Sve o najekstravagantnijem karnevalu na svetu
Tena Razumović Žmara
Februar 1, 2025
Prvi put kad sam bila na karnevalu u Veneciji, izgubila sam se među uličicama i slučajno završila u nečijem privatnom dvorištu. Tipična Venecija: jednom nogom u snu, drugom u halucinaciji. Drugi put sam se gotovo onesvestila od užasa kad se ispred mene niotkuda stvorila figura u crnom plaštu i zlokobnoj bauta maski. Bio je to neki Amerikanac u transu jer je napokon ostvario svoju Casanova fantaziju. Treći put sam već znala pravila igre. Umesto da budem posmatrač, postala sam saučesnik. Jer na Venecijanski karneval ne dolaziš samo da gledaš – dolaziš da ga proživiš.
Ovo nije običan karneval. U Riju je sve na dlanu (tako bar kažu iskusni), u Nici šarmantno, ali Venecija? Venecija je tajna, iluzija, teatar u kojem su svi glumci i svi su publika. Grad postaje scenografija za neki neodređeni istorijski trenutak u kojem ne znaš ko se smeje iza maske, a ko podmuklo vreba. I upravo je to razlog zašto mu se vraćam; nikada nije isti, uvek je za nijansu misteriozniji, nego što ga pamtiš.
Taj osećaj se najbolje doživi na pravom balu pod maskama. I da, bila sam na takvom. Ne, nije bio neki turistički event sa papirnim ukrasima i proseccom koji se sipa iz plastičnih čaša. Zamislite palatu iz doba Mletačke Republike (ako ćemo da zamišljamo autentično, onda iz doba Serenìsima Repùblega de Venèsia), zidove prekrivene šarenim renesansnim ili baroknim freskama, svetlost sveća koja baca duge senke, muziku koja odzvanja kao da ste u filmu Stanleyja Kubricka, epskoj istorijskoj crnohumornoj drami Barry Lyndon, dok žene u perikama i muškarci u brokatnim kaputima plešu bez reči. Taj trenutak kada shvatiš da ne znaš ko stoji pored tebe – plemić iz Firence, reditelj sa Oscarom ili običan računovođa koji jednom godišnje pobegne iz svog stvarnog života – to je Venecija u svojoj punoj snazi. Pardon, Carnevale di Venezia.
Ako ste ipak više pouzdan tip, postoji bezbroj aranžmana i ponuda koje će vas teleportovati u Veneciju, u sredinu 15. veka, kada su plemiće i bogataše pratili sluge zvani Codega, opremljeni svetiljkom kako bi im osvetlili put. Usput bi ih zabavljali anegdotama i pričama, uvodeći ih u tajne lavirinte venecijanske lagune. Zamislite; vi, maskirani, šetate uličicama, a vaš lični Codega, glumac iz poznatog pozorišta Pantakin, otkriva vam skrivene priče Serenissime, Mletačke Republike, i njenog karnevala. Kao da ste uskočili u svojevrsni vremeplov! Glumci oživljavaju mitove, legende i povijest Venecije kroz živopisne scene. Čućete priču o gondolijeru koji je postao sveštenik, o slonu koji je pronašao utočište u crkvi i razne druge fantastične i nezamislive priče… Ovo nije obična šetnja gradom, već uron u srce venecijanskog života. Tura sa Codegom nije „samo“ turistička tura, već romantično putovanje u prošlost.
Međutim, Venecija zna da bude i nemilosrdna. Prvi put sam platila smeštaj u samom srcu grada i završila u sobici veličine ormara, sa krevetom iz kojeg sam mogla rukom da dohvatim prozor, kupatilo i vrata. Sledeći put sam bila pametnija: Lido je bio moj izbor. Još jeftinija opcija je Mestre, ali iskreno, ako ste već došli na karneval, želite da osetite tu atmosferu čak i u tri ujutru dok teturate prema svom prenoćištu, slušajući odjeke prošlih vekova u venecijanskim uličicama.
Karneval u Veneciji ove godine se održava od 14. februara do 4. marta, dok će se u 2026. održati od 7. do 17. februara 2026.
Za lakše snalaženje i boravak u vremenu karnevala preporučujem hotele koji vas neće finansijski iscrpiti, a u kojima je boravak u najmanju ruku – šarmantan i jako, jako udoban. Treba pametno budžetirati boravak u Veneciji za vreme karnevala, ionako svi planiramo da većina budžeta ode na – zabavu i provod. A takav bi i smeštaj onda trebao da bude. Ovo su moje preporuke:
Adresa: Fondamenta Zattere Al Ponte Lungo, 1411
U umetničkom kvartu Dorsoduro, prikladno smešten u blizini kulturnih znamenitosti kao što su kolekcija Guggenheim i Gallerie dell’Accademia, hotel Il Palazzo Experimental sa 32 sobe nudi dobrodošao predah od glavnih turističkih ulica i punktova. Restoran Il Palazzo Experimental, zanimljivog i duhovitog dizajna, posebno oživi noću kada se posetioci i lokalci okupljaju na pontonu, uživajući u koktelima, cicchettima i jedinstvenoj, istovremeno modernoj i opuštenoj atmosferi.
Il Palazzo Experimental, Dorsoduro
Adresa: San Marco, 2283/A
Mali botanički vrt u dvorištu šarmantnog hotela Flora ostaje jedna od najbolje čuvanih tajni Venecije. Dolazeći ovamo kroz usku uličicu diskretno smeštenu iza užurbane Piazza San Marco, porodični hotel sa 40 soba deluje kao prijatno utočište, gde ljubazno osoblje i ukusno uređene sobe sa atmosferom prošlih vremena, karakterističnom za njegovu lokaciju, podižu boravak na viši nivo. Doručak se poslužuje u dvorištu tokom toplijih meseci, dok gosti takođe mogu da koriste ovaj prostor za aperitivo pre odlaska na večeru.
Adresa: San Marco, 2683
Novecento je manji, sestrinski hotel hotela Flora; sa samo devet soba, što definitivno doprinosi atmosferi „kao kod kuće“. Iako su sobe male, zajednički prostori, poput prijatnog dnevnog boravka sa honesty barom – uređenog antikvarnim nameštajem i ukrasnim predmetima prikupljenim sa porodičnih putovanja u Maroko – podstiču druženje, nudeći gostima redak prostor da se izgube u stranicama knjiga iz hotelske biblioteke ili da se uveče opuste uz partiju društvenih igara.
Adresa: Santa Croce 1985
Smešten u drevnoj venecijanskoj palati samo nekoliko minuta od mosta Rialto, Hotel Al Ponte Mocenigo dočarava evokativnu atmosferu Venecije 18. veka bez premium cena. Originalni plafoni sa izloženim gredama nalaze se u svakoj sobi, koje su takođe opremljene velikim krevetima sa ukrašenim uzglavljima, lusterima od muranskog stakla i damast zavesama. Svakako doprinose tom karnevalskom ugođaju grada.
Hotel Al Ponte Mocenigo, Santa Croce
Adresa: Campiello Priuli, 4011
Palazzo Abadessa nalazi se u elegantnoj istorijskoj palati koja datira iz kasnih 1500-ih, sa mermernim podovima i plafonima ukrašenim freskama, kao i prostranim sobama ispunjenim antikvarnim nameštajem, luksuznim svilenim tkaninama i slikama iz Tintorettove škole. Polihromirani prozori sa olovnim staklom u predvorju gledaju na kanal, gde se nalazi privatno pristanište hotela. Doručak se poslužuje u jednoj od elegantnih dvorana za doručak ili u vrtu tokom toplijih meseci. U večernjim satima gosti se mogu spustiti u hotelski bar na piće sa pogledom na kanal.
Hotel Palazzo Abadessa
Što se hrane tiče, zaboravite na restorane u blizini Trga svetog Marka. Venecija je grad gde najbolje jedeš stojeći, sa čašom vina u ruci. Otkrićete male bacari barove gde lokalci jedu cicchetti – zalogaje koji se jedu sa čašom vina, nešto poput venecijanskih tapasa. Ako želite da izbegnete turističke zamke, idite u Cantina Do Spade ili All’Arco. Pravi znalci znaju da je ombra, mala čaša crnog vina, najbolji način da se uklopite. Ako vam je istraživanje i upoređivanje impresija, ocena i zvezdica mrsko i najradije bi da to neko umeto vas napravi, niže je lista nekoliko restorana sa kojima nikako nećete pogrešiti.
Adresa: Giudecca 448, fondamenta Sant’Eufemia
Za mnoge redovne posetioce karnevala, putovanje u Veneciju nije potpuno bez zaustavljanja na ovom mestu na ostrvu Giudecca. Onima koji još ne znaju, izgleda kao mali kvartovski bar. Zaista, to jeste kvartovski bar, ali sa spektakularnim jelovnikom za ručak (koji se poslužuje samo za vreme ručka!) koji usrećuje čak i najzahtevnije gurmane. Nema suvišnih detalja: samo super sveža riba i morski plodovi jednostavno kuvani i posluženi sa osmehom vlasnika Andree i njegovog tima. Klasici poput bakalara na belo i špageta sa crnilom od sipe su odlični; plata sa morskim plodovima kao predjelo gotovo je obrok sam za sebe. Pogled sa stolova na pločniku sa pogledom na kanal Giudecca je vrhunski. Pre ili posle ručka, tu je odlična jutarnja kafa, večernji aperitivi i svi ostali uobičajeni razlozi za svraćanje.
Adresa: Cannaregio 3272, Fondamenta de la Sensa
Smešten na dugom šetalištu uz severni kanal, Anice Stellato već decenijama radi stvari pa… malo drugačije. Kao što ime (zvezdani anis) sugeriše, ovde postoji dašak pikantne različitosti, a koja ne isključuje venecijanske kulinarske klasike. Veliki otvoreni prostor sa policama za knjige punih vina, veliki šank gde će povremeni lokalac sesti na čašu vina i zalogaj, mešavina ribljih i mesnih jela na malom, sezonski promenjivom jelovniku obeležila su ovog elegantnog, minimalističkog mesta.
Anice Stellato
Adresa: Castello 3968, Campiello de la Pescaria
Od 1987. godine Al Covo je sinonim za odličnu, visokokvalitetnu venecijansku kuhinju. Vlasnik i kuvar Cesare Benelli čvrsto je vezan uz venecijansku tradiciju, ali ne toliko slepo da je ne bi prilagodio modernim nepcima. Njegova predanost nabavci najboljih lokalnih namirnica je legendarna: osim što je saradnik inicijative Slow Food, uključen je u inicijativu venecijanskih ugostitelja Osti in Orte, organsku farmu na ostrvu lagune Sant’Erasmo koju deli grupa lokalnih restorana. Nakon početnog zalogaja sirovih plodova mora koji se tope u ustima, pratite pržene mešane jadranske plodove mora sa palentom, artičokama i umakom od belog luka. Cesareova američka supruga Diane kreira raskošne dezerte. Ambijent je – savršen.
Adresa: Cannaregio 2754, Fondamente dei Ormesini
Al Timon je odmah prepoznatljiv po svojoj tradicionalnoj drvenoj brodici koja je stalno usidrena vani, sa gostima koji ispijaju aperitiv na palubi tokom toplijih meseci. Ovo uvek popularno mesto utočište je za one koji žude za ozbiljnim mesnim obrokom. To je steakhouse i vinski bar – i ključna postaja na venecijanskoj sceni aperitiva. Impresivne su njihove deljene mesne plate – ogromni komadi odrezaka Fiorentina, Lombatello ili Chateaubriand, posluženi na podlozi od povrća i ručno rezanog krompira. Zgrabite jedan od željenih stolova napolju i uživajte u savršenom okruženju: dugom kanalu koji zaobilazi venecijanski istorijski kvart Geto i nudi predivan pogled na zalazak sunca.
Al Timon
Adresa: Santa Croce 1961, Calle Tron
Glam je jedini venecijanski restoran sa dve Michelinove zvezdice i stvarno opravdava očekivanja. Italijanski super chef Enrico Bartolini nadgleda kuhinju koju vodi izuzetno talentovani Donato Ascani. Svako jelo na vrhunski uravnoteženom degustacijskom meniju užitak je za oči i eksplozija u ustima, sa savršeno usklađenim ukusima i teksturama. Inspiracija je izvorno venecijanska; konačni rezultat je jedinstven. Osoblje se jako i nenametljivo trudi da se osećate kao kod kuće, poslužujući fenomenalna jela u cool enterijeru sa temom džungle ili napolju u predivnom zelenom dvorištu sa fontanom koja žubori.
Sada kada smo složili plan kretanja, odsedanja, a i onog (naj)važnijeg – hrane i pića, treba na kraju dana zastati, dobro udahnuti, sa čašom sjajnog vina u ruci i osvestiti da ovaj karneval nije samo dekadencija, postoji i ona mistična strana. Venecija je grad senki, tajni i bogate istorije koja se prepliće sa savremenim svetom. Taj osećaj kada shvatiš da Venecija nije samo grad, nego živa umetnička instalacija, ne može se opisati rečima. Toliko je živ da je karneval italijanska vlada zaštitila 1979. godine i vratila kao obavezan, zapravo nasušan deo duše ovoga grada.
U jednom trenutku možete biti sami u uskoj uličici, slušati zvuk sopstvenih koraka dok se iza ugla nazire nečija prilika u tamnoj, nepomičnoj maski. U drugom trenutku ste na gondoli, dok vam laguna reflektuje sjaj sveća sa prozora palata, a neki pijani Francuz sa teškom, bogatom perikom pokušava da citira Le retour de Casanova. A onda, odjednom, nađete se na tajnom partiju na kojem se svi smeju, ali niko ne zna ko je ko. I to je poanta Venecijanskog karnevala, da na trenutak, na samo nekoliko dana u godini, možete postati bilo ko. Garantovano do Martedi Grasso, poslednjeg dana karnevala.
Nakon tri posete, shvatila sam da Venecijanski karneval nije samo festival – on je stanje uma. I dok većina karnevala u svetu slavi otvorenost, Venecija slavi tajnu, zavodljivi šapat iza maske, odraz u mutnoj vodi kanala, obećanje koje možda nikada neće biti ispunjeno, ali će zauvek ostati deo priče.