Od audiovizuelnog albuma Miley Cyrus do novog dokumentarca Leonarda DiCaprija, uskoro kreće festival koji nikad ne razočara
Nives Bokor
April 21, 2025
Nives Bokor
April 21, 2025
Nisam nikad bila na Tribeca festivalu. Gledala sam ga kroz Instagram feedove i storije, čitala o njemu u magazinima, slušala kako neko, ko zna nekog ko poznaje nekog, kaže da je video Leonarda DiCaprija kako izlazi iz nezavisnog bioskopa sa krofnom u ruci. Ali svejedno, svake godine osećam kao da sam tamo – zahvaljujući programu koji me privlači kao da sam neki zagriženi filmofil, a ne samo osoba kojoj Netflix kroji filmski ukus. Možda zato jer me program tog festivala iznova iznenađujem. Čini mi se kao da nikad ne prati pravila, a u središte stavlja ljude, priče i ideje koje menjaju pogled na stvarnost. Kad bih trebala, iz nekog nepoznatog razloga, da izaberem festivale koji spajaju duh New Yorka, haos kulture i onu jednu tihu emociju koju ostavi dobar film, onda je među njima visoko na listi Tribeca.
Ovog juna, festival koji su pokrenuli Robert De Niro i Jane Rosenthal slavi 23. izdanje i vraća se sa programom koji je istovremeno društveno angažovan, estetski uzbudljiv i neodoljivo ličan. Od Miley Cyrus do Leona DiCaprija, od queer house scene do K-popa, Tribeca 2025. koja se odvija od 4. do 15. juna, briše granice između žanrova i formatâ, dajući nam ono što danas najviše tražimo – doživljaj. Festival i ovogodišnjim programom ponovo dokazuje zašto već više od dve decenije zauzima posebno mesto na kulturnoj mapi sveta. Smešten između nezavisnog filma, muzike i savremene umetnosti, Tribeca je postala sinonim za ono što je istovremeno promišljeno, hrabro i stvarno. Na jednoj strani, pop ikone reinterpretiraju vizuelne medije, na drugoj se brišu granice između dokumentarca i performansa, a koji su nam njegovi ovogodišnji highlightsi čitajte u nastavku.
Festival otvara Miley Cyrus sa svetskom premijerom Something Beautiful, vizuelnog albuma koji se kreće između pop opere, performansa i ličnog dnevnika. Trinaest originalnih pesama, naglašeno stilizovana režija — delimično i u vlastitom rediteljskom potpisu — čine ovaj projekat mnogo više od muzičkog izdanja. Nakon projekcije sledi ekskluzivni razgovor sa Cyrus, čime se dodatno potvrđuje njena uloga ne samo kao izvođačice, već i kao snažne vizuelne i kreativne autorke koja redefiniše pojam pop zvezde u 2025. godini.
U dokumentarcu Come Back to Me, indie K-pop bend The Rose vodi nas na intimno, introspektivno putovanje od prvih uličnih nastupa do svetskih pozornica. Međutim, ovo nije još jedna priča o meteorskom uspehu – već film koji nežno i iskreno beleži trenutke sumnje, ranjivosti i unutrašnje snage koje ih povezuju kao kolektiv. Vizuelno sugestivan i emocionalno otvoren, film pokazuje šta se događa kada talenat, prijateljstvo i vizija odrastu zajedno. Kao šlag na kraju, članovi benda nakon projekcije lično pozdravljaju publiku – zatvarajući krug između onih na pozornici i onih ispred nje.
Rediteljka Alison Ellwood donosi dokumentarni portret benda koji je ne samo oblikovao muzički pejzaž osamdesetih, već je i zauvek promenio način na koji gledamo modu, identitet i vidljivost. Culture Club je film koji ne rekonstruiše samo zvezdani uspon benda, već uranja dublje — u kolektivnu istoriju queer estetike, glamura i otpora. Kroz lična svedočanstva članova benda, njihovu muziku i vizualnu ikonografiju, dokumentarac postaje introspektivno putovanje kroz deceniju koja je bila jednako blistava koliko i turbulentna.
Reditelj Elegance Bratton vraća house muzici ono što joj istorija često oduzima – njene korijene u crnoj queer zajednici. Move Ya Body nije samo muzički dokumentarac; to je pulsirajuća hronika jednog kulturnog otpora, slavlje zajednice i ritma koji nije stvoren za kompromise. Film pleše kroz istoriju, ispisujući priču o radikalnoj radosti, samoprihvatanju i slobodi izraza. A ono što sledi nakon projekcije potvrđuje njegovu poruku: klupska žurka sa originalnim pionirima žanra na DJ pultu, gde se dokumentarno pretvara u stvarno, a plesni podijum postaje mesto kolektivne katarze.
Sophie Brooks donosi Oh, Hi!, indie film koji se poigrava sa očekivanjima – i raspoloženjima. Naizgled klasičan narativ o paru koji odlazi na prvi zajednički romantični beg ubrzo se pretvara u nešto sasvim drugo. U glavnim ulogama pojavljuju se Molly Gordon, Logan Lerman i Geraldine Viswanathan, trio čija hemija na ekranu donosi balans između ranjivosti i apsurda.
Tow je društvena drama koja udara direktno u želudac, ali i u srce — zahvaljujući snažnoj ženskoj postavi predvođenoj Rose Byrne, Octaviom Spencer i Demi Lovato. Inspirisana stvarnim događajima, ova priča o beskućništvu, predatorstvu i otporu ne traži sažaljenje, već razumevanje. Film secira klasne nepravde kroz oči žene koja pokušava da preživi u urbanoj džungli, suočena sa sistemom koji je sve samo ne naklonjen. Rediteljski ton je sirov, ali saosećajan; estetika suzdržana, ali snažna. Tow je hronika svakodnevice onih koje često ne vidimo — i upravo zato ostaje sa vama dugo nakon što se svetla upale.
Zamislite da se svet fitnesa, realityja i kulturnog haosa sudari u jednom filmu — i iz tog sudara nastane The Trainer. Reditelj Tony Kaye, poznat po American History X, okuplja gotovo nadrealnu postavu: Julia Fox, Paris Hilton, Lenny Kravitz. I da, tačno je onako ludo kako zvuči. Film prati propalog fitnes gurua opsednutog televizijskom slavom, čije snove raznosi satira brza poput TikToka i beskompromisno brutalna. Kažu kako svaka scena izgleda kao da je izrezana iz najapsurdnijeg, ali estetski doteranog sna — prenapregnuto, nepredvidivo, emocionalno haotično. Zvuči savršeno.
Leonardo DiCaprio već odavno nije samo glumac sa Oscarom i neodoljivim šarmom devedesetih – on je danas simbol aktivizma na najvidljivijim pozornicama, osoba koja koristi svoj glas za ono što zaista ima težinu. Njegov najnoviji projekat, dokumentarni film YANUNI, zatvara ovogodišnji Tribeca Film Festival – i ne samo da zatvara program, već emocionalno razotkriva sve što je danas istinski važno. Film prati neverovatnu priču poglavarke Jume Xipaie, žene koja vodi borbu za očuvanje Amazona, u trenutku kada se granica između prirode i njenog nestanka svakim danom sve više briše.