10 stvari koje (možda) niste znali o Sharon Stone
Tara Đukić
Jun 17, 2025
Šta znate o Sharon Stone? Da je glumila u filmu Total Recall s Arnoldom Schwarzeneggerom? Da je odigrala jednu od najpoznatijih i najkontroverznijih scena u istoriji filma, u Basic Instinctu? Da je bila nominovana za Oskara za ulogu u filmu Casino? Iako je većini poznata kao glumica, njena filmografija govori tek mali deo njene priče. Kako je opisala u svojim memoarima iz 2021. The Beauty of Living Twice, njen život van ekrana bio je podjednako dramatičan kao i oni koje je igrala u filmovima. Dugogodišnja aktivistkinja i humanitarka, u Holivudu je često bila van sistema – zalagala se za prava glumaca i bila snažan glas žena u industriji koja ih je tradicionalno zanemarivala. Nedavno je zakoračila u novu i ništa manje fascinantnu fazu svoje karijere – kao slikarka.
Jedna od najupečatljivijih i najcenjenijih svoje generacije, glumica je britkog jezika, mnogih talenata, i nimalo neustrašiva kada je u pitanju preživljavanje životnih nedaća, ali i praćenje sopstvenih snova. U nastavku donosimo 10 stvari koje možda niste znali o Sharon Stone.
Sharon Stone je detinjstvo provela daleko od glamura Holivuda. Ipak, još kao devojčica, nosila je veru u svoju buduću slavu. „Kad sam bila mala, dok sam odrastala u Midvilu (Pensilvanija), imala sam osećaj da ću postati filmska zvezda“, priseća se. „To je jednostavno bilo ono što sam znala da ću biti. Živeću u kući sa spiralnim stepenicama“ – što se na kraju i ostvarilo. Ova uverenost bila je utoliko zadivljujuća s obzirom na njenu prirođenu stidljivost. „Bila sam jako stidljiva“, priznaje. „Kad sam čitala Bibliju u crkvi, bila sam toliko stidljiva da su mi suze padale po stranicama. Bila sam dete koje sedi u ormanu sa baterijskom lampom i čita.“ Uprkos tome, njeno unutrašnje uverenje u sopstveni uspeh nikada nije posustalo, a ta rana otpornost i vera pokazale su se presudnim za izazove koji su je kasnije čekali.
Pre nego što je Sharon Stone postala sinonim za femme fatale, uloga misteriozne spisateljice Catherine Tramell u Basic Instinct bila je ponuđena brojnim holivudskim zvezdama. Michelle Pfeiffer, Meg Ryan, Julia Roberts i Brooke Shields su sve bile u opticaju – ali su redom odbijale scenario, najčešće zbog previše eksplicitnih scena ili neslaganja sa tonom filma. Sharon je bila 13. na tom spisku, s neobjašnjivom željom da dobije ulogu. „Toliko sam želela da glumim Catherine da sam scenario držala na frižideru osam meseci,“ otkriva. „Stalno sam govorila: ‘Manifestovaću to, dobiću tu ulogu,’ dok su je nudili svima ostalima na planeti…“ Producenti su joj na kraju dali zeleno svetlo, ali tu nije bio kraj drami: Michael Douglas, već potvrđen za glavnu mušku ulogu, bio je na ivici da se povuče kada je čuo da neće igrati uz Juliu Roberts, koju je on lično priželjkivao kao partnerku. Decenijama kasnije, Sharon je progovorila o tome kako je kultna scena u kojoj je intimizirana snimljena bez njenog znanja, kao i o velikoj neravnopravnosti polova kada je u pitanju zarada u filmskoj industriji: za Basic Instinct ona je zaradila 500 000 dolara, dok je Douglas zaradio čak 14 miliona.
Photo: MUBI
Godine 2001. Sharon Stone je doživela fatalan moždani udar – pretrpela je krvarenje u mozgu koje je trajalo devet dana, a šanse za preživljavanje bile su samo 1 %. U intervjuu za Vogue, otkrila je da su lekari na početku mislili da glumi simptome i kako je ova situacija bila klasičan primer „medical gaslightinga“ – kada lekari ne uzimaju ženske tegobe ozbiljno: „Ono što sam naučila je da kada si žena, u medicinskom okruženju, često te uopšte ne čuju, pogotovo ako nemaš ženu-lekara“. Ozbiljno povređena, brzo je izgubila sposobnost govora, hodanja, pisanja svog imena, i dok je napustila bolnicu, bila je iscrpljena, oslabljena za 18% telesne mase. Agonija je trajala godinama – tek nakon sedam godina mogla je da kaže da se oporavila . Ipak, njena poruka preživljavanja i zagovaranja sebe sada je jasna: „Hodam na dve noge, nosim čizme na potpeticu – i mogu. Preživela sam, i vi možete“ .
Danas je Sharon Stone aktivna u podizanju svesti o moždanom udaru kod žena, služi u odboru Barrow Neurological Foundation i organizuje događaje za prikupljanje sredstava za istraživanje neuroloških bolesti, pokazujući da preživljavanje nije samo lični uspeh, nego i misija.
Iako se biološki nije ostvarila kao majka, Sharon Stone je kroz usvajanje pronašla svoje veliko životno ispunjenje. Roana je usvojila 2000. godine, dok je još bila u braku s novinarom Philom Bronsteinom. Nakon razvoda, usledila je duga pravna borba za starateljstvo, koju je na kraju izgubila, što je za Sharon bio duboko emotivan udarac. Ipak, nastavila je da širi svoju porodicu – Laird je usvojen 2005, a Quinn 2006. godine.
U više navrata je isticala da su joj sinovi „najjača ljubav i smisao u životu“, a u intervjuima često govori koliko su je naučili strpljenju, nežnosti i snazi koja ne dolazi s crvenog tepiha, već iz svakodnevnih izazova roditeljstva. Danas, njih četvoro čine snažnu i prisnu porodicu, daleko od holivudskih klišea.
Photo: Getty Images
Kada je snimala western The Quick and the Dead (1995), Sharon Stone nije bila samo glavna zvezda filma, imala je i ulogu izvršne producentkinje. Upravo tada je donela odluku koja će, kako se kasnije ispostavilo, imati ogroman uticaj na karijeru jednog mladog glumca.
Naime, studio nije želeo da angažuje Leonarda DiCaprija za ulogu mladića po imenu Kid, jer tada još nije bio veliko ime u industriji. Iako je već pokazao talenat u filmovima poput What’s Eating Gilbert Grape, široka publika ga još nije poznavala. Sharon je, međutim, prepoznala njegovu harizmu i potencijal, te odlučila da lično plati njegov honorar kako bi glumio u filmu. Kasnije će Leonardo više puta javno zahvaliti Sharon na toj prilici, a The Quick and the Dead se danas često navodi kao jedna od prekretnica u njegovoj karijeri.
U godinama nakon što se povukla iz filmske industrije, Sharon Stone je pronašla novi oblik izražavanja – slikanje. Tokom pandemije počela je da se igra bojama uz paint-by-numbers setove za odrasle, ali brzo je prešla na sopstvene apstraktne radove, pune detalja i emocija. Njena prva samostalna galerijska izložba, pod nazivom Shedding, otvorena je u martu 2023. godine u Allouche Gallery u Los Anđelesu. Ova izložba označila je njen ulazak u svet umetnosti, gde je prikazala radove koji odražavaju njene lične prelaze i transformacije. U oktobru 2023. godine, Stone je održala svoju prvu istočnu obalu premijernu izložbu u C. Parker Gallery u Greenwichu, Konektikat. Izložba pod nazivom Welcome to My Garden predstavila je 19 njenih slika i bila je prvi put da su njeni radovi izloženi izvan Los Anđelesa. Njena umetnost je pohvaljena od strane kolekcionara i umetničkih kritičara, uključujući Jerryja Saltza, seniora umetničkog kritičara za New York Magazine i dobitnika Pulicerove nagrade za kritiku.
„Kao glumici, bilo mi je jako važno da imam neki drugi kreativni izlaz. Jer, kad si žena, jednog dana ti samo kažu da više ne možeš. Kao da ljudsko stanje prestaje da postoji za žene posle određene godine“, kaže uz osmeh. „Zato slikam. Zato pišem. Zato radim sve te druge stvari. Još ranije su mi govorili: ‘Drži se svog puta.’ A ja sam govorila: ‘Izvini, ali moj put je da budem umetnica.’“
Iako je saradnja sa amfAR-om ostala jedan od najvažnijih stubova Sharoninog humanitarnog angažmana, njen doprinos društvu daleko nadilazi istraživanja i borbu protiv side. Kao neiscrpna zagovornica brojnih dobrotvornih ciljeva, koristi svoj status slavne ličnosti da skrene pažnju i obezbedi resurse za raznovrsne društvene probleme. Godine 2013, Sharon je dobila Peace Summit Award od Nobel Peace Laureates za svoj rad sa pacijentima obolelim od HIV/AIDS-a. Takođe, snažno podržava Planet Hope, neprofitnu organizaciju koju je osnovala njena sestra Kelly Stone, a koja pruža pomoć beskućnoj i zlostavljanoj deci i njihovim porodicama.
Njen humanitarni rad uključuje i podršku Elton John AIDS Foundation, kao i Elizabeth Glaser Pediatric AIDS Foundation. Kada je reč o zaštiti životne sredine, angažovana je u organizaciji Global Green USA, gde se zalaže za pronalaženje rešenja za klimatske promene. Posvećenost dobrobiti dece ogleda se i kroz njenu podršku kampanji Lupus LA “Moms For Moms” i njen rad kao predsednice kampanje Foundation for AIDS Research.
U poslednjih nekoliko godina Sharon je sve glasnija u zagovaranju prava žena i njihove osnaženosti. Podržava Women’s Cancer Research Fund i otvoreno govori o rodnoj nejednakosti u Hollywoodu i šire. Njena borba uključuje i prava LGBTQ+ zajednice, pomoć u vanrednim situacijama i zaštitu životinja.
Sharon Stone je više puta isticala da je borba za ravnopravnost žena u filmskoj industriji daleko od završene. U jednom od intervjua za Vogue izjavila je: „Plaćaju nas manje, nude nam manje šansi, a očekuju da se ponašamo kao da je to sasvim normalno. Ne pristajem na to. Žene zaslužuju jednak tretman, jednaku platu i poštovanje, ne samo u ovom poslu, već svuda.“ Pored ovoga, često je govorila i o pritiscima kojima su izložene žene da prihvate stereotipe i da se povinuju zahtevima koji nisu vezani samo za talenat, već i za izgled. Tokom #MeToo pokreta, bila je među onima koji su hrabro podržavali glasove žena koje su pretrpele nasilje i zlostavljanje, naglašavajući da je promena moguća samo ako se svi zajedno izborimo za transparentnost i odgovornost. Takođe, Sharon otvoreno ukazuje na problem ageizma u industriji, ističući koliko se žene često marginalizuju zbog svojih godina.
Photo: Getty Images
Sharon Stone važi za jednu od najinteligentnijih glumica u Holivudu: njen IQ procenjuje se na impresivnih 154, što je gotovo jednako kao kod Elona Muska, čiji se IQ smatra oko 155, zbog čega je često dobijala takva poređenja od svojih obožavalaca. Još kao dete smatrana je čudom od deteta, a sa samo 15 godina upisala je univerzitet, gde je studirala umetnost i književnost, pokazujući ranu intelektualnu zrelost i široke interesovanja. Iako nije završila studije u tom trenutku, njena karijera krenula je u sasvim drugom pravcu – potpisala je ugovor sa prestižnom modnom agencijom i započela rad u svetskim modnim centrima poput Njujorka, Pariza i Milana. Zanimljivo je da se nakon mnogo godina, 2016. godine, vratila na isti univerzitet i konačno završila ono što je započela, time još jednom potvrđujući posvećenost ličnom rastu i obrazovanju, bez obzira na blistavu karijeru.