Logo
Please select your language

Photo: privatna arhiva
Long read

Dnevnik jednog stvaranja: u ekskluzivnom intervjuu eNVy room nas vodi kroz 20 godina karijere

U razgovoru za Vogue Adria, povodom slavljeničke revije kojom dizajnerski duo eNVy room obeležava dve decenije karijere, Nikica Ivančević i Vjeko Franetović prisećaju se svog modnog putovanja dajući nam jedinstveni pogled na brend iz svog ugla, od uspomena na prvu reviju i prve kritike, poneku anegdotu, nebrojene kampanje i uspehe, ali i nezaboravne trenutke koje su tokom godina beležili na snimanjima.

Tina Lončar

Maj 7, 2024

Prošle su tačno dve decenije otkako su Nikica Ivančević i Vjeko Franetović počeli da pišu prve stranice svoje modne priče. Tada je mladi i perspektivni duo sa velikim ambicijama, iz malog stana u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, pokrenuo brend koji su nazvali eNVy room, a njihova prva revija, kojom je promarširala kolekcija sa ambicioznih pedeset modela, održala se tada u Kulturnom centru Kaptol. Bilo je to 14. maja 2004., a upravo na taj datum, samo dvadeset godina kasnije, danas etablirani modni duo će u intrigantnom prostoru Kampusa Rimac prirediti jedinstvenu slavljeničku reviju.

Navigirajući kroz sve promene i izazove, a u dve decenije ih je bilo itekako mnogo, eNVy room je nanizao čak 38 revija, od kojih 19 samostalnih i jednu virtuelnu, priredio tri modne izložbe, i kreirao 13 bridal i 49 prêt-à-porter kolekcija. To je bila prva svadbena kolekcija koju su napravili 2012. godine. Pionirska jer je, po navodu kataloga izložbe „U dobru i zlu“ Muzeja za umetnost i zanatstvo, reč o prvoj „ciljanoj i osmišljenoj kolekciji venčanica“ jednog hrvatskog brenda. Duo je u svom veoma ispunjenom portfoliju zabeležio i kostimografska ostvarenja za pozorišne predstave, Eurosong i jednu muzičku turneju, a njihove glamurozne kreacije redovno su krasile crvene tepihe regionalnih gala događanja, ali i šetale dodelama nagrada kao što su Brit Awards te Filmski festivali u Cannesu i Veneciji. Svojim inspirativnim modnim kampanjama publiku je odvodio na mnoga bajkovita modna putovanja i ispričao mnoge nezaboravne priče, lutajući od stenovitih vizura hrvatske obale, preko egzotičnih krajolika marokanske pustinje do zadivljujućih malteških klisura, a mi smo putem fotografija želeli da zavirimo upravo iza kulisa tih modnih priča. Naravno, razgovarajući o uzbudljivom putovanju koje je vodilo do ovog trenutka.

Mislim da je sasvim logično da naš razgovor započnemo povodom velike godišnjice sa uspomenama na sam početak. Uvod u ovo putovanje, koje danas broji dve decenije, počeo je u Domu kulture Kaptol gde ste održali svoju prvu emisiju. To je veliki trenutak za svakog mladog dizajnera. Sećate li se kako je to izgledalo?

Prva revija u Kulturnom centru Kaptol bila je neverovatan trenutak pun uzbuđenja, nade i, naravno, malo straha. Sećamo se koliko smo svi bili entuzijastični, ali i svesni izazova koji su pred nama. Osećali smo se kao da smo zakoračili na ivicu novog sveta, sa mnogo očekivanja i neizvesnosti u isto vreme. Budžet za reviju je, gledajući iz današnje perspektive, bio izuzetno skroman. Uspeli smo nekim čudom da skupimo i ponešto sponzora kako bi donekle pokrili troškove same revije ali najveću ulogu su u toj priči imali naši roditelji koji su nam tada bili velika podrška bez obzira na to što su bili skeptični oko te ludosti u koju se upuštamo. Hrvatska modna scena je u to vreme bila tek u razvoju. Zapravo, pre toga gotovo da je nije bilo nikoga osim par izuzetaka koji su delovali još iz vremena bivše države. Bilo je to vreme kada je počeo prvi zvanični Fashion Week Zagreb, a nedugo zatim i Cro-à-Porter, ali mi smo, koliko god to bio teži put, ipak odlučili da idemo samostalno. I bilo je stresno, a početničkih grešaka je bilo mnogo. Sećamo se da smo bili prilično nervozni zbog davanja izjava za TV, kao i reagovanja na novinarska pitanja, jer nam je to bio prvi kontakt sa medijima ikada. U maleni backstage od svega 20 kvadrata ugurali smo se svi, i šminkerka i frizerka i 15 manekenki, a kolekcija je brojala 50 modela. Haos sa presvlačenjem je bio na maksimumu jer je pista bila kratka i sve je trebalo da se kreće izuzetno brzo. Bila je to odlična škola za nas kako bismo pametnije razmišljali o celom projektu u budućnosti.

Zvuči izuzetno stresno. Ali takva iskustva najčešće nose najvrednije lekcije. Kako danas, kada je iza vas 38 revija, gledate na tu prvu?

Gledajući unazad na tu prvu reviju, sada sa 38 revija iza nas, vidimo je kao temelj na kojem smo izgradili svoj put i identitet. To je bio početak našeg putovanja, ispunjen snovima, strašću i radom. Iako je bio stresan, taj trenutak je bio presudan za naš rast i razvoj kao dizajnera i kao tima. Svaka revija, uključujući i prvu, nosi svoje posebno značenje i lekcije koje smo naučili. Ona nas podseća na naše početke, na strast i entuzijazam koji su nas pokretali. Iako smo sada iskusniji i samopouzdaniji, uvek ćemo nositi sećanje na tu prvu reviju kao na inspiraciju i podsetnik na naše korene i ono što nas je dovelo do ovog trenutka.

Mnogi možda ne znaju ovu priču, ali „room“ u imenu brenda zapravo označava mali stan u zagrebačkoj Vlaškoj ulici iz kojeg je sve počelo. Koliko je uopšte bilo teško dobiti posao? Tu je i neizvesnost, i nedostatak finansija, ali i faktor vremena jer veliki deo dana odlazi na redovan posao koji nije moguće napustiti dok brend zaista ne zaživi. Da bi se ovo desilo, čak ste neko vreme kuvali samo pirinač.

Tako je, to je zapravo bio jednosoban stan u kome je Vjeko živeo kao student. Tu je sve počelo. Tu smo, sa još jednom prijateljicom, napravili naše prve kreacije na staroj singerici. Mušterije su, naravno, bile samo naši najbliži prijatelji, ali to nas nije obeshrabrilo da pratimo svoje snove o osnivanju brenda, bez obzira koliko to suludo i hrabro zvučalo. Zbog nedostatka finansija nismo bili ni približno u mogućnosti da otvorimo sopstvenu prodavnicu, pa smo odlučili da od tog istog stana napravimo mali salon, uz par jeftinih i kreativnih intervencija, u kojem ćemo primati mušterije. Tako je jednosoban stan danju bio salon, a noću dom. Vjeko je radio u jednoj firmi osam sati dnevno. U to vreme, oboje smo našli posao sa strane u kompaniji koja se bavila prezentacijom i prodajom posteljine i madraca napravljenih od merino vune i sav novac koji bi zaradili bio bi potrošen na najfinije materijale i svilu iz obližnje prodavnice tkanina. Spominješ i rižu. Da, tada smo jeli samo pirinač sa malo maslinovog ulja samo da bismo uštedeli novac koji bi uložili u pravljenje kolekcije. U to vreme, došli smo do imena našeg brenda koje se sastoji od inicijala naših imena, N i V. Dodali smo Y na kraju jer nam je to bila simpatična igra reči i dobili smo eNVy, a room je sentimentalni dodatak koji označava upravo tu malu sobu u Vlaškoj u kojoj je sve počelo.

Kad god razmišljam o svom putu, nikada ne preskačem ljude koji su mi prvi pružili priliku i otvorili mi vrata. Mislim da je jako važno pamtiti ih i čuvati tu zahvalnost, iako smo kasnije zahvaljujući svom radu i upornosti, izgradili svoje priče. Ko su ti ljudi u vašem slučaju, koji su vas prepoznali u vremenima kada vam je bila potrebna podrška da se etablirate na sceni?

Pamćenje i zahvalnost prema onima koji su nam pružili priliku i otvorili vrata na našem putu predstavljaju temelje naše lične i profesionalne evolucije. Ti ljudi, poput svetiljke u tami, osvetlili su naše prve korake i pružili nam podršku kada nam je to bilo najpotrebnije. Bez njihove dobrote i vere u nas, naša priča možda ne bi bila ista. To su pre svega bili naši roditelji, ali i naši prijatelji koji su nam bili i prve mušterije. Tokom godina, bilo je mnogo drugih ljudi koji su nam dali šansu i koji su verovali u naš talenat. Naravno, nije sve uvek išlo glatko. Bilo je mnogo zatvorenih vrata i mnogi vetrovi tada nisu duvali u našem pravcu. Ali neka vrata su se ipak otvorila, i to se ne bi desilo da nas nije vodila neopisiva glupost, tvrdoglavost i strast, ali i sreća da sledimo svoje snove. Bez obzira na naše dostignuće i uspeh koji smo kasnije izgradili svojim radom uvek nosimo tu zahvalnost u srcu.

Kakve su bile kritike na tu vašu prvu reviju u Kulturnom centru? Da li ste se plašili neuspeha, pa i samih kritika?

Kritike koje smo dobili posle prve revije bile su konstruktivne, uz mnogo pohvala, ali i sugestija za poboljšanje. Međutim, najveće kritike usledile su posle treće revije jedne cenjene modne novinarke sa kojom danas imamo zaista divan odnos pun poštovanja. Ona je tada napisala naslov preko cele stranice „Društveni događaj bez modnog pokrića“. Sećamo se da smo tada najradije hteli (da smo mogli) da kupimo sve novine u državi kako niko ne bi video taj nama tada poražavajući naslov. Paradoksalno, ta revija u hotelu Sheraton bila je presudan momenat u našoj tek započetoj karijeri. Privukla je neverovatan broj zvezda scene tog vremena i veliki broj medija. Iz toga smo naučili važne lekcije o tome šta naša publika ceni i očekuje, i iskoristili smo te uvide da nadogradimo naš rad u budućnosti.

Na kraju krajeva, uspeh revije nije definisan samo kritikom ili pohvalama, već i sopstvenim osećajem postignuća i rasta koji smo doživeli kao tim. To iskustvo nas je podstaklo da nastavimo svojim putem sa još većom strašću i samopouzdanjem, bez obzira na izazove koji su pred nama.

Od tada nadalje nanizali ste čak 38 revija, a od toga 19 samostalnih. Koliko rano uopšte počinjete da razmišljate i pripremate kolekcije? Uprkos svim organizacijama, verujem da povremeno dođe trenutak za improvizaciju, a improvizacija se vremenom, u zavisnosti od ishoda, često pretvori u anegdotu. Sećate li se nekog trenutka kada je sve naprosto krenulo „naopako?

Iako možemo da planiramo i pripremamo koliko god želimo, uvek postoji element nepredvidivosti u modnoj industriji koji zahteva brzu reakciju i adaptaciju. To je izazov sa kojim smo naučili da se nosimo, ali upravljanje tim izazovima često dovodi do nezaboravnih modnih momenata i revija koje ostaju urezane u sećanje. Jedna od tih revija je svakako bila za sezonu jesen/zima 2004. godine kada nas je nosila naša prijateljica i tada vrlo uspešan model Kristina Sajko. Sećamo se da nas je tada bilo premalo u backstageu dok smo radili na promeni modela, pa se desilo da je manekenka Vedrana Linardić izašla na pistu sa haljinom obučenom naopačke. Haljina od svilenog satena pencil kroja i midi dužine sa korsetom i korpama u gornjem delu izašla je na pistu okrenuta naopako, što je čvrsto pritisnulo predeo na grudima i kreiralo ne baš „prikladnu“ siluetu. Važno je napomenuti da su mediji u to vreme bili prilično senzacionalistički, pa se sledećeg dana posle revije pojavio naslov da Vedrana očigledno radi estetsku korekciju.

Uvek ste mnogo pažnje usmeravali na produkciju kampanja, bilo da ste za njih odabrali čudesne lokacije u Hrvatskoj ili ste svoje modne priče ispričali iz marokanskih pustinja ili malteških klisura. Koliko su snimanja u inostranstvu bila zahtevna? I koliko se ona razlikuju od onih kada se snima „kod kuće“?

Snimanje kampanja na različitim lokacijama, bilo u Hrvatskoj ili inostranstvu, zaista su zahtevna, ali i izuzetno inspirativna iskustva. Naravno da je lakše snimati u studiju pod kontrolisanim uslovima, ali putovanja na egzotične lokacije kao što su Malta, Maroko ili UAE donela su sopstveni niz izazova, ali i magiju koja često rezultira spektakularnim vizuelnim elementima. Organizacija takvih pucnjava zahteva detaljno planiranje i saradnju sa lokalnim partnerima kako bi se obezbedila nesmetana proizvodnja. Pored toga, rad sa lokalnim timovima nam omogućava da istražimo različite kulture, tradicije i estetiku, što obogaćuje kreativni proces. Ovde nam je u velikoj meri pomogla turistička agencija iz Zagreba i aviokompanije koje su se zaista trudile da snimanja budu što lakša. Iako je snimanje na stranim lokacijama fascinantno iskustvo, oni imaju svoje specifične izazove, kao što su jezička barijera, prilagođavanje lokalnim uslovima i logistička ograničenja. S druge strane, snimanje „kod kuće“ nam daje veću kontrolu. U svakom slučaju, bez obzira na lokaciju, glavni cilj ostaje isti – da napravimo kampanju koja će inspirisati i oduševiti našu publiku, bez obzira gde se nalazimo.

Za 20 godina, mnogo toga se promenilo. I ne govorim samo o modnoj sceni. Svet se promenio. Kada ste počinjali, nije bilo društvenih mreža, a to je samo jedan očigledan, veliki shift. Imali ste izlog kojim ste komunicirali. Sigurno je bilo mnogo izazovnih momenata u poslednje dve decenije, ali koji je bio najteži? Da li vam ponekad nedostaje „era izloga“?

Osnivanje modnog brenda danas, u doba društvenih mreža, i osnovanje brenda početkom 2000-ih godina, pre pojave društvenih mreža, ima značajne razlike koje oblikuju način na koji se brendovi probijaju na tržište i postižu vidljivost. Danas su društvene mreže ključni alat za promociju brenda i komunikaciju sa publikom. Pored toga, prisustvo na mrežama, uključujući web stranice, web prodavnice i onlajn platforme, omogućavaju brendovima da dođu do globalnog tržišta i povećaju svoju vidljivost. Društvene mreže nude brendovima mogućnost direktne interakcije sa svojom publikom, što im onda olakšava da dobiju povratne informacije, angažuju se sa kupcima i izgrade zajednicu oko svog brenda. Ali isto tako, sa povećanjem dostupnosti informacija i lakšim ulaskom na tržište putem onlajn platformi, konkurencija je postala veća nego što je bila ranije. Vrlo je nezahvalno reći iz naše perspektive etabliranog brenda kako je jednom mladom brendu koji se tek treba da se probije u moru svega što nam je danas dostupno, ali verujemo kako kvalitet i kreativnost mogu da nađu put do krajnjeg korisnika. Jasno, uz mnogo truda i istrajnosti i pametnog razmišljanja o ciljevima. Fokus je veoma važan. Biti talentovan i kreativan samo su početni koraci u svetu dizajna. Mladi dizajner takođe treba da poseduje znanje kao što su ekonomija i menadžment kako bi uspešno vodio svoj brend i postigao dugoročni uspeh. Jedan od naših najvećih izazova, kao i za većinu drugih, bio je suočavanje sa recesijom, a kasnije i pandemija. Bilo je izuzetno teško, ali uspeli smo da se izvučemo sa pametnim razmišljanjem, ulaganjem i pravovremenim potezima kako bismo smanjili štetu. Povratak na noge je kompleksan proces, ali je moguć uz posvećen rad i strategiju.

Sećam se da ste tokom pandemije, kada nije bilo moguće održati fizičku reviju, sve preselili onlajn, čak organizovali virtuelnu reviju bez publike koja se prikazivala na društvenim mrežama. To je svakako jedan od primera kada ste se izborili sa izazovima i pronašli rešenje. Ali čini mi se da se danas promene dešavaju brže nego ikada. Na koje promene je bilo najizazovnije da se naviknete?

Jedna od najizazovnijih promena sa kojom smo morali da se suočimo u poslednje vreme je brzina kojom se te promene dešavaju. Tehnološki napredak, društvene promene i ekonomske fluktuacije utiču na način na koji poslujemo i komuniciramo iz dana u dan. Održavanje koraka sa ovim promenama zahteva konstantno učenje, adaptaciju i fleksibilnost. Jedna od ključnih lekcija koju smo naučili kroz te trenutke je važnost agilnosti i inovativnosti. Umesto da se suprotstavimo promenama, trebalo bi da ih prihvatimo kao priliku za rast i razvoj. Premeštanje revija na onlajn tokom pandemije COVID-19 bio je primer uspešnog pronalaženja alternativnog rešenja i iskorišćavanja digitalnih platformi kako bismo i dalje ostali povezani sa svojom publikom i kupcima. Učenje kako da brzo reagujete na promene i prilagođavanje novim okolnostima postalo je od suštinskog značaja za uspeh u današnjem dinamičnom poslovnom okruženju. Zato je važno negovati kulturu kontinuiranog učenja i fleksibilnosti unutar organizacije kako bi se uspešno izborili sa budućim izazovima i postigli uspeh u sve zahtevnijem modnom svetu.

Veliki deo vašeg poslovanja čini bridal linija. Bili ste prvi brend u Hrvatskoj koji je 2012. godine lansirao čitavu bridal kolekciju. Koliko je ova pionirska pozicija značila za brend, pa i koliko je na kraju bila izazovna? I koliko se produkcija svadbenih kolekcija uopšte razlikuje od produkcije onih standardnih?

Produkcija bridal kolekcija zaista nosi sopstvene specifičnosti u odnosu na standardne modne kolekcije. Biti pionir u stvaranju prve kompletne kolekcije venčanica na našim prostorima donelo je sa sobom izazove, ali i mogućnosti za inovaciju i stvaranje nečeg jedinstvenog. Jedna od ključnih razlika je u samom procesu dizajniranja i planiranja. Bridal kolekcije zahtevaju detaljniju pažnju prema individualnim potrebama i željama svake mlade. Svaki komad odeće treba pažljivo dizajnirati tako da odražava njenu ličnost i savršeno se uklapa u njenu svadbenu viziju. Prepoznavanje praznine na tržištu i ispunjavanje potreba mladi za laganim, udobnim i vrhunski izrađenim venčanicama bio je ključan faktor našeg uspeha. Naše venčanice se izrađuju po meri, koristeći kvalitetne materijale i vrhunsku izradu, što omogućuje mladama da nesputano plešu i uživaju u svojoj svečanosti. Pored toga, odlučili smo da prodajne cene naših venčanica odredimo u rangu cena iznajmljivanja u drugim salonima. Ova pristupačna cena omogućila je mladama da ostvare svoje fantazije o venčanju iz snova bez dodatnog finansijskog opterećenja. Biti pionir u stvaranju bridal kolekcija na našim prostorima donosi osećaj ponosa i odgovornosti. To je prilika da postavimo standarde i inspirišemo buduće generacije dizajnera da krenu našim stopama i nastave tradiciju kreativnosti i inovacija u svetu bridal mode.

Ok, ne možemo da završimo intervju o dvodecetajskoj karijeri a da vas ne pitamo šta smatrate svojim najvećim uspehom? Znam da je pitanje kao da treba da izaberete „koje dete više volite“, ali da li postoji neka kampanja ili kreacija koja je posebno bliska vašem srcu?

Zaista volimo sve naše kampanje, a svaki od vrhunskih fotografa sa kojima smo sarađivali dao je snažan kreativni identitet jednom periodu našeg rada. Naš najveći uspeh u ovih 20 godina karijere ne može se svesti na jednu konkretnu kreaciju ili kampanju, već je to stalna sposobnost da evoluiramo i prilagodimo se dinamičnom svetu mode. Tokom godina, rad u modnoj industriji nije samo stvar stvaranja pojedinačnih komada ili kampanja, već je to proces rasta, učenja i stvaranja uticaja na ljude. Naše najveće zadovoljstvo dolazi od toga što možemo da inspirišemo ljude, ohrabrimo ih da razmišljaju izvan okvira i osećaju se samouvereno u sopstvenoj koži. Nadamo se da ćemo to postići kroz kolekcije koje pričaju priče, kampanje koje vas teraju da maštate, i saradnje koje otvaraju nove horizonte i pomeraju granice. Dakle, naš najveći uspeh nije definisan individualnim trenutkom ili projektom, već kontinuiranom posvećenošću stvaranju prostora za kreativnost i inspiraciju. To je ono što nas motiviše i što smatramo našim najvećim uspehom u ovih 20 godina.

Šta možemo da očekujemo od vaše velike slavljeničke revije koju ćete 14. maja, tačno dvadeset godina od svoje prve revije, održati u Kampusu Rimac? Tako velika godišnjica je ipak neka vrsta prekretnice. Istovremeno pogled unazad, ali i unapred. Šta priželjkujete u sledećih 20?

Na proslavi 20 godina karijere očekujte odraz prošlosti ispunjene zahvalnošću, ali i uzbuđenjem za budućnost ispunjenu prilikama. Ovo je trenutak da proslavimo postignute uspehe, ali i da postavimo nove ciljeve i ambicije. U suštini, želja nam je da narednih 20 godina budu ispunjene novim izazovima, ali i mogućnostima za lični i profesionalni razvoj. Želimo da nastavimo da ostvarujemo svoje snove i nadamo se da ćemo i dalje imati priliku da podelimo našu strast prema modi sa našim mušterijama.

Photo: privatna arhiva dizajnera

VOGUE RECOMMENDS