Omiljene knjige Pedra Pascala otkrivaju njegovu skrivenu stranu
Tara Đukić
Jul 16, 2025
Da sam izlečena od toksične muškosti kao narativa privlačnosti, znala sam onda kada su počeli da mi se dopadaju muškarci koji čitaju knjige. Tzv. book boyfriend fenomen kao da obećava osvešćenost, otvorenost i emocionalnu inteligenciju, na našem području, više izuzetak nego pravilo. To objašnjava i zašto smo kolektivno bili toliko oduševljeni kada smo otkrili da su poznati glumci poput Jacoba Elordija ili Timothéeja Chalameta zaljubljenici u knjige. Baš kao i one & only Pedro Pascal. Da se razumemo, sve vezano za Pascala nas posebno zanima – filmovi u kojima će igrati do kraja godine, nova stilistkinja s kojom nastavlja da gradi imidž fashion daddyja, svaki intervju ili replika koja zrači njegovom prepoznatljivom harizmom.
Kada su u pitanju knjige, Pedro ih ističe kao jednu od deset stvari bez kojih ne može da živi, a ovih je dana, u svom stilu, jednoj obožavateljki na društvenim mrežama pobrojao svoje omiljene naslove (kada kažem u svom stilu, mislim – blagosloven dobrim izgledom, glumačkim talentom i… ljubavlju prema Jane Eyre). U nastavku donosimo omiljene knjige Pedra Pascala, shvatite to kao obavezno štivo ako želite da razumete ko je zapravo čovek koji se krije iza svog tog šarma, humora i viralnih mimova.
Uvek i iznova prvi na njegovom spisku jeste roman koji je Pedro još davnih dana opisao kao „jedno od najboljih štiva koje je ikada doživeo“, pa iako zna da „zvuči intelektualno“, čitao ga je u dahu. Dostoevsky nije najlakši pisac za čitanje, ali ovo je obavezno školsko štivo nesumnjivo jedno od najvećih dela književne baštine, i kao takvog ga ne treba dodatno objašnjavati. Možda je dobar podsetnik o moralnom slomu i egzistencijalnoj patnji, krivici, slobodnoj volji i iskupljenju, posebno u današnjem trenutku. Dobro se sećam na čijoj sam strani bila u učionici kao zamišljenoj sudnici, a vi?
Obožavamo muškarca koji se ne stidi da kaže da čita Brontë. Jane Eyre je jedan od najpoznatijih viktorijanskih romana svih vremena, ali je gotovo oslobađajuće videti Pasqala kako oduševljeno govori o njemu kao muški čitalac (dela ove autorke često se etiketiraju kao „ženski romani“, zajedno sa književnicama poput Jane Austen). Nećemo vam reći šta sve ova knjiga radi našim osećanjima, ali ako do sada niste čitali Brontë, Jane Eyre je sjajno mesto za početak. Ovaj klasični roman iz 1847. godine prikazuje njen put od siročeta do odrasle i samosvesne žene koja se ne odriče svoje autonomnosti čak i kada je to košta ljubavi i sigurnost – provocirajući rodne uloge i moralne norme – sve što Pedro voli.
Pedro obožava još jednog ruskog pisca – Bulgakova. Majstor i Margarita njegovo je poslednje i najpoznatije delo objavljeno 1966. godine, prepuno nadrealnog humora, političke satire i metafizičkog haosa, baš kao i mnogi Pascalovi najbolji projekti. Knjigu je istakao kao jednu od omiljenih pre skoro deset godina, a sada i potvrdio da se na toj listi zauzima nezamenljivo mesto.
Kao neko ko je vrlo ponosan na svoje hispanske korene, nije iznenađenje što Pascal preporučije klasik Sto godina samoće. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Marquezovo remek-delo prati život sedam generacija porodice Buendia u izmišljenom malom gradu pogođenom ratom i prirodnim katastrofama. Kombinujući magijski realizam, revoluciju i egzistencijalnu krizu, knjiga oslikava način na koji se istorija ponavlja u ciklusima ljubavi i gubitka, što sve doprinosi nezaboravnom čitalačkom iskustvu. Pascal je pohvalio pesnički prikaz tuge i sećanja u romanu, što odražava i njegovo interesovanje za transgeneracijske traume. Knjiga je nedavno ekranizovana i na Netflixu.
Remek-delo američke književnosti iz 1952. godine prati dve generacije porodica Trask i Hamilton, kroz njihove sukobe, padove, iskupljenja i ponavljajuće greške. Inspirisan pričom o Kainu i Avelju, Steinbeck stvara neke od svojih najupečatljivijih likova i istražuje najdublje teme: misteriju identiteta, neshvatljivost ljubavi i smrtonosne posledice njenog izostanka. Pascalovo oduševljenje ovom knjigom otkriva njegovu privrženost pripovedanju koje ne zaobilazi složenost ljudske prirode.
Knjiga koju je Pascal umalo zaboravio, ali ju je potom istakao s najvećim mogućim ushićenjem, jeste Mannova Čarobna gora. Opisao ju je kao knjigu od „706 strana o smrti“, tako da nije za one sa slabim srcem. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine, napisao je ovaj monumentalni roman, originalno objavljen 1924. na nemačkom jeziku. Radnja se odvija u izolovanom sanatorijumu za tuberkulozu u švajcarskim Alpima. Hans Castorp, običan mladić, dolazi da poseti bolesnog rođaka, ali ostaje tamo sedam godina. Tokom tog perioda upoznaje mnoge likove koji predstavljaju mikrokosmos evropskog društva pred Prvi svetski rat. Čarobna gora obrađuje teme smrti, bolesti, egzistencijalizma, rata i prosvetljenja. Nije laka za čitanje, ali je vrlo vredna – garantuje vam neprospavane noći dok razmišljate o metafizičkoj stvarnosti života.