Top 10 filmova 21. veka po izboru Quentina Tarantina
Tara ĐukićJanuar 5, 2026
Ako postoji jedna stvar koju sam naučila od Quentina Tarantina, to je da nikada ne treba da se izvinjavam zbog svog ukusa za filmove. Bilo da hvali kontroverzna ostvarenja iz 70-ih ili nezavisne art filmove, Tarantinov stav je beskompromisan. Kako se bližio kraj 2025. godine, čuveni Oskarovac je u The Bret Easton Ellis podkastu odlučio da sa publikom podeli koji su mu to bili omiljeni filmovi u prvoj polovini 21. veka. I to ne oni s njegovim potpisom, već kultnih režisera kao što su Ridley Scott, Sofia Copolla, Woody Allen, i mnogi drugi. Pravilo je bilo: jedan režiser, jedan film, a neki od njegovih izbora zasigurno će vas iznenaditi, možda prvi na njegovoj listi – Black Hawk Down ili poslednji, romantični Midnight In Paris. U nastavku donosimo listu najboljih filmova 21. veka po Tarantinovom mišljenju: možda vam posluže za must-watch inspiraciju, naročito ako niste fan gledanja božićnih filmova u prazničnoj sezoni.
„Svideo mi se kada sam ga prvi put video, ali zapravo mislim da je bio toliko intenzivan da je prestao da funkcioniše za mene i nisam ga shvatio kako je trebalo […] Od tada sam ga gledao nekoliko puta, i sada mislim da je to remek-delo, a jedna od stvari koju toliko volim kod njega je to što je ovo jedini film koji u potpunosti teži osećaju smisla i vizuelnog efekta nalik Apocalypse Now, i mislim da to i postiže. Snažan je 2 sata i 45 minuta, koliko i traje, i kada sam ga nedavno ponovo gledao, moje srce je bilo uz film sve vreme; držao me je i nikada me nije pustio. Režisersko dostignuće je vanserijsko.“
„Poslednjih pet minuta mi je doslovno istrglo srce, i ako bio pokušao da opišem kraj, odmah bih počeo da plačem […] Jednostavno je izvanredno. Skoro savršen film. A nismo ni počeli priču o sjajnim komičnim scenama, kojih ima bezbroj. Mislim da ljudi retko uspevaju da treći deo trilogije učine vrhunskim. Za mene je ovo The Good, the Bad and the Ugly animiranih filmova. Najbolji kraj trilogije.“
„Toliko sam se zaljubio u Lost in Translation da sam se zaljubio u Sofiju Coppolu i učinio je svojom devojkom [smeh]. Udvarao sam joj se i osvajao je, i sve to javno; bilo je kao u romanu Jane Austen. Nisam je dovoljno dobro poznavao da bih se sam povezao s njom, ali sam nastavio da idem na događaje […] O tome sam pričao i sa Pedrom Almodóvarom, i obojica smo se složili da je to tako girly film, na tako divan način.“
„Još jedan film koji mi se u početku nije dopao […] Ono što sada obožavam kod njega jeste osećaj prave majstorstva, i zavoleo sam ga gledajući ga iznova i iznova. Prvi put, nije da me je ostavio ravnodušnim – bio je toliko zapanjujući da zapravo nisam znao šta gledam, gotovo previše za moj mozak. Drugi put kada sam ga gledao, mozak je mogao da ga shvati malo bolje, a treći i četvrti put, jednostavno – vau, oduvao me je.“
„Daniel Day-Lewis. Stara škola zanatskog kvaliteta filma. Imao je staroholivudski pristup, a da to nije bilo namerno. To je jedini film koji je ikada snimio, a koji nema set-piece (deo filma koji je posebno osmišljen da impresionira gledaoce vizuelno ili akcijski). Požar je najbliži tome. Film je o naraciji, o priči, i učinio je to izvanredno. There Will Be Blood bi imao dobru šansu da bude #1 ili #2 da nema jednu veliku manu… a mana je Paul Dano. Očigledno, trebalo bi da bude film sa dve glavne uloge, ali je takođe očigledno da nije. [Dano] je slab. On je slaba karika. Austin Butler bi bio divan u toj ulozi. On je jednostavno tako slab, nezanimljiv tip. Najslabiji glumac u SAG-u [smeh]“. Jasno je da je ova izjava već izazvala velike polemike.
„Kada sam prvi put gledao Zodiac, nisam bio toliko oduševljen, a onda je počeo da se prikazuje na filmskim kanalima, i prvo što sam shvatio gledajući 20 minuta, 40 minuta, jeste da je ovo mnogo angažovaniji nego što sam se sećao, i stalno me je privlačio u različitim delovima, pa sam odlučio da ponovo pogledam taj prokleti film, i od tada je iskustvo potpuno drugačije. Svakih šest ili sedam godina ga ponovo gledam, i to je luksuzno iskustvo kojem se potpuno predajem […] hipnotišuće remek-delo.“
„Jedan od mojih omiljenih poslednjih filmova jednog režisera. Video sam ga četiri puta, i svaki put mi se više svideo. Da ste me pitali pre nekoliko godina, stavio bih Man on Fire na listu, ali Unstoppable je jedna od najčistijih vizija Tonijeve akcione estetike, dvojica glavnih glumaca su sjajni zajedno. Jedan od najboljih filmskih čudovišta 21. veka. Voz je čudovište. Voz postaje čudovište. I postaje jedno od najvećih čudovišta našeg vremena. Jače od Godzile, jače od King Kong filmova.“
„U početku zapravo nisam planirao da ga gledam iz prostog razloga – u svetu u kom postoji Mel Gibson, on ne igra Maxa? Ja hoću Mad Mela! Prolazile su nedelje i nedelje, a ljudi su stalno pričali koliko je film sjajan, a Fred, moj montažer, govorio je: ‘Ozbiljan sam, moraš to da pogledaš’. Onda sam ga pogledao. Najbolje scene su zaista vrhunske, i vidi se da gledaš pravog velikog filmskog autora; imao je sav novac na svetu i sve vreme na svetu da ga napravi baš onako kako je želeo.“
„Moj omiljeni režiserski debi, iako je napravio jeftin debi film o kojem ne voli da priča […] Obožavao sam koliko voli Romero univerzum filmova koji je iznova stvorio. Scenario je zaista sjajan, jedan je od filmova sa liste koji se najviše citiraju – još uvek često citiram rečenicu ‘psi ne gledaju gore’. Ovo nije parodija zombi filmova, to je pravi zombi film, i cenim tu razliku.“
„Zaista ne podnosim Owena Wilsona. Prvi put dok sam gledao film, voleo sam ga i mrzeo. Drugi put dok sam gledao, pomislio sam ‘ah, u redu, nemoj biti takav kreten, nije toliko loš’. Treći put dok sam gledao, shvatio sam da zapravo gledam samo njega.“