Logo
Please select your language

Film & Tv

Nostalgični letnji filmovi su jedini koje mogu da gledam za vreme toplotnog talasa

Nives Bokor

Jul 13, 2025

Iako inače imam neku čudnu grižu savesti ako ne gledam filmove koji me teraju na razmišljanje ili zbog kojih u društvu mogu da ispadnem (pseudo)intelektulka name dropujući francuske, italijanske i nemačke naslove, leti, pogotovo usred toplotnog talasa, ta griža savest nestane i udobno se smestim i pritisnem play na isključivo nostalgične letnje filmove. One koji od mene ne zahtevaju IQ veći od 70 i koji mirišu na kokice i Nivea kremu za sunčanje. Ovi u nastavku mi se najčešće nađu na listi.

Princ osvaja Ameriku

Eddie Murphy je prvi komičar na čijem sam stand up nastupu plakala od smeha. Iako se i Policajac sa Beverly Hillsa može komotno naći na ovoj playlisti, Princ osvaja Ameriku mi je jedan od najdražih njegovih filmova.  Osim što me teleportuje direktno u NYC osamdesetih, gde se puši para iz šahtova, grade i ruše snovi o boljem životu, ima nešto toliko zabavno u svakom liku i kadru tog filma. Eddie glumi šarmantnog princa iz izmišljenog afričkog kraljevstva koji beži od dogovorenog braka i stiže u Queens u potrazi za „pravom ljubavlju“. Radi u fast foodu, pere podove, skriva krunu ispod šešira, a pritom deluje kao najpristojniji čovek na celom kontinentu. 

Briljantin

Film koji sam prvo upoznala kroz njegov soundtrack jer je ploča bila jedna od dražih moje mame leti, mi je ultimativni comfort movie za letnje sparine. John Travolta, tada još hodajući hormon sa zalizanom kosom i savršenim bokovima, i Olivia Newton-John koja u zadnjoj sceni ruši sve stereotipe o dobrim devojkama dok puši cigaretu i mrda kukove u crnim kožnim helankama. Radnja? Ljubav na plaži, nesporazumi u hodnicima, pesme koje ti se zalepe za mozak poput sladoleda na asfalt. Idealno za dane bez previše misli i analiza, samo malo sanjarenja o srednjoškolskim ljubavima.

500 Days of Summer

Film koji me svaki put podseti zašto sam nakon prvog gledanja gajila malu simpatiju prema Josephu Gordon-Levittu. I zašto sam u isto vreme prevrtala očima na Zooey Deschanel. Jer ko nije barem jednom u životu bio Tom – uveren da je pronašao svoju sudbinu, dok druga strana samo živi svoj indie girl život, potpuno nesvesna razaranja koje ostavlja za sobom. Međutim, taj film me je takođe podsetio kako se percepcija života i odnosa sa godinama menja, jer sam s godinama zaključila da je Tom zapravo bio bad guy (ako baš treba biti netko).

Prljavi ples

Zanimljiva crtica iz mog života, što se tiče ovog filma, jeste ta da sam ga prvi put gledala kod tete, jer je „prljavo“ u naslovu zvučalo kao nešto što se ne bi smelo. Od tada ga uvek gledam sa istim osećajem, da je svet bio malo lepše mesto kad je postojao Patrick Swayze u belim pantalonama i sa rečenicom „Nobody puts Baby in a corner.“ Leti ga obožavam jer podseća na one dane kad si dovoljno mlad da ti letovanje može da ti promeni ceo život, a dovoljno, pa opet mlad, da misliš da će trajati zauvek. 

The Beach

Neka digne ruku ko nije bio očaran Leom u ovom periodu naših života? Da li mi je film i dalje favorit zbog njega ili samog filma, ne znam, ali znam da me je taj film svako leto podseti koliko sam spremna da naivno verujem da postoji taj neki skriveni raj, netaknut turama iz Tripadvisora. Iako, u odbranu Tajlanda, bila sam na plaži gde se snimala serija i moram da priznam da skidam kapu tajlandskim vlastima koliko su je očuvali uz toliku navalu. Radnju verujem svako zna, ali da ponovimo – Leonardo DiCaprio u onim svojim pre-divljim danima beži iz svega poznatog na tajnu tajlandsku plažu i zamalo nas uveri da su pesak, rum i sloboda dovoljni za sreću.

Tko pjeva zlo ne misli

Nisam sigurna zašto ovaj film svrstavam u letnje filmove. Valjda jer me odvede u neki svet gde se kao najveći problem čini koliko je kome štrudla zagorela i gde se čini obveznim zapevati nakon ručka, dok pereš suđe, kad se nasloniš na balkon. I svet u kojem su predivna Mirjana Bohanec i šarmantni Relja Bašić. I jedna jednostavna radnja u Zagrebu tridesetih. U jednu skroz prosečnu porodicu sa natprosečno potisnutim emocijama, dolazi gospodin Fulir u kojeg se svi malo zaljube, dok mali Perica sve zapisuje u dnevnik i gleda ih kao da je prvi hroničar hrvatske porodice. Nema radnje u klasičnom smislu. Ima limunade, laganog preljuba i šlagera.

Independence Day

Film u kojem vanzemaljci napadnu Zemlju, a mi im, naravno, vratimo istom merom, samo uz više eksplozija. Independence Day je pravi 90’s blockbuster u kojem Will Smith udara vanzemaljca pesnicom (doslovno), a američki predsednik drži govor koji bi danas bio TikTok zvuk za motivaciju. Svi su preplanuli, svi se znoje, i svi spašavaju svet. Film za pogledati leti jer nema moralne dileme – vanzemaljci su zli, ljudi su dobri (ili barem zgodni), i sve eksplodira taman kako i kad treba.

Almost Famous

Radnja je, tehnički, o klincu koji sa 15 godina dobije priliku da prati bend na turneji i piše za Rolling Stone, što zvuči kao ostvarenje sna dok ne ispadne da je većina tih snova neodrživa. Ali zapravo, to je film o svima nama koji smo hteli da budemo deo nečeg većeg, nečeg što će nas možda slomiti, ali će barem izgledati cool dok traje. Međutim, ono što me magnetski drži svaki puta je izvedba Kate Hudson u ulozi Penny Lane. 

Vicky Cristina Barcelona

Film je, zvanično, o dve Amerikanke koje dolaze u Barselonu i zaljubljuju se u istog španskog umetnika. Ali zapravo je o ženama koje pokušavaju da shvate šta žele. Vicky igra na sigurno, dok Cristina voli haos, ali kad haos stvarno dođe, zove taksi. A dok se Cristina igra sa vatrom, Penélope Cruz, odnosno María Elena, samo dođe i sve zapali. Spoiler alert – na kraju filma, niko nije ništa naučio, ali svi su se barem osećali živo. 

Crossroads

Prvi film koji sam išla da gledam solo sa prijateljicama u bioskop u grad. Iako na IMDB ima poražavajuću ocenu 3,9, ne bih se složila da se radi o takvom debaklu. Meni, sa 14 godina, prijatlo je da gledam film bez tipične teen drame, bez cura koje se svađaju zbog dečka, bez onog „najbolji prijatelj je zapravo onaj pravi“. Samo tri različite devojke sa potpuno različitim pričama, koje pokušavaju da pronađu svoj put u odraslost. Baš kao moje dve prijateljice i ja koje smo tad uživale u svakoj sceni tog filma. 

Smrtonosno oružje

Bilo koji nastavak. Mel Gibson i Donald Glover prototip su policijskih tandema u kojima je uvek jedan ranjeni wildcard, kako bi rekli Amerikanci, a drugi koji ga drži pod kontrolom. Radnju nije potrebno ni spominjati jer prati ustaljeni šablon 80’s komedija – neki negativci, neki dobri momci, neke zaboravljene ili oduzete ljubavi i hrpa brzopoteznih zabavnih rečenica i doskočica. U prevodu, idealno nedeljno poslepodne. 

VOGUE RECOMMENDS