionalnog haute couture umijeća. No, najviše od svega, spoznao je da mora ići svojim putem. 

Odrastao si u obitelji krojača. Kako si kao dječak doživljavao rad svog oca i djeda? Koliko su te ta rana sjećanja odredila i utjecala na tvoj rad danas? Što si od njih naučio?

Da, zaista je bio privilegij odrastati u tako kreativnoj obitelji. Sjećanja na te dane još uvijek su u meni vrlo živa. Kao dijete, uvijek sam ih promatrao s dubokim poštovanjem. Njihova predanost zanatu bila je izvanredna, nikada ih nisam vidio kako se žale na poteškoće koje su se pojavljivale u radionici. Umjesto toga, radili su predano, s osjećajem za detalje i neprestanom težnjom ka savršenstvu. U krojačkoj su radionici imali i nekoliko zaposlenih koji su sudjelovali u stvaranju i zajedno su tvorili pravu kreativnu zajednicu. Sjećam se kako sam kao dijete s radoznalošću promatrao kako radionom kruže ideje. Ta dinamika i kolektivni duh na mene su ostavili trajni utisak. Uvijek su me poticali da im se pridružim u stvaranju, davali prilike da razvijam svoju kreativnost i izražavam svoje ideje. Iako sam ponekad bio malo ekscentričan i imao drugačiji ukus od njihovog – volio sam dizajnirati neobičnu odjeću i razmišljati izvan okvira – uvijek su me podržavali u mojim snovima i ambicijama. Kroz godine sam shvatio da su ta iskustva snažno utjecala na to kakav sam dizajner postao. Naučio sam se ne samo ručnom radu i tehnikama koje su potrebne u krojaštvu, već i vrijednosti napornog rada, ustrajnosti i ljubavi prema stvaranju. Moj rad danas odražava i njihovo nasljeđe – strast prema stvaranju nečeg jedinstvenog, pažnju prema detaljima i poštovanje prema zanatu. Naučili su me da je kreativnost neprocjenjiva i da je rad sa srcem i dušom ključan za postizanje uspjeha. Zahvalan sam za svako iskustvo koje me oblikovalo u osobu i dizajnera kakav sam danas.

Često naglašavaš da te najviše inspiriraju suprotnosti. Taj izvor nadahnuća također se krije u tvom djetinjstvu, zar ne?

Igra kontrasta predstavlja temeljno načelo mog stvaralaštva. Iako se možda čini neobičnim, oduvijek me intrigiraju materijali koji kreiraju taj efekt suprotnosti. Želja za razumijevanjem te dinamike vodila me kroz mnoga istraživanja, posebno za vrijeme mog magistarskog studija na Royal College of Art. U to sam se vrijeme posvetio razmišljanju o svojoj kreativnosti i estetici, o tome što me definira kao umjetnika i zašto sam toliko snažno povezan s konceptom kontrasta. Ta fascinacija suprotnostima ima korijene u mom djetinjstvu, dok sam odrastao u Velenju, gradu izgrađenom u Jugoslaviji, koji je obilježila “brutalnost betona”. Okolina koju sam doživio kao surovu i industrijski razvijenu bila je suprotnost estetici baroka koju sam kasnije upoznao. Taj kontrast između surovosti betona i bogatstva baroknih elemenata postao je moj unutarnji svijet koji sam počeo istraživati i prenositi u svoj umjetnički rad.

Kako si tu filozofiju kontrasta transportirao u modu? Što je toliko dopadljivo u spajanju naoko oprečnih elemenata?

Tijekom studija dublje sam se zaronio u tu tematiku, posebno kroz analizu estetskog iskustva i istraživanje zašto ljudi različito percipiraju umjetnost. Taj proces doveo me do spoznaje da je moje shvaćanje umjetnosti i oblikovanja snažno obilježeno okolinom u kojoj sam odrastao i kontrastima koje sam doživljavao između barokne arhitekture i betonske brutalnosti Velenja. Ta filozofija kontrasta ključno je načelo mog rada. Nadahnjujem se paralelama između starog i novog, skupog i jeftinog, klasičnog i modernog. Primjerice, na odjeći mogu koristiti pleksiglas koji percipiramo kao hladan i tvrd materijal no s njim mogu stvarati iznenađujuće oblike. Toplinskom obradom mogu potpuno promijeniti percepciju tako da on postaje naizgled mekan i izuzetno krhak. Često kombiniram materijale poput neoprena povezujući ga s kašmirom ili kristale s betonom. Kroz te eksperimente stvaram estetske kontraste koji pomiču granice i otvaraju prostor za inovacije. Taj mi proces pričinjava izuzetno zadovoljstvo jer spajanjem suprotnosti kreiram harmoničnu cjelinu i stvaram nešto jedinstveno iz prividno nespojivih elemenata.

Moda koju stvaraš ima mnogo dodirnih točaka s umjetnošću, a i sam u doživljavaš takvom. No, vjerujem da ne smatraš svu modu umjetnošću. Oduzima li element funkcionalnosti modi umjetničku notu? Ili to što je velika većina mode kreirana s “rokom trajanja”, da bude zanimljiva toliko dugo koliko traje dopadljivost nekog trenda?

Moda za mene predstavlja više od jednostavnog odijevanja ili praćenja trendova. Ona je izraz kreativnosti, estetike i osobnog ja. Kao dizajneru odjeće, duboko usidrenom u svijetu umjetnosti, moda predstavlja jedan od načina izražavanja i stvaranja. Ta povezanost između mode i umjetnosti je za mene neizbježna. Iako moda uključuje elemente funkcionalnosti, koji su neraskidivo povezani s potrebama svakodnevnog života, u njoj vidim i duboku umjetničku notu. Način na koji se odijevamo, biramo materijale, boje i oblike, odražava našu individualnost i kreativnost. Zato se trudim stvarati jedinstvenu odjeću koja ima priču i značenje, a koja kao takva nadilazi samo praktičnu funkciju odijevanja. Kao dizajner, čvrsto sam vezan uz ideju održivosti i kvalitete. Težim stvaranju odjeće koja će imati vrijednost i biti privlačna godinama. U tome vidim priliku za nadilaženje konvencionalne mode i stvaranje odjeće koja postaje trajni dio garderobe. Umjesto osvrtanja na trendove, radije slijedim svoju viziju i unutarnju inspiraciju. Ključno mi je očuvanje vlastite estetike i identiteta. Oblikujem odjeću koja je poput skulptura koje oživljavaju na tijelu, a koja istovremeno ima potencijal postati izložbeni eksponat u galerijama ili muzejima. U toj sintezi između umjetnosti i mode vidim priliku za stvaranje trajnih i značajnih djela koja inspiriraju one koji ih nose, ali i promatrače.

Poprilično si fokusiran i na element prostora te često naglašavaš da doživljaj pojedine kreacije poprilično ovisi i o okruženju u kojem je postavljena. Ta filozofija još je jasnija imamo li na umu da radiš kao kustos. 

Počeo sam istraživati prostor tijekom magisterija. Umjesto da oblikujem cjelokupne kolekcije, fokusirao sam se na pojedinačne komade i razmišljao kako ih postaviti u prostoru, kako kroz instalaciju ili postavljanje djela dodati vrijednost umjetničkom djelu, kako emocionalno utjecati na promatrača. Još uvijek me izuzetno zanima odnos prostora i prostornih instalacija. Kroz različite tehničke elemente poput svjetla, zvuka i trodimenzionalnih postava s mirisom, utječemo na svijest i osjećaje promatrača pri pogledu na umjetnost. Instalacija u prostoru predstavlja kompleksan umjetnički koncept koji nadilazi samo vizualni aspekt i uključuje filozofsko promišljanje o odnosu između prostora, umjetničkog djela i promatrača. Ovaj me interes kasnije dovelo do uloge kustosa u galeriji. 

Nakon studija na Royal College of Art stažirao si kod Iris van Herpen koja u svijetu mode slovi kao jedna od dizajnerica koja najsmjelije eksperimentira s inovativnim tehnikama i materijalima. Što si naučio tijekom stažiranja? 

Tijekom stažiranja kod Iris van Herpen uronio sam u intenzivno iskustvo koje me naučilo neprocjenjivim lekcijama. Ona je neustrašiva vizionarka koja stvara trendove svojim inovativnim tehnikama i materijalima. Privukla me njena strast prema tehnologiji jer sam i sam fasciniran novim mogućnostima koje moderni alati i materijali donose u dizajn. Imao sam priliku sudjelovati u dizajniranju nekoliko haljina što mi je omogućilo da se dublje upustim u cijeli proces stvaranja – od početnih koncepata do konačnih proizvoda. Tu sam priliku cijenio kao mogućnost proširivanja svog dizajnerskog znanja i vještina. No, osim toga, postao sam svjestan važnosti izražavanja vlastite vizije i autentičnosti u dizajnu. Shvatio sam da je ključno raditi tako da tvoj rad odražava tvoje estetske i kreativne vrijednosti. Rad u tuđem studiju, za nekog drugog, unatoč sličnoj estetici, pred mene je postavio izazove s izražavanjem vlastitog identiteta i autentičnosti. Shvatio sam da to ipak nije za mene. No, ovo me iskustvo dodatno potaknulo da još svjesnije pratim svoju viziju i posvetim se tome da stvaram ono što odražava pravu esenciju mog dizajnerskog ja. Time sam učvrstio uvjerenje da je kreativnost najviše ispunjavajuća kada je izražena na način koji je istinski i duboko osoban.

U svom radu kombiniraš tradicionalne pristupe sa suvremenim metodama. Koliko se taj način rada razlikuje od onoga što su radili Vaš djed i otac. Ima li u tvom i njihovom radu ikakvih sličnosti?

Da, kombiniram tradicionalne pristupe sa suvremenim metodama, što predstavlja važan dio procesa. Često se oslanjam na upotrebu laserskog rezanja. Zanima me kako korištenjem ove tehnike stvoriti 3D elemente iz 2D rezova. Suvremenu tehnologiju često kombiniram s klasičnim metodama krojenja i šivanja, što omogućava stvaranje jedinstvenog i inovativnog dizajna. Osim toga, inspiriraju me i tradicionalna odjeća i običaji, što je postalo posebno očito tijekom mog diplomskog studija na Sveučilištu u Ljubljani. Tada sam za inspiraciju odabrao Gorenjsku nošnju i kreirao kolekciju odjeće nazvanu “Gorenjska nošnja u visokoj modi”. Ta kolekcija osmišljena je kao interpretacija tradicionalnih elemenata uz pomoć suvremene tehnologije što je predstavljalo zanimljivo spajanje prošlosti i sadašnjosti. Vidim sličnosti između svog rada i rada svog djeda i oca, osobito s obzirom na to da se i u obiteljskom krojaštvu i dalje izrađuje tradicionalna odjeća – Gorenjske narodne nošnje. Unatoč korištenju suvremenih tehnika, i dalje sam svjestan važnosti očuvanja i poštovanja tradicije, što me usmjerava prema traženju ravnoteže između prošlosti i budućnosti.

Slovenska predstavnica na Euroviziji, Raiven, ove će godine nositi kreaciju s tvojim potpisom. Koliko je uopće uzbudljiv, ali i zahtjevan proces stvaranja za spektakl poznat po over the top kostimima? Kako će on izgledati? 

Kreiranje odjeće za nastupe već je poznato područje za mene, ali suradnja na Eurosongu zaista je nešto posebno. Riječ je o grandioznom događaju, gdje je pozornica velika, publika brojna, a pritisak i zahtjevi visoki. Raiven je izvanredna pjevačica koja svojim glasom, vizualnim identitetom i karizmom oduševljava gledatelje. Kad smo dizajnirali kreaciju za nju, bili smo svjesni da želimo stvoriti nešto posebno što će se uklopiti s njezinom pjesmom o Veroniki, istovremeno izražavajući snažnu poruku o moći pojedinca. Stoga će naš vizualni identitet biti pomalo mističan, isprepleten s elementima prirode koji će dodati dubinu i šarm nastupu. S obzirom na estetski okvir u kojem djelujem, odlučio sam da će haljina biti prilično “minimalistička”, što se tiče toga koliko će pokrivati tijelo, ali istovremeno iznimno organska i suptilna. Materijal koji ćemo koristiti imat će osobine koje će odbijati svjetlost i stvarati prekrasnu igru svjetla na pozornici. Cjelokupna kompozicija, kako glazbena tako i vizualna, nedvojbeno će doprinijeti nezaboravnom i dirljivom nastupu na Eurosongu.