

Možda se više i ne sećamo, ali muza devedesetih bila je upravo Gwyneth Paltrow – she walked so the rest of us could run.
Gwyneth Paltrow se prvi put pojavila na naslovnoj strani američkog Vogue magazina tokom devedesetih (tačnije, u februaru 1998), dok je promovisala filmsku adaptaciju romana Velika očekivanja u režiji Alfonsa Cuaróna.
Glumica iz Velikih očekivanja već je tada postala zaštitno lice minimalizma devedesetih, a po uticaju ju je nadmašila jedino Carolyn Bessette-Kennedy. Prema pisanju NewYork Times, u izveštaju sa Nedelje mode u Milanu 1996: „Gospođa Paltrow je glumica koju svaki dizajner želi da oblači.” Danas njen garderober izgleda kao vremenska kapsula stila te decenije. Godine 1995. nosila je Calvin Klein, 1996. Gucci iz ere Toma Forda, a 1997. krojeve koje je za Chloé dizajnirala Stella McCartney…
„Ima u sebi nešto od Grace Kelly i Audrey Hepburn,“ rekao je Tom Ford za Vogue početkom osamdesetih. „Ima tu suptilnu, distanciranu eleganciju, taj šik koji dugo nismo videli.“ Karl Lagerfeld to je rekao ovako: „Ako postoji moderna žena – to je ona.“
Ipak, Plum Sykes je možda najpreciznije opisala privlačnost Paltrowinog stila iz devedesetih u profilu za Vogue iz marta 2002, koji počinje upravo u njenom garderoberu u kući na Menhetnu. „Garderober koji je glumicu pretvorio u modnu ikonu dugačak je metar i po, a širok tek nešto više od deset centimetara,“ piše autorka Wives Like Us. „Na podu je mekan tepih boje vanile, ormari su krem boje, a na jednom kraju je veliko ogledalo. Cela prostorija liči na Gwyneth: zavodljiva plava spoljašnjost krije neočekivane dubine… Što dublje zavirite, sve više se pojavljuju Gucci, Prada i Yves Saint Laurent.“
Sykes je Paltrow opisala kao „otelotvorenje mode devedesetih“. Rekla je: „Na neki način uspela je da uhvati tu krajnju sofisticiranost i konzervativni šik tog doba, a da nikad ne sklizne u prenaglašenost… Podjednako ceni kroj i trendove, završnu obradu i seksipil, i nikad ne zaboravlja koliko je važna čista linija.“
Sama Gwyneth Paltrow tvrdi da su njeni modni izbori pre stvar trenutka nego rezultat nekog plana. „Ne razmišljam baš o svom imidžu,“ rekla je tada za Vogue. „Samo volim odeću. To mi je zabavno. Nije proračunato. To sam samo… ja.“