

Ako bih morala da ga opišem jednom rečju, za Kinraden bih rekla da je jednostavno kul. Kul u dizajnu, kul u estetici, kul u poruci koju šalje svetu. U centru Kopenhagna, tamo gde se forma susreće sa filozofijom, Sarah Müllertz tiho menja pravila igre u svetu finog nakita. Po obrazovanju arhitektica, a osnivačica održivog brenda Kinraden, stvara sa minimalizmom i snažnim osećajem za suštinu. Njen rad govori jezikom skandinavskog dizajna isprepletanog sa arhitekturom, u posebnoj tišini koja ostavlja prostor za onoga ko nakit nosi, za emociju, za priču.
Razgovor nas najpre preusmerava ka plavoj boji, koja je postala centralni element novog vizuelnog jezika brenda Kinraden. „Za mene je to oduvek bila plava,“ kaže Sarah, koja boju povezuje sa detinjstvom provedenim na skandinavskoj obali, gde se spajaju more i nebo. Plava za nju znači mir i kontinuitet – ukorenjena je u danskoj dizajnerskoj tradiciji i teoriji svetla u arhitekturi, koja je oblikovala njen stvaralački pogled. Ono što je nekada bila samo diskretna nijansa, danas je postalo osnovno obeležje brenda: od Kinraden prodajnog prostora i ambalaže do stolova na kojima se izlažu najnoviji komadi nakita. „Bilo je vreme da tu plavu zaista osetimo.“

Iako je Kinraden zvanično osnovan 2014. godine, njegova priča se razvijala sporo i promišljeno. Prvih pet godina Sarah je dizajnirala nakit uporedo sa stalnim poslom, a kolekcije su nastajale noću, u podrumu njene kuće. Tek 2020. godine, kada je napustila arhitektonski biro i u potpunosti se posvetila brendu, Kinraden je zaista krenuo da raste. „Uvek kažemo da Kinraden ima dva rođendana – 2014. kao početak i 2020. kao odluku.“
Upravo ta dvostrukost, između strpljenja i potrebe, između trajanja i eksperimenta, definiše i brend i njegovu osnivačicu. Kao arhitektica koristi klasični trostrani pristup koji traži ravnotežu između materijala, funkcije i konteksta. Ali za razliku od fiksnih arhitektonskih formi, kod nakita je ključna još jedna stvar: kako se prilagođava telu i ostavlja prostor za osećanja. „Ako ne ostaviš prostor onome ko nosi nakit, to više nije lična stvar. Nakit dobija značenje kroz poklon, uspomenu, emociju i za sve to mora da ima mesta.“
Ta misao je u njoj prisutna još od studentskih dana: ako nešto neće imati smisla i za sto godina, onda to nema razloga da postoji. Dugotrajnost je ključna i u materijalima (reciklirano zlato od 18 karata, srebro, retko drvo), i u estetici koja svesno izbegava trendove u korist čistih, skulpturalnih oblika. Njeni komadi nisu vezani za pol i nisu namenjeni određenoj osobi, već ljudskom telu, sa svim njegovim oblinama i pokretima kao glavnom površinom za izražavanje.
Brend Kinraden duboko je ukorenjen u ideji održivosti, ali Sarah tim pojmom ne barata olako. „To nije etiketa to je zapravo preduslov za život danas.“ Kroz iskustvo vođenja velikih arhitektonskih projekata iz prve ruke je videla koliki je ekološki trošak nekontrolisane potrošnje. Ta saznanja, zajedno sa pitanjima koja joj postavljaju deca, postala su njena glavna pokretačka snaga. „Sve što nam je potrebno već imamo, pitanje je samo kako sa tim postupamo.“ Zato je svaki materijal koji koristi pažljivo odabran. Drvo dolazi iz tanzanijske šume nekada namenjene izradi klasičnih instrumenata, metal potiče iz recikliranog industrijskog otpada, a ceo proizvodni proces je promišljen. Čak i svakodnevna kancelarijska rutina uključuje brigu o dobrobiti tima, od kafe koju piju, do posebnog programa za mentalno zdravlje zaposlenih. „Savršenstvo ne postoji,“ kaže ona, „ali ako krenete od ispravnih vrednosti, sve se može stalno poboljšavati.“


Iako su temelji brenda Kinraden ostali nepromenjeni, kolekcije se neprestano razvijaju. Kako kaže Sarah, često istovremeno radi na više kolekcija jer dopušta idejama da sazrevaju, da neke nestanu, a druge se ponovo pojave. „To je kao slaganje slojeva. Ponekad se nešto tiho skuplja u pozadini dok iznenada ne postane ključno za novu priču.“ Iako ističe da je svaka kolekcija drugačija, kroz sve se jasno prepoznaje njeno poreklo: arhitektonska strogoća i vanvremenska jednostavnost, bez ukrasa ili sentimentalnosti. Ono što u Kinraden ostaje nepokolebljivo je njena čista estetika bez očiglednih simbola, ali ispunjena značenjem. Svaki komad je mala skulptura, svesno zahtevna za izradu. „Nema gde da se sakriješ,“ smeje se Sarah. „Sve je izloženo i to je izazov jednostavnosti, zahteva od tebe bukvalno sve.“
Sličan pristup važi i za saradnje koje Kinraden ostvaruje sa umetnicima. Jednom godišnje brend zajedno sa izabranim umetnikom kreira ograničenu kolekciju, jer upravo takvi projekti izvlače dizajnerku iz njene uobičajene zone i uvode je u drugi kreativni svet. „To je način da ostanem otvorena, da ne upadnem u rutinu ili ponavljanje. U životu nam stalno trebaju izazovi. Ako se zatvorim u sebe i ne prepustim se izazovima, moj rad gubi dubinu. Saradnje sa drugim umetnicima pomažu mi da sačuvam radoznalost. Moramo da učimo, jer samo tako možemo da rastemo.“ Ta otvorenost, prema dijalogu, nesavršenosti i svetu oko nas, razlog je što Kinraden ima odjek kod različitih generacija. Brend ne cilja na određenu demografsku grupu; njegove mušterije su u rasponu od 20 do 85 godina, ali nisu definisane godinama, polom ili stilom. Kinraden zajednicu povezuje osećaj. „Ne možeš ih opisati, ali ih prepoznaš čim ih vidiš.“ A Kinraden komadi? „I oni su odmah prepoznatljivi – čak i u gomili.“

Kinraden sada ulazi u novo poglavlje sa kolekcijom The Imprint – možda lično najvažnijom i tehnički najzahtevnijom do sada. Inspirisana umetničkim opusom Marine Abramović, koja već dugo utiče na Sarahino stvaralaštvo, kolekcija istražuje odnos između prirode i čoveka, između drveta i metala. „Razvoj kolekcije bio je veoma zahtevan, jer je reč o izuzetno preciznom spajanju materijala. Drvo ne može da se polira, metal može, a ovde drvo istovremeno prodire kroz metal i zato ga možemo videti i sa unutrašnje strane narukvica i minđuša.“ Ali kolekcija prevazilazi tehničku veštinu. Odražava Marininu posvećenost održivosti i njenu sposobnost da ostavi trag: emotivan, intelektualan, telesan. „Njena umetnost je istovremeno i lepota i bol. Ostavlja pečat. Podstiče razgovor.“ I upravo to Sarah želi da postigne i kroz nakit u svetu preplavljenom prolaznim stvarima: da ostavi trag, na koži, u mislima, u vremenu