Logo
Please select your language

Travel

Kroz objektiv fotografa Primoža Zorka, dobili smo pogled na tihu, i tajnu, surfing scenu u regiji

Tina Kovačiček

Ne surfujem (barem ne još), ali često razmišljam da posetim mesta odakle se dobro vide talasi. Ima neka posebna energija u posmatranju talasa, u načinu na koji se voda kreće, u načinu na koji se kreću oni dovoljno hrabri i odlučni da se upuste u ples na dasci sa talasima. Surfovanje je impresivno, i više je to od sporta, govori mi Primož: „Surfovanje doživljavam kao spoj sporta, umetničkog izražavanja i duhovnog iskustva kroz povezivanje sa prirodom i samim sobom. Ono utiče i na mnoge druge aspekte mog života – umetničku praksu, posao, životne odluke…“

Umetnik, dizajner, fotograf, i pre svega zaljubljenik u talase, Primož Zorko na surfovanje se zakačio nakon snowboarda, tamo negde 2003., kad ga je slučajni poznanik pozvao u surfing kamp u Francuskoj i tako mu otkrio ceo jedan novi svet. „Pomogao mi je da shvatim da je surfovanje dostupno i meni jer sam do tad verovao da je to sport ograničen na egzotična, daleka ostrva sa druge strane sveta. Kad smo stigli vozom u Biarritz, potražio sam ga i on mi je pozajmio neku sopstvenim rukama oblikovanu step-up shortboard dasku (vrsta daske koja je najmanje prikladna za početnike) sa oslikanom slovenačkom zastavom. Otišao sam na plažu i počeo da učim posmatrajući druge surfere, pokušavajući da imitiram njihove pokrete. Bilo je teško, ali uvek sam voleo izazove i uživao u malim pobedama napretka pa sam se odmah navukao. Sledećeg leta inspirisao sam grupu prijatelja da napravimo road trip do Biarritza, i oni su takođe počeli da surfiju. Već iduće godine bilo nas je više od 20, kampovali smo zajedno i surfovali svaki dan.“

I od tada Primož nije prestao da traži najbolja mesta za surfovanje. „Ako želiš da surfuješ kvalitetne, veće i zahtevnije talase, moraš da putuješ. I to ne bilo gde, već na destinacije koje gledaju prema otvorenom okeanu, što znači duga putovanja ako si sa Balkana“, ističe Primož, kojem su poslednjih nekoliko godina Portugal i Kanarska ostrva postali domaće destinacije. Priznaje mi i da još uvek nije bio na svim svetskim vrhunskim surfing lokacijama, ali od svih koje je posetio, njegov favorit je Indonezija. „Konzistentnost, snaga i kvalitet talasa tamo su neverovatni. Priroda, pejzaž, ljudi i kultura takođe su predivni, što boravak čini još prijatnijim.“

Tražeći najbolje talase kroz sve ove godine, Primož je beležio i život koji se oko njega događao. U njegove sam se fotografije zaljubila na prvu. Sirove, životne, imaju tu neku moć da te odvuku na mesta za koja nisi ni znao da želiš tamo da budeš. Ovog puta otkrile su mi prilično tajanstveni svet surfovanja na Balkanu. Može li se uopšte kod nas surfovati? Na to sam i ja prvo pomislila. „Surfing scena u regiji postoji već dvadesetak godina. Dugo su je činili gotovo isključivo Slovenci, ali kasnije su se uključili i Hrvati iz Zagreba i poneki lokalci. Danas se na spotovima mogu videti i surferi iz Austrije i Italije“, govori mi Primož o sceni koja je i dalje relativno nepoznata širokoj javnosti iako je to danas sve teže zbog masovnog turizma. „Turistička i surfing sezona, sva sreća, ne traju istovremeno, što pomaže u očuvanju scene. Takođe, hladna voda u većem delu godine dodatno osigurava da se surfovanjem bave samo najstrastveniji.“ 

Surfing scena u regiji, dakle, nije glasna, ali postoji, pomislila sam, zbog čega sam poželela da otkrijem na kojim se to mestima surfuje na Balkanu. Primož mi se odmah izvinio i naglasio da mu kodeks poštovanja prema sceni i kolegama surferima do kojeg drži neće dopustiti otkrivanje tajnih mesta gde se sreću. Njegovo poštovanje privuklo je moje, i regionalna surfing scena time mi je postala još draža (neke stvari neka ipak ostanu tajna, tako je slađe). Međutim, nije želeo da me ostavi potpuno clueless pa je pristao da otkrije neke osnovne smernice. „Za Slovence, ima nekoliko mesta u Istri koja često posjećujemo. Najpoznatiji (ali ne nužno najbolji) nalazi se na južnom delu poluostrva. Tu su i neki spotovi na severnim jadranskim ostrvima, ali su manje pouzdani. Talasa ima i u južnoj Dalmaciji, a zatim južnije kroz Crnu Goru i Albaniju. Ako želiš da vidiš surfovanje uživo, ključno je znati i tačno vreme pojavljivanja talasa.“

Talasi su čvrst lepak surfing zajednice, načina života koji dele svi oni koji redovno sedaju u auto i voze tih nekoliko sati (ponekad čak i dana) kako bi stigli do mesta odakle kreće život. „Nekada bih išao da surfujem samo radi surfovanja, društvo mi nije bilo presudan faktor. Tada sam osećao i veći pritisak hoće li uslovi biti dobri“, kaže Primož koji danas odlazi na surfovanje zbog toga što će verovatno sresti prijatelje koje retko viđa. „Sa nekima bih se lako mogao naći na kafi u Ljubljani, ali to ne radimo – jer znamo da ćemo se ionako sresti na spotovima u Hrvatskoj. Mnogo je lepše iskustvo razgovarati i družiti se na lineupu dok čekamo talase nego ispijanje kafe u betonskom okruženju grada.“

Za nekoga ko živi surfing svim svojim odlukama, pitam ga i koji mu je najvažniji aspekt tog lifestylea. „Za mene je to oduvek bio trenutak kad uđem u vodu i počnem da paddleatam prema lineupu. To je razlog zbog kojeg surfujem. Ne samo vožnja po talasu nego i celo iskustvo u vodi – mir, povezanost sa prirodom, osećaj snage i istovremeno smirenosti. To ništa ne može da nadmaši.“ Govori mi da je, kad je bio mlađi, mislio da će morati da razdvoji surfovanje i umetnost kako bi postao odgovorna odrasla osoba. Srećom, kasnije je shvatio da je to nepotrebno. „Surfovanje je neizbežan deo mene i utiče na sve aspekte mog života. Planiram još više da ga integrišem u svoj umetnički rad.“ Baš nakon ove rečenice otkrio mi je i kako trenutno radi na umetničkom opusu povezanom sa surfovanjem. „Fotografija je samo jedan deo. Bavim se i skulpturama, istražujući teme poput potrošačkog društva, povezanosti sa prirodom i čežnje za okeanom. Rad planiram da predstavim ove godine.“

Šta bi poručio osobi poput mene koja nikad nije surfovala (a potajno se divi snazi prizora talasa). „Surfovanje nije ono što misliš da jeste. I to je tačno ono što misliš da jeste (smeh). Smanji očekivanja, ne fokusiraj se na cilj, već uživaj u procesu.“ Zahvalila sam mu se i čvrsto odlučila – mislim da je vreme da probam.