Pobjegli smo na trenutak u ovu prekrasnu istarsku stanciju

Ne znam koliko ćemo još dugo moći održati tajnu o lstri, ili smo ju već odali?  Iako već godinama uzima sve veću medijsku pažnju, ljepote Istre nekako nam se ipak i dalje otkrivaju u slojevima, postepeno i polako. I zato je gotovo nevjerojatno da se među pitoresknim selima, vinogradima i maslinicima te vrhovima brežuljaka, iznova pronalazi nova destinacija za bijeg od stvarnosti.

Jedna od njih, gdje povjetarci pušu sporije, a i vrijeme ih tom brzinom prati, jest Stanzia Baracija, vremešna istarska stancija pored Buja, kojoj je nakon temeljite restauracije prije koju godinu udahnut novi život. Izvrsna je to priča obitelji Penavić,  Suzanne James i Krešimira, u kojoj se susreću osjećaj za lijepo, želja da se oživi autentično i tradicionalno te da se osjećaj netaknutog mira podijeli i s drugima.

Ima tome sad već preko deset godina kako smo brat i ja odlučili pronaći zemlju u Istri, za naše obitelji i djecu gdje bismo se redovito mogli okupljati. Pronašli smo Baraciju, bila je to stara farma u selu Krasica, imanje od kojeg su ostali samo goli zidovi. Moj prijatelj, ovdje u Americi, arhitekt John Newman napravio je idejni plan, nakon čega smo izvedbu prepustili FEARH arhitektima da bi na kraju interijer uredila moja rođakinja, poznata arhitektica Ana Penavić. Kuća je prvotno izgrađena za moju obitelj, ali smo s vremenom, kako tamo ne boravimo stalno, odlučili da ćemo je i iznajmljivati, govori mi o ovom komadiću raja Krešimir Penavić, Zagrepčanin koji već godinama živi u New Yorku gdje ga je život odveo nakon diplome matematike s PMF-a. Tamo je magistrirao i ostao živjeti te godinama radio u području financija i investicijskih fondova. Strastveni je kolekcionar umjetnosti, a kroz svoju zakladu AIC (Aliis Inserviendo Consumor) surađuje sa svjetskim muzejima na izložbama dok kroz različite projekte podržava umjetnike. Muzeju MOMA je i donirao neke radove iz svoje zbirke. Posljednjih nekoliko godina direktor je razvoja algoritama u start up kompaniji TECLens i uspješno se bavi projektima iz područja biomedicine.

Baraciju je obitelj Penavić kupila od jednog austrijskog grofa koji ju je već imao u rukama, ali je odustao i prepustio je njima. Uslijedila je temeljita rekonstrukcija glavne kuće, izgrađene sredinom 19. stoljeća, koja je ostala srce gospodarskog imanja, i one manje, izgrađene nešto kasnije. Nakon rekonstrukcije obje kuće, studio Madres s arhitektima Marijanom Zlatec i Matijom Lukom osmišljava dogradnju velike kuće s wellness sadržajima poput unutrašnjeg bazena sa saunama, prostorom za masažu i teretanom, na način da se samozatajno uklopi u postojeći kompleks čime se i zaokružuje ponuda cjelokupnog imanja.

Za razliku od korištenja generičkih rješenja, sva autentična mjesta nastaju kada se duh mjesta, ljudi koji ga čine i svrha kreativno srode. Razvila sam metodologiju koja obuhvaća te utjecaje tako da svakom projektu pristupam na isti način. Cilj je uvijek stvoriti autentičnu alkemiju mjesta, prostor gdje će se ljudi dobro osjećati i koji će buditi emocije. Kod Baracije smo radili s tri osnovna utjecaja. Genius loci, duh mjesta stare stancije koji čuva jednostavnost i ljepotu suživota sa prirodom. Krešimir i njegova supruga Suzanne, kozmopoliti, ljubitelji putovanja, strastveni zaljubljenici u vina i umjetnost, željeli su također utkati svoje strasti u ovo mjesto. I na kraju je postojala želja da obnovljena stancija postane destinacija i to vrlo ekskluzivna koja malom broju gostiju nudi privatnost s vrhunskom uslugom i sadržajima, govori mi arhitektica Ana Penavić, o ideji s kojom je pristupala projektu preuređenja.

U svojoj vanjštini – klasična šarmantna istarska stancija, u svojoj nutrini – eklektična i slobodna, Baracija je jedna od ljepših i rijetko toliko ekskluzivnih destinacija u Hrvatskoj. Glavnom kućom s pet spavaćih soba dominira paleta toplih, gustih tamnijih tonova. Istovremeno opora i bogata, kao i tamošnja priroda, djeluje životno, uzbudljivo mijenjajući boje i teksture. Očekivani rustikalni ton slobodno se upotpunjuje i s novim komadima opreme kako bi se izbjeglo stilsko unificiranje. Manja, gostinska kuća u svijetlijoj paleti opremljena je modernije, koketira s urbanim što joj daje zaseban karakter. Dio opreme izradila je vrhunska stolarija Bedenic dok su određeni komadi doputovali iz svih dijelova svijeta. Unikatnost interijera je dodatno podcrtana impresivnom umjetničkom zbirkom. Miješanje antiknih komada s novim, dizajn ikona i klasično oblikovanih predmeta, unutar jednostavnih, a dojmljivih proporcija samog prostora stvara unutrašnji krajolik koji se nadopunjuje kontaktom s prirodom koja se stalno mijenja. Sve to kreira jedinstveno iskustvo mjesta kao cjeline koja je puno više od zbroja svojih dojmljivih dijelova, nastavlja Ana o stilovima uređenja. Pored vrhunskog izgleda, Baracija pruža i vrhunsku uslugu; privatan chef, butler, vinski podrum, unutarnji i vanjski bazen, veliki mediteranski vrt, priroda koja mirnoćom obara te dostupnost raznih sadržaja i sve što je čovjeku potrebno da se osjeća ugodno.

Ana je vlasnica studija Madres i već se preko dvadeset godina bavi projektiranjem i uređenjem prostora, a što baš voli kod ovog projekta, odgovara mi. Volim kreirati mjesta koja potiču emocije, pozivaju na odmor i prepuštanje, potiču imaginaciju i oplemenjuju duh. Imperativ je stvaranje scenografije za najveći luksuz današnjice – trenutke kada se čovjek osjeća potpuno živ. A Baracija je upravo to!

Obitelji Penavić danas je baza u planinama Pennsylanije gdje provode pola godine, tri mjeseca su New Yorku, a preostala tri u Hrvatskoj. Krešimir mi govori kako u Hrvatsku dolazi i do četiri puta godišnje, a između ostalog, razlog leži ponovno u Istri. Taman smo tada, prije tih desetak i više godina, potpisali ugovor o Baraciji, kad nam je prišao jedan gospodin, predstavio sebe i svoju vinariju te izrazio želju da na našoj padini napravi vinograd. Kako smo tek kupili imanje i nije bilo u planu prodavanje, dogovorili smo se s njim za model sharecroppinga, dakle on obrađuje zemlju i nama na kraju da postotak vina od zemlje koju obradi. Tako je počelo, on je ponudu prihvatio i uzeo je stari vinograd ispod stancije te zasadio novi. Iako je imao iznimno uspješnu vinariju, nakon par godina mu je postalo prenaporno držati sve konce u rukama pa nam je predložio da preuzmemo njezino vođenje, a on će nastaviti raditi vino. Tako smo se udružili s Giorgijom Claijem, jednim od najvažnijih vinara s ovih područja, nastavlja Krešimir priču o Istri.

Kao treća karika tronošcu, kroz godine se polako oblikovala ideja o Staroj školi, nastala u suradnji s Priskom Thuring, Kanađankom koja se na hrvatskoj gastro sceni uvjerljivo dokazala kroz godine kao jedna od najkreativnijih chefica. Nakon što je vidjela Baraciju, Priska nam je prišla s idejom da nešto napravimo zajedno, a mi smo je objeručke prihvatili dok je odabir na lokaciju pao upravo na nekadašnju školu u Krasici kojom kao da je još uvijek odzvanjao dječji smijeh. Supruzi i meni je trebalo 5 minuta da odlučimo da je to-to. Zgrada je imala jako pozitivnu energiju, koju smo željeli prenijeti i na dograđeni atrij zanimljivo izveden u crvenom betonu. Cijeli projekt koji je kreirala Ana Penavić, u suradnji s Arhitekturom Mažer, smo otvorili krajem 2022., zaokružuje priču o Baraciji s početka priče.

Ona je ovime dobila nastavak u vidu high-end hospitality usluge kroz vrhunski restoran koji je ujedno i arhiva rijetkih Claijevih vina koje možete kušati samo ovdje. Istra je Toskana pred 20 godina. Sviđa mi se da je još sve razbarušeno, prirodno, autentično. A luksuz u Istri prvenstveno počiva na toj autentičnosti, vrhunskim namirnicama koje je moguće uzgojiti, proizvodima poput vina i maslinovog ulja, zaključuje Krešimir.

Dakle, jedna se lijepa i jako uzbudljiva hospitality priča odvija u istarskoj Krasici posljednjih nekoliko godina, a potpisuje ju obitelj Penavić. Izgleda kako tajna o šarmantnoj Istri ipak mora dalje.