Najznačajnije izložbe u svetu koje želim da posetim u 2026. godini
Tara ĐukićJanuar 9, 2026
Početkom svakog januara, dok skiciram planove i istražujem must-visit destinacije za tu godinu, prvo pravim spisak najznačajnijih izložbi širom sveta, čije odabrane koordinate naknadno spajam poput sazvežđa. Za svet umetnosti, 2026. biće monumentalna – najuglednije galerije i muzeji oslanjaju se na velika imena, a ono što me naročito raduje, jeste činjenica da su žene (konačno) u samom fokusu. Tate Modern se posebno izdvaja – pre svega velikom izložbom posvećenom četrdesetogodišnjoj karijeri Tracey Emin, zatim istraživanjem života i rada Fride Kahlo, kao i izložbom koja razmatra uticaj Ane Mendiete. Jedinstvena, nadrealna vizija Else Schiaparelli biće sveobuhvatno predstavljena u Victoria and Albert Museumu, a u Gallerie dell’Accademia u Veneciji, Marina Abramović ispisaće istoriju kao prva živa umetnica kojoj je priređena velika samostalna izložba. I to je samo početak. Umetnost je i više nego dovoljan povod da spakujemo kofere, kupimo kartu u jednom pravcu, i misli vinemo u oblake – u nastavku otkrivam najvažnije izložbe u 2026. koje vredi posetiti.
Povezano: 13 umetnika i umetnica koje sam otkrila u 2025. godini
Noćni klubovi, nepoznate spavaće sobe i sofe stranaca – to je New York u vremenu koje je davno prošlo, ali i dalje snažno kulturno odjekuje. Zabeležene pre 40 godina objektivom fotografkinje Nan Goldin u foto-knjizi The Ballad of Sexual Dependency, kultne fotografije sada će po prvi put biti u celosti biti predstavljene u Velikoj Britaniji, na izložbi u galeriji Gagosian na Davies Streetu u Londonu. Sam naziv, inspirisan pesmom iz The Threepenny Opere Bertolta Brechta i Kurta Weilla, sugeriše da je u pitanju svojevrsna opera downtown scene; njeni protagonisti – uključujući i samu umetnicu – zabeleženi su u intimnim trenucima ljubavi i gubitka. Doživljavaju ekstazu i bol kroz seks i upotrebu droga; provode noći u klubovima, a onda pokušavaju da izgrade odnos sa svojom decom kod kuće; suočavaju se s porodičnim nasiljem i razornim posledicama AIDS-a. Serija od 126 portreta nastalih između 1973. i 1986. godine, pomerila je granice društveno prihvatljivog, iznoseći tabu teme sa margina u središte savremene umetničke scene. Rod, intima, plesni podijum, istraženi su kroz nimalo ulepšane ambijente sa subjektima koji deluju kao da nisu ni svesni prisustva kamere – osvetljavajući tešku stvarnost LGBTQ+ zajednice tog vremena. Na neki način, The Ballad of Sexual Dependency je dnevnik Nan Goldin koji je dopustila drugima da ga pročitaju. „Ne biram ljude da bih ih fotografisala; fotografišem direktno iz svog života. Ove fotografije su poziv u moj svet, ali su vremenom postale zapis jedne izgubljene generacije“, kaže Nan.
GDE? Gagosian, London
KADA? Od 13. januara do 21. marta 2026.

Cortesy of Nan Goldin
Prošle su tri godine otkako je galerija Pace potpisala ugovor sa čuvenim umetnikom i filmskim autorom, Davidom Lynchom, te ugostila njegovu poslednju izložbu u Njujorku. Ako je snažan uspeh nedavne prodaje njegove zaostavštine ikakav pokazatelj, Lynchova smrt prošlog januara nikako nimalo nije umanjila njegovu enigmu. Na sreću, reditelj filmova Twin Peaks i Blue Velvet ostavio je iza sebe i bogat opus jednako uznemirujuće likovne umetnosti. Pace će tako krajem januara predstaviti više do sada neviđenih Lynchovih radova u okviru njegove druge samostalne izložbe u ovoj galeriji. Berlinska postavka nadovezuje se na ideju koju je Lynch aktivno razvijao u godini kada je preminuo. U svom novom prostoru na mestu nekadašnje benzinske pumpe, a u saradnji sa galerijom Judin, Pace planira da ponudi presek Lynchove prakse, sa neviđenim slikama u mešovitim tehnikama, akvarelima u ramovima koje je Lynch lično izradio, lampama, ali i najranijim radovima kao što su crno-bele fotografije kojima je beležio prepoznatljive industrijske prizore Berlina. Sve ovo je samo uvod u ono što sledi: naredne jeseni, Pace planira znatno veću i sveobuhvatniju retrospektivu Lynchovog životnog opusa u svojoj galeriji u Los Anđelesu, gradu koji je Lynch nazivao svojim domom više od pola veka.
GDE? Pace Gallery, Berlin
KADA? Od 29. januara do 22. marta 2026.
Nekada buntovnica čiji su beskompromisno otvoreni radovi – naročito Turnerovom nagradom ovenčano delo My Bed – šokirali publiku, Emin je danas članica Kraljevske akademije (RA) i nosilac jednog od najviših britanskih priznanja (Dame). Njena predstojeća izložba A Second Life istražuje 40 godina raznovrsne prakse kroz skulpturu, crtež, slikarstvo, video i tekstil. Među izloženim radovima nalaze se video Why I Never Became a Dancer, kao i pomenuto čuveno delo My Bed. Izložba je, kako i sam naziv sugeriše, podeljena na period pre dijagnoze raka koja joj je ustanovljena, kao i na vreme nakon nje, a koje karakteriše snažna posvećenost slikarstvu. Ovi noviji radovi ostaju jednako direktni i brutalno iskreni: I Followed You To The End prikazuje figuru koja doslovno curi u dubokoj crvenoj boji – nijansi koja je postala svojevrsni zaštitni znak Emin – dok se ispod prostire rukom ispisan, ispovedni tekst.
GDE? Victoria and Albert Museum, London
KADA? Od 27. februara 2026. do 31. avgusta 2026. godine

My Bed, 1998 Tate. Photo by The Duerchheim Collection 2015, courtesy of Tracey Emin
Početkom 1940-ih, Henriju Matissu je dijagnostikovana teška bolest i podvrgnut je operaciji koja ga je oslabila i učinila teško pokretnim. U to vreme umetnik je već bio u sedamdesetim godinama, sa decenijama uspešnog stvaralaštva iza sebe. Umesto da se povuče, Matisse je svoje značajne fizičke ograničenosti iskoristio da pronađe nove načine izražavanja. Poznato je da je tada razvio tehniku cut-out gouaches, koja je sačuvala boje, energiju i dekorativne elemente njegovih ranijih dela. Kada je Matisse umro 1954. godine, u osamdesetoj, ostavio je za sobom poslednje poglavlje svoje karijere, koje je uključivalo slike, crteže, ilustrovane knjige, tekstil i vitraže.
Grand Palais, u saradnji sa Centre Pompidou, prirediće više od 230 ovih dela, nastalih između 1941. i 1954. godine. Među najistaknutijima, prema promotivnim materijalima, su monumentalni paneli, crteži četkicom i tušem, umetnička knjiga Jazz, kao i neka od njegovih najizvanrednijih rezova u gvašu – La Tristesse du roi, Zulma, La Danseuse créole i Nus bleus. Postavka naglašava da je, uprkos svim promenama u poslednjem periodu Matisseovog stvaralaštva, slikarstvo ostalo „u srcu njegovog pristupa“.
GDE? Grand Palais, Pariz
KADA? Od 24. mart do 26. jula 2026.
Victoria and Albert Museum priprema izložbu koja obuhvata čitav jedan vek stvaralaštva kuće Schiaparelli, što je prvi put da je ovaj modni brend jedini predmet muzejske izložbe u Velikoj Britaniji. Izložba Schiaparelli: Fashion Becomes Art, koja se otvara 28. marta, prati razvoj brenda od njegovog nastanka dvadesetih godina prošlog veka do danas, istražujući Elsu Schiaparelli kao ličnost, inovatora i ključnu figuru međuratne mode. Izložba prati Schiaparelli širom sveta – od Pariza do Njujorka i Londona – sa posebnim fokusom na London, odnosno na britanske klijente kuće i odnos osnivačice prema ovom gradu. Više od 200 predmeta činiće postavku, uključujući arhivsku odeću, aksesoare, nakit, slike, fotografije, skulpture, nameštaj i parfeme. Neki od najneobičnijih dizajna kuće Schiaparelli – poput haljine Tears i čuvenog šešira u obliku naopako okrenute cipele – biće izloženi uz dela savremenika poput Pabla Picassa i Man Ray. Muzej je sarađivao sa kućom Schiaparelli i njenim aktuelnim kreativnim direktorom Danielom Roseberryjem, čiji će radovi takođe biti predstavljeni.
GDE? Victoria and Albert Museum, London
KADA? Od 28. marta do 8. novembra 2026.

Vogue 1940; Dizajnerka Elsa Schiaparelli u crnoj svilenoj haljini sa heklanim ovratnikom po sopstvenom dizajnu i turbanom, photo by Fredrich Baker/Condé Nast via Getty Images
Raphael: Sublime Poetry biće prva sveobuhvatna međunarodna izložba pozajmljenih dela italijanskog velikana – ikada održana u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas smatran jednim od najvećih umetnika svih vremena, Raphael, koji je stvarao krajem 15. i početkom 16. veka, proslavio se zbog svoje neuporedive sposobnosti da na platnu prenese priče, intelektualne ideje i emociju. Na izložbi, koja je pripremana čak sedam godina, biće predstavljeno više od 200 najznačajnijih njegovih crteža, slika, tapiserija i dela primenjene umetnosti, pozajmljenih iz privatnih i javnih kolekcija širom sveta – mnoga od njih nikada ranije nisu bila izložena zajedno. Među draguljima postavke su The Virgin and Child with Infant Saint John the Baptist in a Landscape (The Alba Madonna) (oko 1510) iz National Gallery of Art u Washingtonu, koja će po prvi put biti ponovo objedinjena sa pripremnim crtežima iz Museum of Fine Arts u Lilu. Takođe će biti izložen i Portrait of Baldassarre Castiglione (oko 1514–1515) iz Louvrea, koji se često smatra jednim od najvećih portreta visoke renesanse.
GDE? The Metropolitan Museum of Art, New York
KADA? Od 29. marta do 29. juna 2026. godine
Najpoznatiji po svojim tzv. Readymades – svakodnevnim predmetima predstavljenim poput skulptura u galerijama, Marcel Duchamp je, možda više nego bilo koji drugi umetnik, doveo u pitanje ustaljene predstave o tome šta je umetnost danas. Upravo zato, ova izložba u Museum of Modern Art predstavlja veliki trenutak za francusko-američkog umetnika i prvu severnoameričku retrospektivu njegovog rada posle više od 50 godina. Hronološki koncipirana, izložba obuhvata slikarstvo, skulpturu, film, crtež i štampani materijal iz šest decenija Duchampove karijere. Među ključnim delima izdvajaju se kubističko remek-delo Nude Descending a Staircase (No. 2) (1912), kao i monumentalna staklena kompozicija The Bride Stripped Bare by Her Bachelors, Even (The Large Glass) (1915–1923).
Poseban segment izložbe posvećen je Duchampovom odnosu prema njujorškom dadaizmu dvadesetih godina, uz delo L.H.O.O.Q. (1919) – razglednicu sa reprodukcijom Mona Lise koju je umetnik intervenisao dodajući bradu i brkove. Jedna čitava galerija biće posvećena radu Box in a Valise (1935–1941), za koji je Duchamp u minijaturnom formatu reprodukovao čitav svoj opus. Važno je naglasiti da su mnogi Duchampovi Readymades izgubljeni od trenutka nastanka, uključujući i skandalozni Fountain (1917) – porcelanski pisoar koji je šokirao posetioce prve izložbe Society of Independent Artists. Ipak, ova izložba okupiće njihove replike, čime se dodatno naglašava Duchampova trajna opsesija brisanjem granica između originala i kopije.
GDE? Museum of Modern Art, New York
KADA? Od 12. aprila do 22. avgusta 2026. godine

Courtesy of Museum of Modern Art, New York
Ove proleće, Kunstmuseum Basel predstavlja najveću do sada evropsku izložbu dela apstraktne ekspresionistkinje Helen Frankenthaler. Ovo je njena prva samostalna izložba u nekom švajcarskom muzeju. Helen je najpoznatija po svojoj revolucionarnoj tehnici soak-stain: umetnica je razblaženu boju nanosila na nepremazano platno, stvarajući vodene, talasaste površine boje. Kao pripadnica „druge generacije“ apstraktnih ekspresionista, oslanjala se na umetnike poput Jacksona Pollocka i Willema de Kooninga, a potom je našla načine da pomeri kretanje napred, i tehnikom i sadržajem. U svoja duboka platna pretočila je iskustvo feminiteta sredine veka, uz mnoge druge aspekte svog života. Njeno stvaralaštvo postavilo je temelje za slikare Color Field pokreta, poput Morrisa Louisa i Kennetha Nolanda, koji su došli nakon nje.
GDE? Kunstmuseum Basel
KADA? Od 18. aprila do 23. avgusta 2026.
Pre nego što se ovog proleća uputite u Veneciju na Marininu izložbu, važno je podsetiti na trenutno aktuelnu u Ljubljani. Marina Abramović više od četiri decenije pomera granice sopstvenog tela i uma, izgradivši status jedne od ključnih pionirki savremene performans umetnosti. Njeni radikalni performansi uključivali su, između ostalog, ritmičko zabijanje noževa između raširenih prstiju, kao i poziv publici da na njenom nagom telu koristi 72 predmeta po sopstvenom izboru. Sa 79 godina, Abramović ne pokazuje znake usporavanja. Godine 2023. postala je prva žena kojoj je priređena velika samostalna izložba u londonskoj Royal Academy, a krajem 2025. godine premijerno je predstavila Balkan Erotic Epic u Aviva Studios u Mančesteru. Taj monumentalni, četvoročasovni performans — njen najveći do sada — oslanja se na balkanske mitove kako bi istražio erotiku, duhovnost i ritual. Međutim, to nije jedina prekretnica u njenom kalendaru za 2026. godinu: u maju će postati prva živa umetnica kojoj je priređena velika samostalna izložba u Gallerie dell’Accademia u Veneciji.
Izložba se poklapa sa Bijenalom u Veneciji 2026. godine – gde je Marina 1997. postala prva žena dobitnica Zlatnog lava za najboljeg umetnika – kao i sa njenim 80. rođendanom. Transforming Energy će spojiti nova i ranija dela sa klasičnim slikama iz stalne postavke muzeja. Posetioci mogu očekivati nova izvođenja kultnih performansa, kao i prezentaciju njenih interaktivnih Transitory Objects.Poseban akcenat biće prilika da se vidi Abramovićin fotografski rad inspirisan hrišćanskim ikonografskim motivom Pietà, Pietà (with Ulay) (1983), izložen uz Pietà Tiziana (oko 1575–1576). Tizianovo delo, ujedno i njegova poslednja, nedovršena slika, ove godine obeležava 450 godina od nastanka. Must-visit.
GDE? Gallerie dell’Accademia, Venecija
KADA? Od 6. maja do 19. oktobra 2026.

Photo by Yu Jieyu
Publika će imati priliku da upozna drugačiju stranu večite muzičke enigme Björk, kada se vrati u rodni Island kako bi predstavila novu umetničku izložbu u Nacionalnoj galeriji Islanda. Izložba pod nazivom Echolalia sastoji se od tri imerzivne instalacije, od kojih će prva pružiti uvid u predstojeći album umetnice. Preostala dva rada, Ancestress i Sorrowful Soil, posvećena su majci Björk, ekološkoj aktivistkinji Hildur Rúna Hauksdóttir, koja je preminula 2018. godine.
Iako su ova dela prvobitno objavljena uz Björkin album Fossora iz 2022. godine, njihovo muzejsko predstavljanje omogućava znatno teatralnije iskustvo. Posebno se izdvaja Ancestress, koji uključuje film smešten u udaljenu dolinu na Islandu, gde se odvija ritualna procesija. U filmu glume Björk i njen sin Sindri Eldon, uz doprinos reditelja Andrew Thomas Huang i James Merryja, Björkinog ko-kreativnog direktora i dizajnera maski i ritualnih objekata koji se pojavljuju u videu.
GDE? National Gallery, Island
KADA? Od 30. maja do 19. septembra 2026.
Marilyn Monroe imala je mnogo lica. Nezamislivo slavna (bila je jedna od najfotografisanijih osoba na svetu), a ipak misteriozna i tragična – jedanput je rekla: „Uvek sam sama, bez obzira na sve“. Izložba, priređena u čast 100. godina od njenog rođenja, obuhvata portrete nekih od najvećih slikara i fotografa svih vremena. Od Andyja Warhola i njegovog pop-arta sa intenzivnim kontrastima i eksplozijom boja, do spontanih fotografija njenog bliskog prijatelja Sama Shawa. Rani snimci iz 1940-ih, kada je bila tinejdžerski pin-up model, prikazuju zavodljivu kombinaciju nevinosti i ambicije. Poslednji kadrovi Monroe, nasmejane i opuštene, omotane zelenim peškirom na plaži u Malibuu 1962. godine (iste godine kada je pevala „Happy Birthday“ predsedniku JFK-u, nekoliko meseci pre smrti), otkrivaju vrlo malo od unutrašnjih nemira koje joj je doneo razvod u žiži javnosti. Videti je toliko različitu, a toliku svoju, jedinstvena je prilika kako za odane obožavaoce, tako i za one koji tek upoznaju njen život i priču.
GDE? National Portrait Gallery, London
KADA? Od 4. juna do 6. septembra 2026.

Marilyn Monroe by Cecil Beaton, bromide print (1956), Collection of the National Portrait Gallery
Titula „ikone“ danas se često koristi olako, ali u slučaju Fride Kahlo ona je u potpunosti opravdana. Uprkos ozbiljnim zdravstvenim problemima, postala je jedna od najuticajnijih umetnica svih vremena, politička aktivistkinja i pionirka feminizma. Predstojeća izložba obuhvatiće ne samo 130 njenih slika, već i lične fotografije i memorabilije. Biće predstavljeno i oko 80 radova slikara koji su stvarali uz Kahlo, kao i umetnika koje je inspirisala. Izložba će se takođe baviti Fridom Kahlo kao kulturnim fenomenom sa trenutno prepoznatljivim vizuelnim identitetom – oblikovanim kako njenim živopisnim modnim stilom, tako i brojnim autoportretima.
GDE? Tate Modern, London
KADA? Od 25. juna 2026. do 3. januara 2027.
Japanska umetnica Mariko Mori sarađuje sa vodećim naučnicima i inženjerima kako bi razvila velike instalacije, skulpture, video radove, fotografije, crteže i performanse. Ona crpi inspiraciju ne samo iz kvantne teorije polja, astrofizike i neuroznanosti, već i iz estetike japanskog animea, budizma, kao i praistorijskih kultura Jōmon i Kelta. Kao rezultat, njena dela predstavljaju pravu „smešu uticaja“, koja se nalazi na raskrsnici umetnosti i nauke, starog i modernog, Istoka i Zapada.
Ove jeseni, Mori Art Museum u Roppongiju, Tokio, otvara prvu izložbu Mori u njenoj domovini od 2002. godine. Velika retrospektiva njenog umetničkog opusa predstaviće kultna dela na pozajmici iz međunarodnih muzeja i kolekcija, kao i crteže i arhivske materijale, od kojih će neki biti prikazani po prvi put.
GDE? Mori Art Museum, Tokio
KADA? Od 31. oktobra 2026, do 28. avgusta 2027.

Mariko Mori, Wave UFO
1999-2002, Photo by Richard Learoyd