Isprobala sam novi trend sa društvenih mreža - živeti kao da su 2000-e
Sonja Knežević
Jun 7, 2025
Sonja Knežević
Jun 7, 2025
Nostalgija za prošlim decenijama postala je jedna od ključnih karakteristika generacije Z. Dugo nas inspirišu estetike iz prošlosti – od modnih komada koje kao da smo posudili iz maminog ormara, preko muzike, pa sve do uređenja doma. Fotografije sa naših pametnih telefona davno smo zamenili filmom, jer se u prošlosti krije neka romantika koju smo, čini se, izgubili negde između pojave društvenih mreža i svakodnevnih dopisivanja s umetnom inteligencijom. Pa ipak, danas se upravo na društvenim mrežama širi trend koji promoviše život sa početka milenijuma – living like it’s the 2000s.
Živeti kao da su 2000-e je trend koji je počeo da se širi na TikToku i Instagramu. Korisnici dele video snimke koji izgledaju kao da su nastali pre 20 godina, u kojima rade sasvim normalne aktivnosti poput čitanja časopisa, gledanja starih serija i šetnji u prirodi, tvrdeći da im je ovo regenerisalo nervni sistem. Sve aktivnosti u sklopu ovog trenda deluju sasvim normalno i svakodnevno, pa ćete se možda zapitati u čemu je poenta, je li gen Z prosto otkrio Gilmore Girls i od toga napravio trend? Zapravo, ovaj trend se razlikuje od svakodnevnice, jer podrazumeva gašenje pametnog telefona i uživanje u malim stvarima. A zašto baš 2000-e? Mnogi tvrde da je ovaj period bio zlatni balans tehnologije, kada smo imali televiziju, videoigrice, internet i telefone, ali oni nisu preokupirali naše živote.
Iako viđamo sve više mladih ljudi koji su u potrazi za telefonima na preklapanje kojima bi zamenili svoje pametne telefone, a u poslednjih par meseci sam naišla na mnoge korisnike koji tvrde da im je brisanje društvenih mreža promenilo život – što je svakako ironično jer sam te snimke videla baš na društvenim mrežama – trend življenja kao da su 2000-e podrazumeva samo da telefon na neko vreme odložite.
Warner Bros
Umesto listanjem feedova na društvenim mrežama, korisnici slobodno vreme ispunjavaju serijama i filmovima koji su se početkom milenijuma vrteli na televiziji, čitanjem knjiga, ispunjavanjem ukrštenica, igranjem društvenih igara i šetnjama u prirodi. To su sve aktivnosti koje radimo i danas, ali uz gotovo konstantnu potrebu da objavimo story ili proverimo poruke, što nas nesvesno stresira. Ovaj trend ne ograničava zabavu, već pokušava da nas navede da je cenimo još više, pa sam se odlučila da ga isprobam.
Rodila sam se 2001. godine, dovoljno rano da iskusim buđenje rano vikendom kako ne bih propustila svoje omiljene crtane filmove, ali i dovoljno kasno da proživim gotovo sve ere društvenih mreža. Početkom milenijuma bila sam dete i imala sam roze telefon na preklapanje koji su mi roditelji dali kada sam prvi put krenula na skijanje – što se ispostavilo kao odlična odluka, budući da sam se sa vrha planine više spuštala padajući nego skijajući. Naravno da je taj period za mene bio mnogo manje stresan od života danas, ali lagala bih kada bih vam rekla da se dobro sećam perioda pre društvenih mreža i interneta. Stoga je ovaj eksperiment za mene bio izuzetno zabavan.
Da mi čak i moje slobodno vreme izaziva stres shvatila sam jednog vikenda koji su mi društvene mreže doslovno progutale. Nisam radila ništa posebno, a provela sam možda i previše vremena na društvenim mrežama gledajući poslednje kurirane Reels zbirke koje su mi prijateljice poslale i na kraju vikenda sam se osećala ispijeno, kao da sam odradila dve smene. Kako bih isprobala trend života 2000-ih, telefon sam ostavila u drugoj sobi i zamenila drugim izvorima zabave. Podsetila sam se mira koji u meni izaziva listanje časopisa, a zatim sam radila nešto što obično ne radim – ispunjavala osmosmerke i druge zagonetke. Ove aktivnosti možda zahtevaju da napregnete moždane vijuge pokušavajući da se prisetite filma s Angelinom Jolie (sedam slova, prvo slovo H), ali uopšte nisu iscrpljujuće – zapravo nas ispunjavaju energijom i osećajem postignuća.
Warner Bros
Gledanje filmova i serija iz 2000-ih za mene je verovatno bio najmanji problem, jer ih i inače jako volim (ali ih često pratim sa telefonom u ruci). Gilmore Girls, Gossip Girl, House M.D, Breaking Bad, The Office, ove i mnoge druge serije vredne bingevanja izašle su baš početkom milenijuma, ali jedna velika prednost savremene tehnologije je što ne moramo da čekamo sedam dana za sledeću epizodu. Takođe, bez telefona sam otkrila da mnogo volim gledanje kvizova – pogotovo u društvu. Ovaj trend podrazumeva i čitanje knjiga, a nisam mogla da poverujem koliko brzo sam čitala bez konstantnog proveravanja telefona.
Ipak, aktivnosti u kojima sam najviše uživala bile su one koje sam mogla da radim sa nekim – a zahvalna sam što u svom životu imam ljude kojima telefon nije potreban u toku druženja. Večeri sam ispunila sa društvenim igrama, mojom omiljenom razonodom, aktivnošću koja vam omogućava da na kvalitetan način provedete vreme sa ljudima do kojih vam je stalo. A na kraju igara, uvek se osećam pobedonosno jer sam lepo iskoristila vreme.
Warner Bros
Pa ipak, ne mogu da kažem da nisam osetila potrebu da pogledam u telefon. Društvene mreže su se toliko integrisale u naš život da ponekad deluje nepristojno kada ne pogledamo telefon i ne odgovorimo na poruke nekoliko sati, jer većina ljudi polazi iz pretpostavke da je našem sagovorniku telefon uvek u rukama. Kao što sam i pretpostavljala i pre nego što sam se odlučila da isprobam ovaj trend, naravno da sam se osećala mnogo opuštenije. Nije bilo osećaja urgentnosti, koji, barem meni, uvek stvara problem, a sa kojim ne mogu da se izborim kada mi telefon neprestano vibrira. Sve što sam radila radila sam s punom posvećenošću i da, osećala sam se odmornije, čak i nakon što sam se bavila nekom aktivnošću.
Ovaj trend ne bih nazvala življenjem kao da su 2000-e, zato što mislim da ovo može i treba da bude savremeni život. U doba kada tehnologija okupira svaki deo našeg dana, lepo je podsetiti samog sebe da imamo izbor i da je sasvim u redu propustiti nekoliko vesti sa društvenih mreža i ne pročitati mail čim dospe u prijemno sanduče. Ako spustite telefon, shvatićete da je osećaj iz 2008. još uvek u zraku, kažu neke od objava koje promovišu ovaj trend i moram da se složim s njima. Ponekad nije poenta u romantizaciji prošlosti, nego u kvalitetnom proživljavanju sadašnjosti.