Bendovi koje treba imati na radaru: Yard Act

Novi album Yard Acta otvara se šalom, komičnim trenutkom, rečenicom, zapravo sampleom glasa američkog radio voditelja: It’s now my great pleasure to introduce to you the greatest voice of the entire century. Nakon te rečenice vokal benda James Smith nastavlja recitirati svoje stihove sa sjevernoengleskim akcentom, što nije baš najugodniji zvuk za čuti. U svom prvijencu iz 2022. godine, The Overload, Smith je duhovito pričao priče o neuspjehu i uspjehu te izgleda da je ovaj komičarski način pripovijedanja prenio i u drugi album.

Where’s My Utopia?

Kruna te specifične komične muke desila se kada je prvi album The Overload doslovno zauzeo vrh britanskih top lista. Bend je naprosto eksplodirao i nije bilo povratka: Yard Act su postali poznati i imali su hit pjesme. S dolaskom drugog albuma Where’s My Utopia? objavljenog prije tjedan dana, možemo primijetiti kako su Smith i njegovi kolege iz benda; basist Ryan Needham, bubnjar Jay Russell i gitarist Sam Shipstone, odlučili iskoristiti taj uspjeh kako bi nastavili svoje glazbeno putovanja ne u nekom drugom smjeru, već u mnogo smjerova. Oni rade novi album s više zvuka elektronskog rocka. Tu su obilne količine sintesajzera, eksplozije saksofona, novi par pratećih vokalista i basa. Na novim pjesmama poput When the Laughter Stops, čak su neki kritičari dobro primijetili da ulaze u teritorij LCD Soundsystem, uzimajući pulsirajuće ritmove i pretvarajući ih u hipnotički dio (slušanja) glazbe.

Ovo sve čini da se bend na neki način bori sa svojim identitetom, no isto tako prilikom otkrivanja identiteta, spoznaje tko su oni zapravo, meni izgleda kao da se baš jako dobro zabavljaju. Drugi album je jedno jako ugodno iznenađenje i ako se prilikom stvaranja i izvođenja glazbe bend prilično dobro zabavlja, sve mi se čini da ćemo ih i dalje slušati u budućnosti i da će i dalje ti comic relief momenti biti sastavni dijelovi njihovog stvaralaštva, što je više nego dobro.