Je li danas postalo sramotno imati dečka?
Chante JosephOktobar 30, 2025
Ako neko na društvenim mrežama samo izusti „moj deč…“, odmah utišavam njihov profil. Ne postoji ništa gore nego kada nekog pratiš jer ti je zabavan, a onda mu se sadržaj odjednom pretvori u neprekidni niz objava o „mom dečku“. Verovatno zato što se dugo činilo da živimo u onome što jedna od mojih omiljenih autorki na Substacku naziva Boyfreind Land: svet u kojem su se ženski identiteti na internetu vrteli oko života njihovih partnera, dok je obrnuta situacija bila prava retkost. Žene su višim društvenim statusom i pohvalama bile nagrađivane za sposobnost da pronađu i zadrže muškarca. Sve je postalo još istaknutije onog trenutka kada je to počelo da se iskorištava na društvenim mrežama radi popularnosti, i, ako je osoba dovoljno ozbiljna, zarade.
Povezano: Substack tekstovi koji su mi vratili veru u internet (i fokus dulji od 3 sekunde)
U poslednje vreme, međutim, primećuje se jasan pomak u načinu na koji ljudi prikazuju svoje veze na mrežama: umesto hard-launchinga partnera, žene se odlučuju za suptilnije znakove: ruka na volanu, čaše koje se kucaju na večeri, ili nečiji potiljak. U posebno zbunjujućim slučajevima, lice je zamagljeno čak i na fotografijama sa venčanja, ili u profesionalno montiranim videima verenik biva vešto izrezan iz svakog kadra. Žene skrivaju lice partnera na objavama kao da žele da izbrišu njegovo postojanje, ali vešto izbegavajući da ga zaista ne objave.
Pa, o čemu se tu radi? Da li se ljudi sada stide svojih partnera? Ili je stvar složenija? Meni se čini da žene pokušavaju da balansiraju između dva sveta: jednog u kojem žele društvene benefite koje donosi veza i drugog u kojem ne žele da izgledaju kao nečije opsesivne devojke, jer to danas kulturološki deluje pomalo luzerski. „Žele nagradu i priznanje koje nosi partnerstvo, ali su svesne banalnosti cele situacije“, kaže spisateljica i aktivistkinja Zoé Samudzi. Drugim rečima, u eri rasprostranjenog heterofatalizma, žene ne žele da ih se doživljava kao one koje žive samo za svog dečka, ali ipak žele status koji dolazi s činjenicom da su u vezi.
Povezano: O eri heteropesimizma i o tome zašto je “imati sve” postalo „imati ništa“, sa Corrine Law
No, nije sve u imidžu. Kada sam na Instagramu, pitala svojih 65.000 pratilaca o ovoj temi, mnoge žene su mi rekle da su zapravo sujeverne. Neke se plaše uroka, verujući da bi njihova srećna veza mogla izazvati toliku zavist da bi se zbog toga raspala. Druge su se jednostavno bojale raskida i činjenice da bi im objave ostale kao trag propale veze. „Bila sam u vezi 12 godina i nijednom ga nisam objavila niti pomenula na mrežama. Nedavno smo raskinuli i mislim da zaista nikada neću objaviti nijednog muškarca“, kaže Niki (38). „Iako sam romantična, i dalje verujem da će te muškarci na kraju osramotiti, čak i posle 12 godina, pa zbog toga javno svojatanje deluje tako jadno.“
I među slobodnim i među zauzetim ženama preovladava osećaj da, bez obzira na status veze, biti s muškarcem budi osećaj krivice. U podcastu The Delusional Diaries, koji vode dve influenserke iz Njujorka, Halley i Jaz, raspravlja se o tome da li je imati dečka danas postalo blamantno. „Zašto mi imati dečka danas zvuči nekako republikanski?“ glasi najlajkovaniji komentar, sa 12.000 lajkova. „Imati dečka je van mode. Neće ponovo biti popularni dok ne počnu da se ponašaju kako treba“, dodaje drugi, sa 10.000 lajkova. Suština je, kako je neko napisao, da „imati dečka obično oduzima ženi deo njene aure“. I što je ironično, obe voditeljke zapravo imaju partnere, što često viđam online. Čak i žene u vezama otvoreno se žale na muškarce i heteroseksualnost – delom iz solidarnosti sa drugim ženama, a delom zato što danas naprosto nije kul biti devojka koja ima dečka.
I nije da umišljaju – publika zaista oseća odbojnost prema previše sadržaja sa dečkom. I sama to primećujem (sudeći po mom prekomernom korišćenju opcije mute). Kada je spisateljica i saradnica Voguea, Stephanie Yeboah, javno predstavila svog dečka, izgubila je stotine pratilaca. „Čak i da smo i dalje zajedno, ne bih ga više objavljivala. Ima nešto užasno neprijatno i sramotno u tome da stalno postavljaš slike partnera“, rekla mi je. „Delom bih se osećala i krivom – pogotovo kad znamo koliko je današnja dating scena loša. Ne bih želela da delujem kao da se hvalim.“
Slično iskustvo imala je i kreatorka sadržaja Sophie Milner, koju su ljudi počeli masovno da otpraćuju kada je podelila da je u vezi. „Ovog leta me jedan momak odveo na Siciliju. Objavila sam to na delu profila namenjenom samo za pretplatnike i ljudi su mi odgovarali porukama tipa ‘molim te, nemoj da imaš dečka!’“ Priznaje da njen sadržaj verovatno postane manje zanimljiv kada je u vezi. „Biti singl daje ti potpunu slobodu da kažeš i radiš šta želiš. To, naravno, ne važi za svaku ženu, ali primećujem da mnoge od nas postanu nekako ‘bež’ i razvodnjene na mrežama kad su u vezi, uključujući i mene.“
Iz svih ovih razgovora jasno je jedno: narativ se menja. Biti u vezi više ne potvrđuje ženstvenost, ne smatra se postignućem. Štaviše, danas je skoro statusni simbol naglasiti da si single. Kao hetero žene, suočavamo se s nečim što su druge seksualnosti već morale da preispitaju: politizacijom identiteta. Heteroseksualnost je dugo ostajala neuhvatljiva i neodređena, pa ju je bilo teško kritički sagledati i iznutra i spolja. Ali kako se tradicionalne uloge ruše, možda smo konačno primorane da preispitamo svoju slepu lojalnost prema heteroseksualnosti.
Naravno, nema ničeg sramotnog u tome da se zaljubiš. Ali nema ni u tome da pokušavaš i ne uspeš, ili da uopšte ne pokušavaš. Sve dok otvoreno preispitujemo i kritikujemo heteronormativnost, imati dečka ostaće pomalo krhak, pa čak i sporan pojam u javnom prostoru. U isto vreme, vidimo i talas žena koje s ponosom slave i romantizuju svoj single život. Nekada je biti single bio primer za upozorenje (završićeš kao „stara usedelica sa mačkama“), a danas je to poželjan, čak zavidan status – još jedan ekser u kovčegu bajke o heteroseksualnoj romansi koja ženama, realno, nikada nije mnogo ni koristila.