Nosila sam razdeljak na sredini otkad znam za sebe, još od ranog puberteta (a to znači, gotovo trideset godina). Samo bih ga ponekad blago pomerila u stranu, uverena da sam time potpuno promenila svoj izgled. Čak sam jednom, kad sam već radila kao beauty novinarka, znala da citiram stilistu Frédérica Fekkaïja, koji je govorio da „promena smera razdjeljka može potpuno da transformiše izgled žene“. No ti moji pokušaju nikad nisu dugo trajali.
Oduvek sam bila osoba čvrstih stavova, sklona rutini kad je reč o kosi, pa mi je pomeranje razdeljka za par centimetara delovalo kao najveći mogući korak u smeru promene izgleda.
Pre nekoliko dana, nakon što sam videla Scarlett Johansson i Hunter Schafer kako ponovo nose onaj volumenasti bombshell iz devedesetih, s izraženim bočnim razdeljkom koji se pomera jednim zavodljivim pokretom glave, pomislila sam da bih možda i ja mogla malo da riskiram. Igrati se. Eksperimentisati.
Zvuči smešno kad tako „dramatizujem“ zbog, naizgled, obične promene frizure, ali za nekoga poput mene (ko godinama nosi crnu odeću i doživljava obično šišanje vrhova kao radikalan čin) promeniti smer razdeljaka zaista znači izaći iz beauty zone komfora.
A da stvar bude još zanimljivija, znala sam i za teoriju koja mi ne ide u prilog. Naime, moja draga frizerka María Baras oduvek tvrdi da ovakve frizure najbolje pristaju okruglijim licima jer ih vizualno izdužuju i dodaju volumen na vrhu. Moj oblik lica, međutim, nije ni blizu okruglom (možda je to i razlog zašto sam se toliko vezala za razdeljak na sredini).
Ali, u jednom naletu beauty-hrabrosti (opet, ironično), odlučila sam da probam. A još više zato što me i sama María ohrabrila: „U početku ćeš se možda osećati čudno jer si navikla na svoju kosu kao ravnu, glatku i urednu. Ali daj sebi vremena i uživi se u to“, rekla mi je, svesna mog hroničnog nedostatka strpljenja kad su promene u pitanju.
Odabrala sam nedelju za taj poduhvat. I ne, to nije bila slučajnost. Htela sam da isprobam promenu na onaj dan kad je moj društveni kontakt ograničen na najuži krug, muža i ćerke, kako bi komentari bili što iskreniji. A u slučaju da sve pođe po zlu, bila bih u svojoj sigurnoj zoni: blizu kupatila, četke, Dyson Airwrapa i mog večnog Nelly suvog šampona. Tako da, ako ne bih mogla da se prepoznam u ogledalu ili ako bi mi bilo koja od ćerki, brutalno iskreno, rekla da izgledam „čudno“, mogla bih odmah da se vratim svom poznatom razdeljku.
I da, teško mi je da se prepustim, a kad eksperimentišem s dozom nelagode i neko mi uputi sumnjiv komentar, obično se odmah vraćam svom sigurnom izgledu.

Ana Morales
Ali, iskreno, ovaj put je prošlo prilično dobro. Moje ćerke su primetile promenu u sekundi: „Vau, mama, super ti stoji“, rekla je mlađa, uvek oštra promatračica u ovakvim stvarima. Čak je i moj muž primetio razliku, što je prava retkost, jer iako ja nikad nisam sklona velikim transformacijama koje bi bile upadljive, on ionako nije posebno pažljiv kad je reč o kosi. Prva kućna provera: položena.
Sledeći izazov bio je navići se na tako jako pomeren razdeljak. Izgledom mi se jako svidep rezultat (Frédéric je bio u pravu, potpuno te promeni), ali morala sam se i fizički da se osećam ugodno. Nisam htela da stalno držim glavu nagnutu da razdeljak ostane na mestu, niti da završim s ukočenim vratom od stalnog prebacivanja kose kako bih održala taj seksi, ležerni 90s look.
Iskreno, taj drugi deo eksperimenta nije prošao tako glatko. Nisam se osećala baš ugodno. Više sam pazila da mi razdeljak ostane na mestu i da mi kosa ne upada u oči (jer bi, naravno, stalno klizila prema licu) nego što sam mogla normalno da funkcionišem, kupujem, pišem na računaru, jedem.
Održavati tu frizuru s onom istom lakoćom kao Scarlett i Hunter u stvarnom životu, barem u mom stvarnom životu, onom u kojem stalno govorim „nemam vremena ni za šta“, pokazalo se nemogućim.
Ipak, iako neću ovu frizuru pretvoriti u svakodnevni look, mislim da će postati moj mali black dress za posebne prilike. Kad poželim da izgledam drugačije i kad poželim promenu, setiću se te 90s frizure i prigrliti je kao što prigrlim svoj omiljeni crveni ruž. Obećavam.
Vogue.es