Upravo sam se vratila s Adventa u Beču. Ovo su lokacije koje su na mene ostavile najveći utisak
Advent u Beču 2025 je na većini gradskih lokacija počeo 14. novembra, a trajaće sve do 26. decembra. Prošetala sam gradskim ulicama i prodavnicama i otkrila šta nudi ovogodišnje izdanje koje je privuklo posetioce iz celog sveta.
Iako u Beč nismo doputovali s namerom da razgledamo svetla praznične dekoracije, lutamo prodavnicama okićenim božićnim jelkama i strpljivo stojimo u ogromnim redovima za kaiserschmarrn sa šećerom u prahu i jagodama na Stephansplatzu, bilo bi gotovo pa svetogrđe posetiti austrijsku prestonicu u vreme čuvenog Bečkog Adventa, a ne napraviti barem jednu poštenu turu gradom. Premda je Beč zaogrnula zima kakvu nisam osetila već godinama, siva, vetrovita i pomalo surova, navukli smo sve džempere koje smo imali u svom modnom arsenalu i upustili se u šetnju ulicama i prodavnicama bez ikakvog plana i programa. Nakon što smo u kultnom Schnitzelwirtu, posle navodno potpuno uobičajene runde stajanja u redu na zimi, dočekali svoje Wiener schnitzele i uverili se zašto od tamo i Ed Sheeran odlazi srećan, imali smo sasvim dovoljno snage i elana da odemo da proverimo šta nudi Advent kojeg zovu „najlepšim u Evropi“.
Već je prva šetnja Mariahilfer Straße, među okićenim izlozima i svetlećim prazničnim ukrasima kojima su se slivale reke ljudi, naslućivala da Beč zaista živi za Advent. Da Beč jedva čeka čaroliju Božića dovoljno govori i to što većina božićnih sajmova na gradskim trgovima počinje već sredinom novembra. Grad je svoj advent pretvorio u turističku atrakciju – i to, čini se, vrlo profitabilnu. U tri dana, koliko sam lutala gradom, na njegovim sam ulicama čula jezike iz svih krajeva sveta. Međutim, pustimo sada finansijske izveštaje i turističke projekcije. Za razliku od Adventa u Zagrebu, koji je većinom neprekinuto koncentrisan oko centra, bečki je pomalo raštrkan. Svaki veći gradski trg ima svoj božićni sajam, ali reč je o odvojenim lokacijama. Hodati od jednog do drugog, doduše, ne bi trebao da bude prevelik problem, čak ni uprkos hladnoći koja nemilosrdno grize obraze. Osvetljeni Beč, kada se sunce sakrije, s arhitekturom koja se proteže paletom stilova – od baroka i gotike do art nouveaua – spektakularan je prizor i bez ikakvih ukrasa. Doduše, nakon što se moja romantična duša nauživala poezije bečke noći, odlučila sam da se gradu vratim u dnevnoj režiji i istražim šta sve nudi Advent u Beču, studiozno i strpljivo koliko mi je moje zimogrožljivo biće dopustilo. Ovo su neke od adventskih lokacija koje su mi se najviše dopale.
Stephansplatz, koji se smestio u samom srcu Beča, izrazito je upečatljiv noću kada Katedralu svetog Stefana (Stephansdom) i njeni gotičko pročelje obuzme dramatična crvena svetlost. Reč je o verovatni najstarijem sajmu u gradu koji se prvi put spominje još davne 1626. godine, ali ono što svakako pogoduje njegovoj popularnosti nije težina njegove istorije nego lokacija – svi koji uporno obilaze prodavnice verovatno će na kraju završiti na Stephansplatzu, umorni, podhlađeni i željni kuvanog vina. Oko, rekla bih, decentno ukrašenog bora i katedrale načičkane su drvene kućice s tradicionalnim austrijskim rukotvorinama, božićnim ukrasima i suvenirima, a iz njih se zamamno šire mirisi omiljenih prazničnih specijaliteta poput vrućeg punča i pečenih kestena. Ono što je nemoguće ne primetiti je ogroman red preko puta katedrale u kojem se čeka za kaiserschmarrn. Nismo probali, ali razlog zašto je ova verzija „carskog drobljenca“ popularnija od ostalih u gradu verovatno postoji.
Za Božićni sajam ispred Gradske većnice (Rathaus) su mi rekli da je najpoznatiji i najbolji na čitavom Bečkom Adventu, a ko može odoleti epitetu „najbolji“? Toliko je popularan da ga zovu naprosto – Wiener Christkindlmarkt. Svi znamo taj prizor – ogromni svetlucavi luk u prazničnim bojama iza kojeg se nazire toranj Gradske većnice i šarmantni retro ringišpil. Meni je to bio sasvim dovoljan razlog da mu „doputujem“ s drugog dela grada. I zaista, čim se približite Rathausplatzu, postaje jasno zašto ovaj sajam nosi tako sjajnu reputaciju.
Sunce koje nas je tog jutra počastilo svojim ukazanjem nakon kape sivih oblaka, došlo je kao naručeno da našu šetnju začini dozom nenadane euforije. Impozantna neogotička građevina u pozadini izgleda kao scenografija iz božićnog filma, a čitav trg i park pretvoreni su u svetlucavu prazničnu pozornicu, s bezbroj drvenih kućica između koji se razmilio smeh i žamor. Atmosfera je živahna, deca klizaju ili se vrte na šarenim ringišpilima dok roditelji neobavezno ćaskaju i pijuckaju punč. Sve miriše na kuvano vino, pečene kestene i začine. Što se gastronomske ponude tiče, svuda se mogu pronaći tradicionalna regionalna jela: od poslastica kao što su Buchteln i Baumkuchen, preko pečenog krompira iz rerne, pa sve do bečke šnicle i Schinkenfleckerla. Znam, za sve vam treba rečbik stranih reči. Iako ne padam u nesvest pred prazničnom dekoracijom i često grinčevski kritikujem advente, kič i entuzijazam, Rathausplatz Christmas market je najbliže što sam se približila adventskoj čaroliji. I opet bih!
Volim palate i dvorce, tu raskoš nekih prošlih vremena koja poziva da uronimo u maštanje jo bi bili da smo živeli tamo i tada. Posebno ih volim ako raspolažu parkovima i vrtovima po kojima je nekada šetala aristokratija čavrljajući o, ne znam, knjigama, filozofiji ili Sacher tortama. Ne čudi stoga da je dvorac Schönbrunn, kao jedan od najprepoznatljivijih bečkih simbola, stajao na mojoj bucket listi kao jedno od mesta koje moram da posetim. Nekadašnja letnja rezidencija dinastije Habsburg raskošno je barokno zdanje sa stotinama prostorija, dvoranama i bogato ukrašenim enterijerima, a krasi je i perivoj uređen u stilu šarmantnog francuskog vrta. Na dan kada sam nagovorila svoje saputnike da odemo u Schönbrunn, Beč je prekrio tanki prekrivač prvog snega. Sunce ga je nemilosrdno topilo ali prizor božićnog sajma, s morem ljudi koji su imali istu ideju poput mene, činio se posebno idiličnim. Ispred dvorca postavljena je velika jelka, praznični ukrasi, ringišpili i bezbroj drvenih kućica koje nude tradicionalne rukotvorine, ali i ukusni specijaliteti austrijske kuhinje. Međutim, ono što mi je najviše odgovaralo nakon maratona višednevnog degustiranja Wiener schnitzela je mogućnost da prošetam schönbrunnskim perivojem, predahnem od gužve sajma ispred dvorca i protegnem noge u ogromnom parku koji je prekrio lagani snežni prekrivač.
Art Advent na Karlsplatzu
Ono što odlikuje adventske sajmove u Beču je scenografija koju pruža elegancija bečke arhitekture. Art Advent na Karlsplatzu ubraja se u magične upravo radi toga. Smešten ispred zadivljujućeg baroknog zdanja crkve Karlskirche, koja posebno šarmantno izgleda noću kada se svetlost probija oko njenih impozantnih stubova, advent na Karlsplatzu zanimiljiv je iz još jednog razloga – više nego druge adventske lokacije u gradu, Karlsplatz je fokusiran na umetnost, rukotvorine, zanate i zanate. Ponuda obično obuhvata umeetničke predmete, odeću, nakit i modne dodatke, praznične ukrase, keramiku i još mnogo toga – ako tražite nešto jedinstveno i originalno Art Advent na Karlsplatzu je place to be.
Za razliku od velikih i razvikanih lokacija bečkog Adventa, ono što mi se učinilo posebno šarmantnim su mali gradski sajmovi. Usputne stanice na koje nabasaš dok neplanski lutaš gradom u potrazi za must-see lokacijama. Ušuškani na malim bečkim trgovima, čine se poput savršenih mesta na kojima ćeš u decembru zastati, popiti kuvano vino i izanalizirati sveže tračeve s prijateljicom, upiti dašak božićnog duha dok se vikendom vraćaš s pijace ili jednostavno gubiti vrene u lenjim decembarskim šetnjama sa psom. Mali gradski sajmovi odišu intimnošću i nepretencioznošću, ležerni su i čini se da ih češće posećuju Bečani željni odmaka od hektičnosti koja gradom vlada u adventsko vrene. Dobra je vest da se ovde ne čeka na kaiserschmarrn u redovima toliko dugim da pomislite kako se dele povoljni krediti, a vazduh miriše na savršeno pečene kestene, cimet i vino. Čini se da je Advent u Beču uspeo da razoruža i cinika u meni koji se tamo zatekao sasvim slučajno. Najvažniji recept za uživanje je da se energiji božićnog Beča naprosto prepustiš. I da, da ne zaboraviš rukavice.