Moji omiljeni Vogue trenuci u serijama i filmovima (i zašto znam da su izmišljeni)
Tina LončarNovembar 4, 2025
Novembar 4, 2025
Vogue je poprilično omiljen gost na malim ekranima. U radnjama serija i filmova obično zaživi kroz neku strogu urednicu od koje se svima ledi krv u žilama ili kroz ambicioznu, ali pomalo nespretnu novinarku koja je o karijeri u Vogueu maštala od vremena kad je bila devojčica, negde u isto vreme kada je skicirala svoju venčanicu iz snova.Vogue se pojavljuje i u krimi seriji Murder, She Wrote, u epizodi dovitljivo nazvanoj A Fashionable Way to Die, ali i kao magazin koji je zadužen da, kroz svoj feature, doprinese imidžu veleposlanice Kate Wyler u The Diplomatu. Sve je to deo šire slike o magazinu koji je odavno prerastao granice izdavaštva i postao ikona pop-kulture, ali i slike koju javnost gradi o Vogueu kroz te fiktivne prikaze.
Ponovo sam pogledala neke od svojih omiljenih Vogue trenutaka u filmovima i serijama kako bih pokušala da raščlanim šta je fikcija, a šta (bih volela da) je istina.
U sedamnaestoj epizodi četvrte sezone, Carrie (Vogue-me-hrani-više-od-večere) Bradshaw trijumfalno ulazi u kancelariju nutritivno najbogatijeg magazina na svetu. Nakon što smo se u prethodnim epizodama upoznali s njenim velikim spisateljskim umećem kroz kolumne u koje uvek uplete intrigantni, egzistencijalistički narativ, Carrie živahno ulazi u redakciju Voguea s novom frizurom (i novom hipotekom) kako bi čula urednički feedback na svoj prvi članak o modnim dodacima. U kancelariji je dočekaju urednica Enid, stroga i neumoljiva kakve su sve Vogue urednice na malim ekranima, i Julian, tip za kog niko tačno ne zna šta radi. „Prada haljina bi uvek trebala da se nosi u paru s investicionim bankarom“ samo je jedna, od očito mnogo „modnih“ doskočica za koju joj Enid odrešito kaže da „nisu Vogue“.
Povezano: Sve u čemu se ne slažem s Carrie Bradshaw (i momenti koje razumem)
Nakon što Julian pretrči ulizivački maraton kako bi spasio samopouzdanje Carrie, Enid ne pokazuje ni trunku interesa da je tetoši. „Samo si reč sex zamenila rečju stil“, kaže joj usrećivši sve kolumnistkinje koje su godinama pokušale da shvate korelaciju između Carrinog talenta i broja skupih cipela. Carrie se onda, iz očaja, napije martinija s Julianom, i malo je dramatična oko toga koliko je podbacila. Nakon što je neprihvatljivo puno radnih sati potrošila na članak od 500 reči o torbama, završila ga je u neko gluvo doba noći i proslavila u Vogue garderobi gde svi članovi Vogue uredništva, s pogledom na cipele, slave objave svojih članaka. Slavlje joj uništi Julian, lik za kojeg niko ne zna šta radi, a koji se ničim izazvan skine do gaća. Šokirana, ali i navikla da su muškarci svinje, Carrie ne odustaje od svog sna. Nakon eskapade u čudesnoj Vogue garderobi svakih mesec dana dolazi u redakciju, a njen odnos s Enid drastično se popravlja nakon što joj Carrie saopšti da „možda ne zna puno o muškarcima, ali bogami zna o cipelama“. Svi se veselo nasmeju toj doskočici.
Kako znam da je reč o fikciji? Da li zaista postoji neko toliko strpljiv da danima čeka članak o torbama?
Šta mi se posebno svidelo? Martini pre podne i Vogue garderoba u kojoj se (nakon sesije ispijanja martinija) sastajemo da obuvamo skupe dizajnerske cipele i slavimo članke.
Keri Russell glumi veteranku američke diplomatije Kate Wyler. Usred međunarodne krize izazvane napadom na britanski nosač aviona u Persijskom zalivu, u kojem je poginuo 41 mornar, Wyler biva premeštena na dužnost ambasadorke SAD-a u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako zna da nema mnogo izbora, posao prihvata nevoljno. Ta nevoljnost se već na prvi pogled odražava u stanju njene frizure koja nam evidentno daje do znanja da Kate nije fan regeneratora. Međutim, pustimo sad to. Kako bi novoj ambasadorki podigli rejting, neko u ambasadi dođe do pametnog zaključka – treba joj pošteni feature u medijima koji će je predstaviti kao stručnu, ali chic ambasadorku koja sve probleme, koliko god zapleteni bili, rešava kao od šale.
Kada Kate pita ko će raditi taj ekskluzivni feature, odgovore joj da će to biti British Vogue (op.a. ko drugi?). Ona pristaje iako nije žena od fotografisanja, za nju su to sve besmislice i opet je sva smorena. No profesionalna i pragmatična kakva jeste, taj zadatak shvati ozbiljno pa se konačno složi s time da joj srede frizuru i obuku lepu haljinu. Ja nisam Pepeljuga. Ovde sam zbog trideset sahrana, odbrusi ipak kako bi još jednom istakla koliko je njoj ozbiljnoj to sve banalno i bezveze. Nakon što je na tremu Winfield Housea otelotvorila svoju „unutrašnju Cindy Crawford“ i uživljeno dva sata mahala fotografu iz kočije u stilu Lady Diana getting married, iznervirano skida haljinu sa sebe i, kao što to priliči ambasadorkama, legne na stepenište u negližeu kako bi došla k sebi. Stravično je smorena. Ne može više.
Kako znam da je reč o fikciji? Niko nije smoren kad British Vogue radi feature. Nas ne možeš prevariti, Kate Wyler!
Šta mi se posebno svidelo? To što je zbog Voguea konačno preduzela nešto s kosom.
Grace i njen suprug Leo odluče da prirede večeru za prijatelje, ali niko nije ni slutio da će ona dobiti pravi Televisa Presenta trenutak. Naime, Leo je, uprkos tome što je sve mirisalo na katastrofu, u goste neočekivano pozvao svoju bivšu devojku koju je slučajno sreo u podzemnoj. Uglavnom, ta kobna devojka je Diane, urednica u Vogueu, a ispostaviće se i da je jedina žena s kojom je Will ikad spavao. Ta spoznaja prouzrokovaće nekoliko blagih srčanih udara kod Grace koja pritom neće skrivati svoje ljubomorne ispade. Diane (Mira Sorvino) je zgodna i chic, došla je klasično senzualna u crnom i s kosom koja izgleda kao da sve Vogue članke o kosi zna napamet. Tek nakon što su se upoznale, Diane nudi svoju crvenu Birkinku Grace jer kad „pišeš za Vogue dobijaš tone svega i svačega“. Jack i Karen tipično potpaljuju atmosferu i pritom se vrlo dobro zabavljaju. Iako niko nije tražio crticu iz redakcije, Diane se tokom večere nonšalantno našali kako je zadovoljna s hranom jer u Vogueu niko ništa ne jede na rođendanskim partyjima. Na kraju se ispostavi da je Diane dosta neuravnotežena, što nije posebno neobično jer u toj seriji niko nije uravnotežen.
Po čemu znam da je reč o fikciji? Prvo. Ne znam nikoga ko je dobio Birkinku na poklon. Drugo. Vogue urednica bi se odrekla Birkinke samo pod uslovom da je reč o otkupnini za njenu otetu čivavu. Treće. Fashion ljudi jedu (verujte mi!).
Šta mi se posebno svidelo? To što postoji barem i malena šansa da ću dobiti Birkinku na poklon.
Michele (Lisa Kudrow) i Romy (da, opet Mira Sorvino) su nerazdvojne prijateljice iz srednje škole koje, za desetu godišnjicu mature, žele da impresioniraju svoje bivše koleginice – posebno popularnu grupicu zlobnih devojaka koje su ih sistematski maltretirale u tinejdžerskim danima. Kao da proslave mature nisu već same po sebi obojene notama horora, naivne drugarice osmisle priču koja će ih prikazati uspešnima u očima srednjoškolske A-liste daveža. Romy posudi Jaguara od kolege, a Michele se pobrine da dođu u elegantnim crnim odelima kakve nose „uspešne preduzetnice“ koje su „osmislile Post-it papiriće“.
Kada je njihova laž otkrivena, odluče da budu to što jesu i vrate se na proslavu mature u svojim outfitima – ružičastoj i plavoj mini metalik haljini koje štrče iz dosadnog dresscodea kao božićne lampice u julu. Srednjoškolska zlobnica Christie se ruga njihovoj odeći, kao što su se zlobnice nekada rugale, ali Lisa Luder (Elaine Hendrix), nekadašnja A-list bitch – koja je sada zamenica modne urednice u Vogueu – staje na stranu Romy i Michele. „Zapravo, Christie, imaju lepe linije; zabavnu, razigranu upotrebu boja. Sve u svemu, moram reći da stvarno…nisu loše“, govori bez zadrške Lisa dodajući tom veličanstvenom momentu prstohvat osvete za svaku situaciju kada je izjavila da joj se sviđa dezen nečije haljine, a one su je prekorno ošinule pogledom. Ka-ching!
Po čemu znam da je reč o fikciji? Nema fikcije. Sve je tačno prikazano. Volimo Lisu u svom timu!
Šta mi se posebno svidelo? Lisa nije samo modna urednica u Vogueu, Lisa je borac za pravdu koja mora da bude zadovoljena.