Stella Rose je od najranijeg detinjstva oblikovana kreativnim umovima. Njen otac, Dave Gahan iz grupe Depeche Mode, upoznao ju je sa post-punkom i rokom, dok je njena majka, filmska autorka i glumica Jennifer Sklias-Gahan, gajila sklonost ka džezu i bluzi, uticajima koji su Njujorčanku usmerili na sopstveni muzički put. Nakon objavljivanja debi albuma početkom 2023. godine, Stella Rose je sebi dala vremena da istraži sebe i svoj glas. Sada je 26-godišnja umetnica spremna da otvori novo poglavlje. Uoči turneje tokom koje će nastupiti u Zagrebu 2. februara, ali i Budimpešti, Bukureštu, Pragu i mnogim drugima gradovima u Evropi, Tomas Clausen za Vogue Adria razgovarao je sa Stellom Rose kako bi zavirio u njen mistični i prelepi svet.
Ko te je muzički inspirisao? Da li postoje ženski uzori ili idoli na koje se ugledaš?
Žene poput Chrissie Hynde, Cat Power i PJ Harvey samo su neke koje imaju snažno mesto u muzici za mlade žene koje žele da pišu i nastupaju. Njihovi glasovi dali su odgovore na moja sopstvena životna iskustva i omogućili mi da sanjam o nečemu većem od onoga što vidim. Moj način izražavanja kroz muziku stalno se razvija kako bi najbolje odgovorio osećaju same pesme.
Tvoja muzika ima snažan filmski kvalitet. Da li inspiraciju crpiš i iz art filmova autora poput Larsa von Triera i Davida Lyncha?
U blizini mog stana u Njujorku nalazi se nekoliko art bioskopa. Umirujuće je znati da uvek možete pobeći u film. Zaista sam srećna što imam takav pristup. Filmovi su mi oduvek bili sjajni saputnici tokom pisanja. Ponekad pustim film i utišam ga, kako bih imala nešto što će me pratiti dok pišem. To mi je bilo veoma korisno i inspirativno u radu. Trenutno me fascinira knjiga fotografija Irvina Penna o cveću, koju sam dobila na poklon za Božić. Teksture, boje i pokret cveća podsećaju me na odeću. Mašta mi se potpuno razbudi dok listam njene stranice.

Photos: Nolan Zangas
U tvojim pesmama postoji izvesna melanholija. Gotovo poput urbanih bajki…
Oduvek sam bila posmatrač, još kao dete. Ako nisam maštala, nastupala sam. Kada si mlad, veliki deo sveta je fantazija, sve je novo. Istražuješ šta su stvari i šta ti znače. Koga voliš i šta boli. Tu vrstu radoznalosti nosim sa sobom i kako odrastam. Ali melanholija nije nužno bila izbor. Mnogo toga oko mene uticalo je na to.
Ponekad deluje kao veoma mračan način sanjarenja.
Ne mislim da je moja muzika toliko mračna kako je mnogi opisuju. To je jednostavno moje iskustvo sveta i ljudi oko mene. Nije sva moja muzika direktno povezana sa mnom. Može biti o nekome koga poznajem, ili o odnosu koji sam posmatrala. O razmišljanju o tome kako stvari funkcionišu ili zašto ne funkcionišu. Nikada svesno ne pokušavam da budem mračna. Zaista umem da cenim lepe stvari u životu. Ovakva vrsta melanholije može biti veoma lepa. Mislim da je u pitanju mešavina. Pronalaženje ravnoteže.
Mnoge tvoje pesme imaju izraženu noćnu atmosferu. Da li si noćna osoba?
Mislim da noću najbolje funkcionišem. Svetlo je prigušeno, a ljudi vrve unaokolo. Kada pišem kod kuće, volim da slušam ljude napolju. Haos, tišina. Veći deo dana koji vodi ka večeri može biti pun gluposti, ali osećam da je to neophodno kako bi se došlo do suštine ideje.

Photo: Nolan Zangas
Kroz muziku stvaraš sopstveni univerzum. Kako bi opisala to mesto?
Ponekad može biti zaista nepodnošljivo posvetiti toliko pažnje samoj sebi. Stalno morati da se preobjašnjavaš ili da stvoriš distancirani deo sebe kako bi mogao slobodno da istražuješ. Ljudi su višeslojni, pa zadržavanje u jednoj traci tome ne pogoduje. Ono što čini „svet Stelle Rose” jeste radoznalost prema životu i prema ljudima. Najviše me zanimaju odnosi, sa sobom, sa svetom, sa osobom koju voliš ili od koje se odljubiš.
Živiš u Njujorku. Da li to ima poseban uticaj na tvoju umetnost?
Apsolutno. Promena godišnjih doba ima mnogo veze s tim kako se krećem i kako funkcionišem. Mislim da je to slučaj sa mnogim ljudima. Zato mi je Los Anđeles bio veoma teško mesto za život tokom nekoliko godina. Jednostavno ne deluje prirodno. Uvek sam čekala da lišće promeni boju. Zaista mi prija ritam Njujorka. Tamo ima mnogo energije koju možeš da primiš, ali i da je ponekad izbegneš. Ipak, na kraju se čini mnogo manjim nego što izgleda. Kad god pomislim da je Njujork mrtav, uvek se pojavi nešto što me ponovo uvuče.
Trenutno radiš na svom drugom albumu, čije je objavljivanje planirano za kasnije ove godine. Da li bi želela nešto unapred da podeliš sa nama?
Album nosi naziv „My Favorite 8” i sniman je u Parizu. Podrum stare francuske kuće La Frette bio je savršeno utočište za ove rane snimke. Bio je to zaista nezaboravan trenutak. Tamo su, između ostalih, snimali i Marianne Faithfull i drugi umetnici na koje se ugledam. Mistika i lepota su se kovitlale u vazduhu i nadam se da sam uspela da deo te energije sačuvam na ovom izdanju.

Photos: Nolan Zangas
Neke od pesama na tvom predstojećem albumu imaju mračnu, zamišljenu atmosferu koja podseća na trip hop bendove poput Massive Attacka, Portisheada i Morcheebe. Da li su ti izvođači uticali na tvoju muziku?
Massive Attack i Portishead imaju veliki uticaj na moj predstojeći album. Portishead je bend kojem se uvek iznova vraćam i u čijoj muzici zaista uživam. Moji demoi oponašaju takvu strukturu pesama, sa gotovo hip hop pristupom. Ti rani snimci sastoje se od ponavljajuće ritam-mašine ili gitarskog rifа i imam osećaj da njihova jednostavnost ostavlja vokalu slobodu za istraživanje. Solo albumi Kim Gordon takođe imaju snažan uticaj na mene. U njima postoji takav stav i samopouzdanje.
Uskoro krećeš na narednu samostalnu turneju, koja će te odvesti i u istočnu Evropu. Šta voliš kod turneja i šta očekuješ?
Volim svaki trenutak turneje. Njenu neprekidnu dinamiku. Tu fizičku povezanost sa ljudima tokom nastupa i nakon koncerata, za stolom sa merchom. Dirljivo je videti kako se ljudi prepoznaju u muzici, presrećna sam što ona može da dopre tako daleko od mesta na kojem se ja nalazim. Mogućnost da svaki dan živim sa tolikim osećajem svrhe na turneji je predivan osećaj na kojem sam zaista zahvalna. Radujem se povratku u Bukurešt, gde ću nastupiti u klubu Control. U setu ću svirati i nekoliko novih pesama sa predstojećeg albuma. Radujem se što ću kasnije tokom godine podeliti još toga.