Enterijer Budućnost kluba u Beogradu odvodi nas u disco eru 70-ih godina prošlog veka
Sa Aleksandrom i Anom Nikolić iz MOTE Design Studija razgovaramo o retro enterijeru noćnog kluba Budućnost.
Tara ĐukićJun 11, 2025
Sa Aleksandrom i Anom Nikolić iz MOTE Design Studija razgovaramo o retro enterijeru noćnog kluba Budućnost.
Tara ĐukićJun 11, 2025
Zamislite klub kao vremensku kapsulu u kojoj je vreme stalo u 70-im godinama prošlog veka. Stvarno se đuska, još stvarnije razgovara, između disco taktova, šljokičastih misli i space-age enterijera. Kod Laze Šećera organizuju se prve privatne i tematske žurke za pozvane i odabrane, i to po uzoru na pariski Castel. Deceniju kasnije otvara se i čuveni Studio 54 u Njujorku, kao pozornica dekadencije, glamura i slobode, a iza čijeg DJ pulta igraju Mick Jagger, John Travolta i Diana Ross. Haljine od lamé tkanine svetlucaju pod disco kuglama, žene su naslonjene na naglašena ramena u crvenim odelima, sve je u detaljima i… sve je dozvoljeno. Upravo ovom atmosferom vodile su se Aleksandra i Ana Nikolić, osnivačice MOTE Design Studija, kada su sa kolegama Spasojem Gutovićem i Markom Dedićem osmišljavale novi koncept beogradskog noćnog kluba Budućnost.
Konceptualno osmišljen kao odgovor na arhitektonske i enterijerske trendove, a koji podrazumevaju oživljavanje retro dizajna i upotrebu vintage enterijerskih komada perioda 70-tih i 80-tih, Budućnost je savremni klub koji nas iznova upoznaje sa stilom i poletom zlatne disco ere, muzike i funkyja. Odmah na početku razgovora, napominju mi da je gotovo sve što su uneli u lokal bilo vintage – u šarenim snovima jugoslovenskog dizajna, sa svemirskim, fluidnim i neonskim elemantima: Retro komade još od osnivanja našeg studija 2018. godine implementiramo u projekte. Volimo da ih pronalazimo, restauriramo i stavljamo u neki novi kontekst. Sve što smo uneli u Budućnost je, neću reći autentično, ali staro i vintage. Ima mnogo kolekcionara, naročito u Vojvodini, gde se mogu pronaći najrazličitije dragocenosti iz tog perioda. Gotovo da ništa novo nismo kupili: ukoliko nešto i nismo pronašli u arhivama, to smo pravili: lampe na primer.
Prostor Budućnosti čini oko 200 m2 u okviru kog se nalazi ulazna zona, klub sa zonom sedenja i zonom podijuma za ples, šank sa magacinom, DJ pult, kao i zona toaleta. Ključni element kluba jeste dobro poznati dizajnerski element Kiosk K67, koji za sada ima samo estetsku ulogu, ali već od naredne sezone, imaće i novu atraktivnu funkciju u prostoru kluba. Kada smo ga pronašli, kiosk je imao samo konstrukciju i ne biste ga prepoznali. To je komad koji smo prvi kupili, on nam je bio polazna tačka, te smo ga kasnije sredili i restaurirali. Crveni kiosk je bio simbol Jugoslavije, vrlo dizajnerski i enterijerski moderan za to vreme, i znali smo da moramo da ga imamo u klubu. Od oktobra ćemo ga tek oživeti, ali to još uvek ne smemo da otkrivamo, pričaju Ana i Aleksandra.
Dosledne ideje o upotrebi starih materijala i komada kao što su korišćeni kopelit za površinu šanka, zatim staklene prizme u hodniku toaleta, DJ pult od metala, pa i sam Kioski K67, u prvi plan ističu i Spiegel Panton lampe na zidovima, a koje klubu daju upravo taj disco vibe 87-tih. Zbog svega toga, arhitektice su tokom čitavog procesa imale osećaj da kreiraju svojevrsnu scenografiju, a ne enterijer. U tom trenutku, Spiegel Panton lampe su bile revolucionarne, a mi smo ih radili custom-made. Crtale smo ih, zatim gledale kako će ih izmodelovati i napraviti kalup, sve korak po korak. One nisu kupljene. U periodu 60-tih i 70-tih godina prošlog veka došlo je do ekspanzije upotrebe plastike kao inovativnog materijala, koji je bio pristupačan i jeftin na tržištu, u različitim granama industrije, tako i u dizajnu. Zato nismo želele da zaobiđemo ni plastiku u enterijeru, pa ni sam proces proizvodnje.
Interesovalo me je i koji su to retki, potpuno novi elementi u enterijeru – ali čak i oni su rađeni tako da to ne primetite, u skladu s epohom, s mnogo sjajnog metala i stakla. Što se tiče šanka, gledale smo da ta materijalizacija bude svedena kao u tom nekom periodu 60-ih i 70-ih, pa smo mi koristile metal kako bi dobile taj sjaj i taj space-age efekat. Posebno je interesantna priča vezana za metalni stub koji se nalazi u epicentru kluba, a za koji je Aleksandra, sasvim slučajno, inspiraciju pronašla tokom letovanja u Rovinju. Taj stub nam je smetao od početka, on je centralan, on je konstruktivan, nismo mogli da ga sklonimo iako seče taj vizualni moment između DJ-a i prostora. Onda sam u Rovinju naišla na tu zgradu sa čitavom kolonom identičnih stubova koji su me fascinirali i odlučila da to prenesem i u projekat.
Kao kontrast metalu, ističu se velike površine prekrivene geometrijskim paternima u mat bojama crvene, ljubičaste i narandžaste palete. Forme kao što su kvadrat i krug dominiraju prostorom i jasno međusobno komuniciraju, a ovaj spoj nespojivog nedvosmisleno aludira na scenografiju 70-ih. Naime, do danas nije sačuvano mnogo fotografija jugoslovenskih diskoteka kao što je bila ona Kod Šećera, zato su se Aleksandra i Ana više oslonile na Studio 54. Tu su mogle da analiziraju zidove u pozadini, tapete, i da im to služi kao reper. Svi dezeni na našim zidovima su se tada koristili, objašnjavaju mi, To nisu neke novizmišljene moderne tapete, nego upravo iz tog perioda. Mi smo crtale i dizajnirale te šare, a onda su specijalno štampane u skladu s bojama i geometrijom koje su nam bile potrebne. Isto je učinjeno i sa separeima, samo je materijalizacija bila drugačija – naši su od pliša, dok su u Studiju 54 bili od kože. Ima tu i mnogo skrivenih detalja koja bi mogla lako da vam promaknu u mraku noćnog kluba: mali televizori s antenama, retro telefoni sa žicom, redovi flaša, i sl.
I za kraj, u Budućnost klubu pronaći ćete samo nekoliko barskih stolica – jer je ideja da đuskanje ne prestane. Pojmovi budućnosti i prošlosti ovde nisu opozitni nego komplementarni, s porukom da nekadašnje umeće bliskosti, povezanosti i zabave prenesemo novim generacijama. Zato su pozvani svi! Nismo želeli da gosti sede, pa je tako, osim separea, sav prostor slobodan za disco đuskanje, baš kao nekada. Čak i playlista u Budućnosti je iz tog perioda, podsećajući nas da bi i starije i mlađe generacije trebalo ponovo da počnu da plešu. Mislim da smo zaboravili na pokret, dodir, i neke svoje momente, dosta smo se distancirali, objašnjava mi Aleksandra.
Dakle, izvucite svoj retro kostim iz maminog ormara i zatvorite sezonu Budućnost kluba na plesnom podijumu!