Dosta nam je prodavanja 5am kluba kao recepta za uspeh, i to je najbolja vest godine
Bojana JovanovićJanuar 23, 2026
Januar 23, 2026
Ne znam kako je moj algoritam prepoznao da su jutarnje rutine nešto što me posebno zanima, ali u poslednjih par nedelja sam videla više stranaca sa svih krajeva sveta kako se spremaju za posao, šminkaju, idu u teretanu i piju proteinske šejkove nego ikada pre. Verovaću algoritmu više nego sebi jer uvek uspe da me iznenadi i da nekim misterioznim tehnikama ipak pokaže kako mi je taj sadržaj koji mi plasira ipak potreban. U ovom slučaju rodilo se više pitanja nego odgovora, a jedno od njih je “Da li nam je zaista neophodno da ustajemo u 5 ujutru skoro svaki dan?”
Povezano: Kako biti “morning person”? Ispovesti transformisane spavalice
Povezano: Trend koji mi je pomogao da smanjim umor na kraju radne nedelje
Nikada nisam bila ranoranilac, baš naprotiv, uvek mi je bilo teško da se probudim i budem entuzijastična povodom aktivnosti poput odlaženja na trčanje pre posla. Mada ni bilo kakve druge aktivnosti rano ujutru mi nisu izgledale primamljivo, tako da nisam najmerodavnija za oređivanje zdravih jutarnjih navika. Odlaženje na trčanje je možda loš primer jer mi je to u bilo koje doba dana nepodnošljiva zamisao. Zato mi je pao kamen sa srca kada sam ispod videa nekoliko kreatora koji snimaju svoje 5am rutine videla ne tako pozitivne i afirmišuće komentare koji nisu baš podržavali njihove užasno zdrave navike. Nemojte me shvatiti pogrešno, nikada ne podstičem i ne volim da vidim bilo kakvu vrstu hejt komentara pogotovo ne na račun nekoga ko samo živi svoj (veoma zdravi, produktivni, ispunjavajući) život. Međutim, tip komentara je bilo ono što mi je privuklo pažnju. To nisu bili nimalo zlonamerni komentari već većinom humoristične opaske kako osoba izgleda tužno ili kako je potpisala pakt sa nekom demonskom silom koja je tera da svakog dana radi pilates u 5 ujutru pre nego što ode na svoj koroporativni posao i provede osam sati u kancelariji. U tim komentarima sam, osim što sam se osećala kao da sam pronašla svoje ljude, videla i da ideja savršenog produktivnog jutra više nije standard vrednosti.
Povezano: Odlazila sam ranije na spavanje nedelju dana i promene koje osećam su iznenađujuće

Victoria Blankenship
Osim što mi je teško da poverujem da ti ljudi nisu zaista umorni već oko 13h i da im ne treba popodnevna dremka posle ručka, nije mi bilo jasno ni kako uspevaju da postignu zaista vidljive rezultate bez da posle nekoliko nedelja budu hronično iscrpljeni. Odgovor se verovatno krije u tome da životni stil mora da bude usklađen sa takvim vrstama navika, a moj nije čak ni na pomolu da se nazove usklađenim, a kamoli da u njemu postoje neke konzistentne navike koje diktiraju tempo dana. Zato sam pitala moju koleginicu Nives, kraljicu produktivnosti i dobro poznatu po ustajanju u cik zore, da mi otkrije šta je to što zaista uspe da uradi za svo to dodatno jutarnje vreme i kako to utiče na njeno zdravlje i dalje dnevne rutine. “Otkad znam za sebe ujutru sam bila najproduktivnija i volela buđenja pre 6, idealno oko 5. Tad sam uvek odrađivala zadatke za koje sam znala da ili ih neću stići tokom dana a prioritetni su mi, na primer na prošlom poslu schedulirati društvene mreže ili danas skuvati nešto za ručak ćerki. Ili nešto za šta mi treba mnogo koncentracije, a što je najčešće vezano za posao. Tek ako sam slobodnija od te dve stvari, posvetim se na primer vežbanju bez stresa ili pisanju priprema i planova za dan ili nedelju. Nisam jedna od onih koja ta jutra ispunjava spremanjem matche, već aktivnostima koje su mi potrebne da ostavim prostor da tokom dana imam vremena da spremim tu matchu kad god osetim da mi treba. Imati osećaj da sam prevarila vreme na neki način i dobila više sati u danu. S obzirom na moj tip ličnosti koji se oduvek bori s anksioznošću i tip mog posla kojeg u velikoj meri prati rad s ljudima, bitno mi je da uvek zadržim osećaj reda i rada bez stresa trke s vremenom a u tome mi svakako pomažu takva jutra.”
Povezano: Kako se osloboditi toksične produktivnosti za bolje mentalno zdravlje
Sada kada smo razumeli (čitajte kada sam ja konačno osvestila) da jutro ipak može da bude produktivno, hajde da se vratimo na to zašto smo u eri u kojoj je umesto toga, fokus na društvenim i kulturnim promenama koje slave fleksibilnost, kvalitet sna i unutrašnji ritam. TikTok trendovi poput #realisticmorningroutine i sleepmaxxing pokazuju svakodnevne rutine onakve kakve zaista jesu, sa svim neurednostima, kašnjenjima i popodnevnim dremkama, bez osećaja krivice. Ljudi više ne žele da se porede sa idealizovanim slikama jutarnjih rituala koji zahtevaju perfektno telo, savršen smoothie i meditaciju pre izlaska sunca. Imajući u vidu ove trendove, važno je reći da te rutine uglavnom nisu izmišljene ili nerealne, postoje ljudi kojima zaista odgovara da ustanu u pet, vežbaju, pripreme smoothie i meditiraju, i njima to prija i daje energiju. Problem je što društvo često projektuje te obrasce kao univerzalni ideal, pa mnogi od nas osećaju pritisak da treba da funkcionišu na isti način, iako jednostavno nismo svi za sve i ne moramo biti.

kaileesscott
Fenomenološki gledano, naše telo funkcioniše u ritmovima koji su individualni i često otporni na spoljne standarde. Neki od nas prirodno funkcionišu bolje u kasnijim satima, dok drugi vole jutarnju tišinu, ali samo ako nije natovarena obavezama. Eksperimenti sa spavanjem i buđenjem pokazuju da forsiranje ranog ustajanja može da dovede do hroničnog umora, smanjenja produktivnosti i opšteg lošeg raspoloženja. Fokus na kvalitet sna i prihvatanje sopstvenog ritma zapravo vodi do bolje koncentracije, kreativnosti i emocionalnog balansa.
Povezano: Da li ženama treba više sna nego muškarcima? Otkriva nam stručnjakinja za spavanje
Kultura koja glorifikuje rano buđenje i konstantnu „hustle“ energiju polako popušta, a nove estetske norme jutra sve više slave realnost i autentičnost. Videi u kojima ljudi iskreno pokazuju svoje jutarnje rituale, sa kafom u pidžami, omiljenim serijama ili jednostavno bez ikakve rutine, pokazuju oslobađanje od perfekcionizma. Umesto da se trudimo da svako jutro bude spektakl produktivnosti, sve više cenimo kontemplativnost, fleksibilnost i sopstveni ritam koji zapravo podržava dugoročno zdravlje i energiju.
Povezano: Moda je u poslednje vreme opsednuta spavanjem. U čemu je stvar?
Ukratko, prestanak glorifikacije ranog ustajanja ne znači lenjost, već svesno preuzimanje kontrole nad sopstvenim vremenom. Oslobađamo se pritiska i perfekcionizma i otkrivamo da produktivnost, kreativnost i blagostanje mogu da postoje i u 7, 8 ili 10 ujutru ili kada god nama prirodno odgovara. TikTok, Instagram i internet kultura u ovom smislu samo reflektuju ono što je već dugo prisutno u stvarnom životu: život nije linearna traka, i jutro ne mora da bude mera vrednosti. I hvala univerzumu da je tako. Svesna sam da će me Nivesina trezvena poruka u 7 ujutru tek negde oko 9 pronaći, i svi smo okej sa tim. Nakon što prelistam TikTok i vidim stvarne, haotične, ali iskrene jutarnje rutine, biću spremna da krenem sa svojim danom. Ustajanje u 5 ujutru za mene će, barem još neko vreme, ostati opcija samo kad me čeka neki ranojutarnji let.