Vikend u Mostaru prema preporuci grafičkog dizajnera i muzičara Borisa Pehara
Tina KovačičekDecembar 5, 2025
Decembar 5, 2025
Na rad Borisa Pehara negde sam slučajno naletela. Hrabro, savremeno, i meni itekako pamtljivo. Boris je grafički dizajner rođen u Mostaru, magistrirao je Dizajn vizualnih komunikacija, smer Tipografija, na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a danas se u svom gradu koji obožava, osim dizajnom, bavi i fotografijom, VJ-ingom, muzikom. Pitam ga na čemu trenutno radi. „Radim na dizajnu za Evropske univerzitetkse igre, što je jako zahtevan i kompleksan zadatak. Reč je o najvećem evropskom višesportskom događaju koji će se održati 2028. godine u Splitu, a sam projekat ima izuzetnu važnost za razvoj grada i univerziteta. Uz te „ozbiljnije“ i velike projekte, ovaj mesec se takođe pripremam za objavu debitantskog albuma grupe Vyeru, za koji sam radio i miks i dizajn. Ne mogu da izostavim ni grupu Pahor, čiji sam član, a s kojom pripremamo drugi album i nadolazeće nastupe uživo.“

Uzbudljivo, pomislim, i poželim da saznam više o lokalnoj art sceni. „Mostar daje onoliko koliko u ovom trenutku može. Ako ga posmatramo u regionalnom kontekstu, on još uvek nema nivo razvoja koja bi omogućila da se kreativna scena prirodno izlije izvan lokalnih okvira. Bez kvalitetnog studija dizajna teško je stvoriti novu generaciju „gladnih“ dizajnera, ali i publiku koja redovno posećuje izložbe. Nedostaju profesori koji drže standard kroz kritiku, nedostaju kustosi, nedostaje infrastruktura — ukratko, nedostaje sistem koji čini scenu. Likovna akademija univerziteta u Mostaru se nalazi u drugom kantonu, a ne u samom Mostaru, što mi lično nema puno smisla.“ No, kad država zapne, tu su građanska udruženja i samoinicijative, nastavlja Boris.
„Postoje vredne inicijative poput Street Arts Festivala Mostar, koji godinama gradi identitet grada, povezuje lokalne i međunarodne umetnike i ostavlja trag u javnom prostoru. Tu su i brojni kvalitetni lokalni likovni umetnici, ali ostaje pitanje koliko grad danas ima adekvatnih galerijskih prostora za njihov rad. Rok škola i Pavarotti centar iznedrili su mnoštvo vrhunskih muzičara, no imati ih mnogo ne znači imati i scenu. Pitanje je gde sviraju, u kakvim prostorima stvaraju, kako izgleda izdavaštvo i postoje li kontinuitet i kvalitet u produkciji. Moji prijatelji i sugrađani dele znanje i organizuju vrhunske događaje isključivo iz ljubavi, entuzijazma i osećaja odgovornosti prema zajednici. Upravo ta snaga lokalne scene, koja nastaje uprkos svim ograničenjima, najviše me motiviše da je podržim.“
Kad smo već kod Adventa, pitam Borisa šta je sada aktualno u Mostaru. „Tokom decembra najveći događaji u gradu tradicionalno su Advent i doček Nove godine. Advent najčešće posećujem zbog hrane, ali paralelno s tim postoje i neki manji, zanimljivi eventi koje bih rado preporučio za ovaj vikend.“
Oblak se sakrio iza brda, sunce je konačno obasjalo Hercegovinu i vreme je da se malo izađe napolje. Petak me tokom dana vodi do Teco bara, naručujem čaj jer sam se tek oporavio, a uz njega ide i neki od njihovih zdravih kolača. Petak uveče rezervisan je za OKC Abrašević. Obeležava se 6 godina Pitchblack programa, a gostuje DJ OGI iz Rijeke. Od 17 časova počinje njegov Showroom; izložba flajera, artworka i vinila iz njegove 30-godišnje karijere. Budući da i sam dizajniram omote ploča, ovo je nešto što ne propuštam. Kasnije ostajem na Dark Circuits partiju da podržim scenu i uživam u muzici.
Za ukusan doručak svraćamo do No Reservationsa ili Block Bara, koji je u neposrednoj blizini. Nakon jela, bulevarom se spuštamo ka Starom gradu i krećemo u obilazak Starog mosta – sledi fotografija ispod starog, klasika. Potom svraćamo do Craft Beer Gardena Ima i Može, koji nudi širok izbor domaćih pića. Ne smem da zaboravim najbolji burek u gradu – buregdžinica Ago. Taj čovek je mostarska legenda, malo je reći da zaslužuje michelin zvezdicu.
U poslepodnevnim satima ponovno se vraćamo prema OKC Abrašević. Reč je o drugom danu proslave rođendana Pitchblacka, a održava se radionica vinila. Ako ste ljubitelj muzike i kolekcionar ploča, ovo je idealna prilika da upoznate i brojne lokalne entuzijaste. Abrašević se nalazi u Šantićevoj ulici tako da preporučujem da među stambenim zgradama prošetate i razgledate predivne murale koji su nastali tokom godina kroz Street Arts Festival Mostar.
Doručkujemo u gastro pubu Gonzales ili u odličnom restoranu Taboo, a kafu pijemo u Calamusu. Kafić se nalazi na vrhu zgrade, pa možemo da uživamo u pogledu na ceo grad. Nakon kafe krećemo ka Partizanskom spomen-groblju, jednom od najvažnijih spomenika moderne arhitekture i najvećem umetničkom delu u Bosni i Hercegovini. Ove nedelje u Mostaru se održava Ruke Art Bazaar (od 12 do 20 h) u hotelu Mostar. Kako sam i sam nedavno pokrenuo sopstvenu firmu, osećam potrebu da podržim druge male preduzetnike i kreativce. Tamo se može pronaći svašta, od dizajna do zimskih dekoracija, ali meni je najvažnije da osetim energiju ljudi koji stvaraju sopstvenim rukama.