Dobili smo eskluzivan uvid na setove legendarnih filmova zahvaljujući Lauri Gaffin
Nives BokorČetrdeset godina u Hollywoodu zvuči kao ozbiljan staž, gotovo jedan paralelni život. A opet, u gradu gde se vreme ne meri godinama, nego blockbusterima, skandalima i filmovima koji su nas formirali i onda izneverili, to je taman dovoljno da postaneš neizbrisiv deo kulturnog kolektiva, čak i ako nikad nisi stajao pred kamerom. Tako izgleda karijera Lauri Gaffin, žene koja je tiho sklapala svetove koji su nam obeležili detinjstvo i sve one faze za koje smo mislile da ćemo imati pod kontrolom (a nismo).
Kad danas razmišljam o filmovima uz koje sam odrasla, od ledenih, klaustrofobičnih kadrova Farga do neon-pop haosa Charlie’s Angels, shvatim da sam zapravo odrastala u njenim scenografijama. Tada mi nije palo na pamet da neko mora da odluči kako će izgledati svaka snežna ulica, svaki suludi gadget anđela, svaki nagib stolice u kancelariji zlikovca. Danas, kad znam koliko kreativnog haosa i mikroodluka stoji iza jednog jedinog kadra, još mi je fascinantnije koliko je Gaffin uspevala da ostane skoro nevidljiva, a istovremeno presudno važna.
Povezano: Ekskluzivno za Vogue Adria, kostimografkinja hit serije Sram otvorila je vrata ormara glavnih likova
I ko je zapravo Lauri Gaffin? Žena čiji je zvanični opis “set dekoraterka”, ali zapravo bi se to moglo nazvati „oblikovanje svetova koji postaju deo našeg emocionalnog arhiva“. Osim toga, tiho je godinama fotografisala sve ono što filmovi nikad ne pokažu, trenutke između dva udarca klape, glumce koji se smeju kad kamera stane, tehničare koji popravljaju Mars usred Mojave pustinje. Sve je to sada skupljeno u knjizi Moving Still: A Cinematic Life Frame-by-Frame, koja je lansirana tokom Paris Photo.
Kroz fotografije u toj knjizi preskačemo s ledenih ravnica Farga na lepljive močvare Louisiane, pa na marsovske pejzaže kalifornijske pustinje. Ulazimo u organizovani haos setova filma The Pursuit of Happyness, ućutkavamo se pred kontolisanim ludilom Iron Mana, i u jednom trenu stojimo tik do ekipe koja se naginje nad potopljenim avionom u Six Days, Seven Nights, kao da ćemo i sami morati da damo izjavu za osiguranje.
Ono što Gaffin radi iznenađujuće je intimno. Ne intimno kao “pogledajmo glumce bez šminke”, nego intimno kao u smislu ko stvarno stoji iza priča koje gutamo. Reditelji, scenografi, glumci, kostimografi, ljudi koji rade 16-časovne dane kako bi mi dva sata mogli da zaboravimo stvarnost.
Knjiga beleži i potpuno bizarne detalje, recimo, ogromnog reptilskog vanzemaljca iz Evolutiona, ostavljenog na podu između takeova kao da je reč o zgužvanoj kabanici. Ili stilizovanu, gotovo “too shiny” estetiku Charlie’s Angelsa, koja izgleda kao da živi samo na adrenalinu i lip-glossu. Ali Moving Still nije samo filmski artefakt. Gaffin upisuje i svoju ličnu priču: brigu o roditeljima, komplikovane odnose, emocionalni teret rada u industriji koja se, uprkos svim Oscarima i nagradama, ne šali s rokovima ni očekivanjima.
Na kraju, Gaffin uspeva ono što retko ko može: spojiti spektakl i nežnost. Pokazati nam svetove koje smo gledali na ekranima, ali i svet iza njih: ranjiv, kreativan, lud, neuredan, predivan. To je knjiga o tome kako izgleda život iza kulisa i kako, čak i tamo, neko može pronaći još jednu vrstu umetnosti.
Moving Still: A Cinematic Life Frame-by-Frame