Dok društvene mreže pune fotografije iz 2016., prisećamo se trendova oko kojih je tada vladao hype
Tina LončarJanuar 15, 2026
Januar 15, 2026
2016. je bila pre deset godina! Pre deset godina!, pomislila sam pre neki dan u potpunom šoku. Ponovila sam tu rečenicu još nekoliko puta vrteći je po glavi kao pramen kose kad sam nervozna. Zašto sam uopšte razmišljala o 2016., pitate se? Pa osim ako ste poslednjih dana živeli ispod kamena, ili ste pak blagosloveni odsustvom s društvenih mreža, tada vam sigurno nije promaklo da su feedove odjednom ispunile zrnaste fotografije iz (davne!) 2016. koje su se pojavile pred našim očima s pretrpanim koferom nostalgije.
Povezano: Veličanstveni povratak trenerke koja je oblikovala ležerni look pop kulture
Trend 2026 is the new 2016 zaludeo je Instagram i TikTok, a ja sam spremno uskočila na voz skidajući stare Facebook fotografije kako bih i sama dala doprinos kolektivoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Tada, doduše, nismo znali da su jednostavna, niti smo slutili šta će se sve dogoditi svetu u deceniji koja je usledila. Kako je poštovati vreme uvek lakše gledajući u retrovizor tako smo se, na talasu poetičnih captiona o „dobrim starim vremenima“, prisetili i šta nam sve iz te 2016. nedostaje. No, iako bi se bilo lako zavarati, 2026 is the new 2016 ne mašta o povratku decenije unazad bazirajući svoju nostalgiju na političkim i društvenim zbivanjima, već na klimi koja je tada vladala – posebno kada je reč o društvenim mrežama koje su tada tek počinjale da dobijaju zamah i definišu trendove.
I premda nam se Snapchat filteri sa psećim ušima, prvi nespretni outfit postovi, nekurirani feedovi i dani u kojima nismo ni znali što su carousel i reel danas deluju gotovo nevino, upravo je 2016. bila godina u kojoj su društvene mreže počele nepovratno da oblikuju kulturu i prodiru u svaku poru društva. Zaljubljeni u romantizovanje vremena koje ne možemo da vratimo, doneli smo brojne zaključke – od toga da nam je jedna decenija donela bolje telefone, ali smo odavno ustvari frustrirani besciljnim scrollanjem, pa do toga da smo bili srećniji kada su nam Instagrami nudili manje mogućnosti. I kada je fotografija zalaska ili činije sa voćem, s malo sepia filtera, bila sasvim dobra za feed.
Povezano: Instagram nas je sve prevario, a mi i dalje ne možemo bez njega
A moda? Moda je u 2016. bila posebno uzbudljiva! Bila je to godina kada su modni pejzaž počela oblikovati imena poput Demne i Alessandra Michelea, Vetements je sva pravila luksuzne mode ironično preokrenuo naglavačke, a Virgil Abloh je u luksuz uveo ono što je dotad bilo rezervisano za ulicu – streetwear. Street style i Instagram počeli su da diktiraju mainstream ukus, no ono što se nije promenilo jeste da smo i tada najviše od svega voleli – nostalgiju. Reći ću samo: devedesete i moms jeans!
Sećamo li se zlatne ere Vetementsa? Naravno da se sećamo. Gruzijski enfant terrible Demna Gvasalia preokrenuo je modna pravila naglavačke i, u maniru Marcela Duchampa, pisoar proglasio fontanom. Od prve revije održane 2015. u pariskom gay klubu Le Dépôt pa sve do Demninog odlaska 2019., Vetements je žario i palio modnom scenom, pretvarajući svakodnevne odevne komade u luksuzni modni statement. Uvek upakovano u provokativni marketing, sve je delovalo poput društvenog eksperimenta ili smicalice koju su momci iz postsovjetske Gruzije namenili gramzivom kapitalističkom Zapadu. DHL majice koje su gotovo identične kao originali, „It’s my birthday and all I got was this overpriced Hoodie from Vetements“ dukserice koje su se prodavale za 900 evra, cvetne haljine koje smo svi odjednom nosili u paru sa sock boots, Titanic majice i sve što je jednostavno preveliko i baggy – sve je to činilo ironični anti-fashion svet zlatne ere Vetementsa. Modni kolektivi poput Vetementsa i dizajneri kao što je Gosha Rubchinskiy svetu su predstavili odeću istočne Evrope: estetiku supkultura i ulice, stil i ukus formiran daleko od metropola bogatog Zapada. Da li je njihovo remećenje konvencija bilo tek trollovanje modne industrije i imućne klijentele koja kupuje hype i luksuz? Najbolje od svega je to što o tome još i danas nagađamo.
Ako se nešto nije promenilo od 2016. do danas, onda je to romantizovanje osamdesetih i devedesetih. Na talasu te nostalgije, otprilike u to vreme, veliki povratak doživele su i mom jeans, farmerke visokog struka i ravnih nogavica koje su zamenile dugogodišnju dominaciju, ne baš laskavih, skinny modela. „Skinny, rastegljive farmerke koje stežu, čitavu su deceniju vladale denim scenom, ali tome je sada kraj. Vraćaju se krute farmerke u originalnom kroju, visokog struka i ravnih nogavica, koje se završavaju tik iznad članka. Sada nosimo pravi, čvrsti denim, kakav je Debbie Harry nosila 1978. i kakav Chloë Sevigny nosi od 1998“, napisao je British Vogue u januaru 2016, proglašavajući zvaničan početak nove ere jeansa.
Povezano: Farmerke iz 80-ih ponovo su hit, donosimo vodič kako da ih nosite u modernom stilu
Početkom 2015, kada je italijanski modni dizajner Alessandro Michele preuzeo poziciju kreativnog direktora, nasledivši Fridu Giannini, vrlo brzo je postalo jasno da će Gucci dobiti potpuni makeover. Već nakon prve kolekcije, koju je navodno dizajnirao za samo dve nedelje, mediji su pisali kako Gucci više nisu „glamurozne Italo-babes“ i da se brendu sprema revolucija. Ali Michele nije oblikovao samo Gucci. Njegovo prisustvo na modnoj sceni i estetika u italijanskoj modnoj kući bili su toliko izražajni da niko nije mogao da ostane ravnodušan. Svidelo se to nekome ili ne, Michele je bio jedan od najvećih tastemakera tog vremena. Lično, to je bila era u kojoj sam i sama konačno, zahvaljujući novom Gucciju, pronašla šta mi se u moru stilova dopada i nekako organski počela da oblikujem sopstveni ukus. Eklektičnost, vintage vibe, moda koja ne deli odeću na „mušku“ i „žensku“, obilje referenci, boja, dezena, detalja, bizarnosti, humora, Micheleov Gucci je pričao priču. Nakon ere ispoliranog, dosadnog minimalizma i normcorea, Gucci je potpuno izvrnuo pravila i u modu nam konačno doneo teatar, uzbuđenje, igru, prostor za istraživanje. Od kampanja do modnih revija, raznih art projekata i kolaboracija, sve je u Micheleovoj Gucci eri bilo spektakl, a te početne godine bile su pravi rollercoaster.
Povezano: Da li je istina da nema apsolutno nimalo Valentina u Micheleovom Valentinu?
Chokeri su 2016. godine bili apsolutni must-have. Beyoncé je izbacila spot za pesmu Formation u kojem je nosila ne jedan, već tri različita chokera, a Rihanna je u spotu za Work nosila dijamantski Fallon’s Monarch choker. Da, to je bilo vreme dok je RiRi još pravila muziku. No, vratimo se chokerima. Od punk BDSM verzija iz Alexander Wang kolekcije za jesen 2016, preko girly varijanti s leptirima, do minimalističkih, kožnih ogrlica bez previše detalja, chokeri su pre deset godina uspešno pronašli put do vratova pop zvezda, supermodela i svake devojke koja je te 2016. želela da se oseća trendi. Zašto baš tada? Kao i mom jeans, vratili su se na krilima nostalgije za devedesetima koje su u to vreme okupirale ready-to-wear kolekcije i mainstream modu. Iako smo oko njih bili silno entuzijastični, vrlo brzo su pali u zaborav.
Povezano: Zvezde obožavaju modni dodatak koji sam nekada imala u svim verzijama
Na talasu eksplozivne popularnosti Vetementsa, koji je tada predstavio tek tri kolekcije, Demna, koji se još potpisivao prezimenom Gvasalia, 2015. je preuzeo poziciju kreativnog direktora modne kuće Balenciaga. Svoju prvu kolekciju, onu za sezonu jesen/zima 2016, predstavio je u martu 2016, a kuća je to publici najavila kao „ulazak u novo poglavlje“. I zaista jeste bilo novo poglavlje. Demna je šest meseci istraživao arhivu Balenciage i razmišljao o tome kako bi ono što čini suštinu estetike Cristóbala Balenciage moglo da bude relevantno za modernu ženu. Kostimi za „poslovne prilike“ sa izrazito, pomalo apsurdno naglašenim ramenima, cvetne patchwork haljine, helanke, čizme s platformom i jakne koje klize s ramena činili su osnovu njegove prve modne priče. Dok su jedni u njegovoj viziji prepoznali disrupciju kakvu je u modu uveo stvarajući Vetements, drugi su zazivali povratak elegancije kakvu je španski modni genije Cristóbal Balenciaga nekada davno predstavio svetu. Svi koji su se pribojavali odmaka od bezvremenske elegancije i ženstvenosti bili su u pravu, Demnu je zanimalo nešto sasvim drugo. Kao i Vetements, Balenciaga je u Demninoj eri živela na hypeu, oversized odeći, apsurdu, pomeranju granica i viralnim momentima, uz vrlo odano sledbeništvo.
Povezano: Demna je predstavio svoju Gucci viziju kroz film pun holivudskih zvezda
Virgil Abloh, koji je iznenada preminuo 2021. godine, bio je jedna od najznačajnijih figura na modnoj sceni u vreme kada je njegov brend Off-White postigao mainstream uspeh. Osnovao ga je 2013. godine u Milanu, a osnova njegove estetike bio je streetwear. Zahvaljujući Ablohovom preduzetničkom nervu, jasnoj viziji, ali i dizajnerskom geniju, streetwear je zakoračio sa ulice na modne piste i potpuno transformisao modu. Ono što su dotad nosili klinci koji su igrali košarku na školskim terenima, odlazili na underground žurke i slušali hip-hop, postalo je uniforma modnog establišmenta, kraseći izloge luksuznih concept storeova u modnim metropolama. Ono poznato i uobičajeno, poput patika, duksa ili majice, Abloh je učinio luksuznim i nesvakidašnjim. Na krilima njegove vizije, bezbroj saradnji, sjajnih projekata izvan modne sfere i brojnih hit komada zbog kojih se satima čekalo u redovima, Off-White je postao simbol streetweara, ali i mnogo više od toga. Bio je brend, ali i pokret koji je redefinisao izgled i atmosferu čitave scene.
Povezano: Posetili smo Stockholm i istražili streetwear nordijske modne prestonice
U leto 2016. prepustili smo se zagrljaju romantike. Haljine i bluze s volanima koje su otkrivale ramena bile su svuda. Neki su za to krivili piste, drugi revival sedamdesetih, a treći o tome nisu previše razmišljali. Kendall Jenner i Gigi Hadid nosile su off-the-shoulder haljine na crvenim tepisima, uz choker, naravno, a pomenuta kombinacija bila je dobitna i na festivalima poput Coachelle, čija je moda postala odraz globalnih trendova. Sećam se da sam nekoliko nedelja pre letnjeg odmora kupila off-the-shoulder haljinu s printom velikih crvenih ruža koju sam stigla da obučem samo jednom. Već narednog leta taj kroj je potpuno potonuo u zaborav. Moja neostvarena letnja haljina i ja polažemo nade u leto 2026.
Povezano: Hit komadi 2026. koji će činiti osnovu dobre garderobe i osigurati brojne chic kombinacije
Sećate li se kako je Instagram izgledao 2016? Ne? Dopustite da vas podsetim. Naime, tek u avgustu te godine Instagram je uveo Story. Nije bilo ni reela, ni carousel postova, ni muzike na Storyjima. Imali smo samo objave u feedu. Svi smo postavljali zrnate fotografije avokada na tostu i selfije sa chokerima i off-the-shoulder haljinama. Nije bilo videa o tome šta ko jede u jednom danu, niti je produkcija ličila na ostvarenja 20th Century Studios. Bili smo trapavi i, rekla bih, prilično rasterećeni. Ali to je ujedno bilo i vreme uspona Instagram influensera i period kada su društvene mreže počele da oblikuju kulturu. Bum društvenih mreža preusmerio je pažnju sa blogera na Instagram feedove, na kojima su Chiara Ferragni (The Blonde Salad), Aimee Song (Song of Style) i Leandra Medine (Man Repeller) imale ozbiljan following. Zahvaljujući saradnjama s brendovima, najpopularnije influenserke već su tada zarađivale milionske iznose, a njihov uticaj više niko nije mogao da ignoriše. Fenomen influensera i Instagrama nepovratno je promenio modnu scenu. Zajedno sa street styleom, koji je stekao popularnost zahvaljujući vizuelnom jeziku i „outfit of the day“ objavama koje su dominirale virtuelnim prostorom, postali su glavni kreatori ukusa. Moda je odjednom delovala inkluzivnije i demokratičnije, a više od modnih pista želeli smo da znamo šta nose ljudi oko nas.
P.S. Nedostaju mi dani kada sam mislila da će sve ostati trapavo i nevino, a čini se da to nedostaje i drugima, jer je zrnata fotografija avokada danas prihvatljivija nego ikada ranije. Zasićeni savršenstvom koje je nametnula decenija iza nas, ponovo se vraćamo početnim postavkama. Valjda.
Povezano: Zašto su mlađe generacije i dalje na Instagramu ako niko ništa ne objavljuje?