Zašto je small talk zapravo koristan i kako postati majstor u njemu?
Jeanne BallionJanuar 15, 2026
Januar 15, 2026
Često sveden na status beskorisnog brbljanja, small talk se ponovo našao u središtu rasprava o našem društvenom blagostanju. Ispod prividne trivijalnosti, ovaj oblik razmene zapravo predstavlja priliku za stvaranje dubljih veza nego što bismo mogli da pretpostavimo, zajedničkih mikro-trenutaka koji, prema naučnim istraživanjima, mogu da poseju seme budućih velikih razgovora.
Nastao u anglosaksonskim društvima, small talk je isprva uspostavljen kao ritual uljudnosti. Još u viktorijansko doba, razmena nekoliko banalnosti bila je deo pravog društvenog kodeksa, način signaliziranja, pristojnosti i granica. Danas se koncept nije značajno promenio: reč je o otvaranju neutralnog prostora za razgovor u kojem se dvoje neznanaca može susresti bez preteranog pritiska. Nepredvidivo vreme, pretrpana podzemna železnica, izložba o kojoj svi pričaju, miris kafe koju nosite… ti fragmenti svakodnevice ne zahtevaju ni stručnost ni obvezu, a ipak mogu stvoriti svojevrsni most između dve osobe.
Najbolja mesta za small talk? U liftovima, u redovima ili javnom prevozu, na kancelarijskim hodnicima, tokom pauza za kafu, na zabavama: svuda gde tišina postaje teža od ležernog komentara. Upravo tu leži snaga malih razgovora: u opuštanju atmosfere i pravljenju puta bogatijim razmenama.

@bellahadid
Ipak, small talk se često doživljava kao isprazan, automatizovan ili previše pristojan da bi bio iskren. U dobu koje slavi sirovu autentičnost i potpuno samoizražavanje, ovakvi minimalistički razgovori mogu delovati gotovo sumnjivo. No ono što se percipira kao razgovorna praznina zapravo je ključni kulturni mehanizam.
Ova praksa, koju bi Georges Perec možda nazvao „infraobičnom“, bila je predmet brojnih istraživanja, a antropolozi već dugo naslućuju njenu vrednost u ljudskoj socijalizaciji. Tursko istraživanje objavljeno 2023. godine ističe nekoliko ključnih prednosti small talka:
Veća svakodnevna sreća: Istraživanja pokazuju da „jednostavne društvene interakcije“, poput razgovora sa strancima ili poznanicima, predviđaju veće zadovoljstvo životom, što sugeriše da su ove površne razmene povezane s boljim svakodnevnim blagostanjem.
Snažniji osećaj društvene pripadnosti: Kroz osnovne geste kao što su pozdrav ili zahvaljivanje, autori primećuju da takve „minimalne društvene interakcije povećavaju osećaj povezanosti s drugima“, što je ključan činilac dobrobiti, s obzirom na to da su ljudi po svojoj prirodi društvena bića.
Širenje društvenih mreža: Studija takođe navodi da površne razmene s osobama koje slabo poznajemo (ili uopšte ne poznajemo) igraju važnu ulogu u svakodnevnom životu, pomagajući pojedincima da se uklope u šire društveno tkivo i prošire mrežu poznanstava.
Most prema dubljim razgovorima: Čak i kada deluje bezbrižno, small talk postavlja „relacijski temelj koji može otvoriti put bogatijim i smislenijim razmenama kasnije“, podstičući društvenu pristupačnost i poverenje.
Daleko od pukog praznog ćaskanja, small talk se pokazuje kao neprocenjiv saveznik u negovanju društvenog zdravlja, dragocene vrline u svetu u kojem nas hiper-povezanost sve češće međusobno izoluje.
Da biste bili dobri u small talku, važno je pokazati iskreno zanimanje postavljanjem otvorenih, istraživačkih pitanja, aktivno slušati odgovore i podeliti ponešto o sebi kako biste izgradili osećaj povezanosti. Fokusirajte se na zajedničke teme poput nedavnih događaja ili interesa, zadržite pozitivan ton i opušten govor tela. Aktivno slušanje, dodatna pitanja, pronalaženje zajedničkih tačaka i umerena doza ranjivosti ključni su za pomicanje razgovora dalje od površnih razmena.