Knjige koje bi se našle na mojoj listi da je 2016. postojao BookTok
Bojana JovanovićJanuar 22, 2026
Januar 22, 2026
Da li možete da poverujete da sam pre deset godina nedeljno čitala čak po dve knjige, nekad i više!? Ja ne mogu. Imam osećaj kao da je u meni živeo neki manični knjiški moljac koji me je nekoliko godina kasnije u nekoj drugoj ili trećoj godini fakulteta napustio i ustupio mesto samo stručnoj literaturi. U narednim godinama sam uspela da se vratim čitanju manje ili više, ali nikada na tom nivou iz 2016. Tada iz ruku nisam ispuštala sve te užasno popularne naslove bilo da su postojale prevedene verzije ili sam nalazila neke čudno prelomljene pdf-ove sa sumnjviih sajtova. Moj život je u tom periodu umesto TikToka koji je došao kasnije bio preokupiran YouTubeom, Tumblerom i Instagramom koji su, osim uvida u Jeffree Star karmine, palete senki i njegove preskupe torbe, bili moj raj za knjige.
Povezano: Da li #Booktok uništava čitanje?
Gledala bih sve moguće kreatore koji bi mi svake nedelje donosili barem po još deset naslova za moju listu knjiga koja je do danas ostala nepročitana do kraja, ali je barem poslužila za ovaj tekst i za još jedno paljenje vremenske mašine koja će nas magično vratiti u tu 2016. Sada kad smo se vratili deceniju u nazad, nosimo choker, razdeljak na stranu, cipele sa ogromnim debelim đonom i široku teksas jaknu, za BookTok vreme tek dolazi, a ovo su neki od naslova za koje mislim da bi se definitivno našli među preporukama 2016.godine.
Povezano: Urednice Vogue Adria otkrivaju koje su im knjige u 2025. promenile perspektivu
Ah, to be 15 again. Počinjemo, sasvim namerno, s 2014. godinom. Iako je Krive su zvezde Johna Greena izašla 2012, film je 2014. učinio da priča postane gotovo sveprisutna. I dalje se o njoj pričalo, plakalo se u bioskopima, a oni koji knjigu nisu čitali pre filma gotovo sigurno su je posle uzeli u ruke i nisu je ispuštali. Ja sam svoju dobila za 15. rođendan, još 2012. godine, i već posle nekoliko sati bila je mokra od suza koje sam prolila kasno u noć, istog dana kad sam je dobila. Za one koji možda ne znaju, mada sumnjam da takvih ima, knjiga prati Hazel Grace Lancaster i Augustusa Watersa, dvoje tinejdžera koji se upoznaju u grupi za podršku obolelima od raka. Njihova ljubav je nežna, duhovita i bolna, ispunjena razgovorima o smrti, smislu, literaturi i strahu od zaborava. To je priča koja ne umanjuje tragediju, ali joj daje glas, ironiju i jednu vrlo ljudsku toplinu
The Hating Game Sally Thorne izašla je 2016. i vrlo brzo postala ono što bismo danas bez razmišljanja nazvali BookTok fenomenom, samo što tada TikTok još nije bio na radaru. Radnja je jednostavna i zarazna: Lucy i Joshua rade u istoj izdavačkoj kući, sede jedno naspram drugog i otvoreno se ne podnose. Njihov odnos je niz sitnih sabotaža, zajedljivih pogleda i precizno tempiranih provokacija, dok se, naravno, ispod svega ne krije nešto sasvim drugo.
Zašto je ova knjiga bila toliko popularna baš tada? Zato što savršeno pogađa estetiku 2016. godine, kancelarijski rom-com, enemies to lovers dinamika, oštri dijalozi i likovi koji su istovremeno cinični i emotivno ranjivi. To je period kada su čitaoci tražili lake, ali pametne ljubavne priče, knjige koje se čitaju u jednom dahu i ostavljaju osećaj poznate, urbane romantike. The Hating Game je nudila eskapizam, humor i precizno upakovanu hemiju, baš onakvu kakvu je ta godina volela.
The Maze Runner Jamesa Dashnera pojavio se još 2009, ali je svoj pravi drugi život dobio nekoliko godina kasnije, sa filmskom adaptacijom. Filmovi su pokrenuli talas povratka knjigama, naročito među onima kojima je uvek bilo lakše da prvo pogledaju ekran, pa tek onda zaronе u tekst. I da, bila sam jedna od tih osoba. Prvo film, a onda sve ono što sledi: čitanje, prelistavanje, opsesivno pamćenje detalja i ono „štrebersko“ ponašanje koje vas, hteli ili ne, pretvori u pravog fana. Radnja prati Thomasa, dečaka koji se budi u misterioznoj čistini okruženoj ogromnim lavirintom, bez sećanja na prošli život. Zajedno sa grupom mladića, pokušava da shvati pravila tog sveta, svrhu lavirinta i ko stoji iza brutalnog eksperimenta. Knjiga kombinuje distopiju, akciju i paranoju, ali ono što je čini zaraznom jeste stalni osećaj hitnosti i neznanja. Film je otvorio vrata, ali knjige su bile te koje su zaključale čitaoce u dugotrajnu, vrlo ozbiljnu opsesiju.
Povezano: Pre-Oscar watchlist: filmovi iz poslednjih pet godina koji zaslužuju više pažnje
Matched Ally Condie izašla je 2010, ali je njena prava snaga postala vidljiva tek nekoliko godina kasnije, tačnije u onom međuprostoru oko 2016, kada su distopije počele da uzimaju maha. Svet u kojem društvo bira vašeg partnera, posao, datum smrti i skoro svaku životnu odluku delovao je hladno, minimalistički i savršeno kontrolisano, baš onako kako je i 2016. volela da izgleda na papiru i na ekranu. Priča prati Cassiu, devojku koja veruje sistemu sve dok ne vidi grešku u sopstvenom „uparivanju“. Taj mali trenutak sumnje pokreće niz pitanja o slobodi, izboru i ljubavi koja nije algoritamski odobrena. Matched je važna jer je tiha, suptilna distopija, bez spektakla, ali sa snažnim emotivnim nabojem. Da je tada postojao BookTok, ova knjiga bi živela kroz citate, pastelne vizuale i rasprave o tome da li je sigurnost vredna odricanja od stvarne želje.
Red Queen (2015) i Glass Sword (2016) Victorije Aveyard pojavile su se u trenutku kada je YA distopija već bila zasićena, ali su uspele da ponude nešto dovoljno poznato i dovoljno sveže da obeleže obe godine. Svet podeljen po boji krvi, Crveni koji služe i Srebrni koji vladaju zahvaljujući nadljudskim moćima, bio je savršena metafora klasne nejednakosti, moći i privilegije. U tom svetu upoznajemo Mare Barrow, običnu devojku koja otkriva da poseduje sposobnosti koje ne bi smela da ima, i time postaje pretnja celom sistemu.
Red Queen je 2015. obeležila kao godina povratka velikim, epskim serijalima, sa snažnom heroinom, političkim intrigama i preokretima koji su se završavali na ivici izdaje. Glass Sword je 2016. otišla korak dalje, mračnija i intenzivnija, fokusirana na posledice revolucije, traumu i cenu moći. Upravo taj pomak ka težim temama učinio je da se serijal uklopi u duh vremena. Ove knjige su definisale prelaz iz romantične distopije u priče o otporu, identitetu i raspadu iluzija, zbog čega su ostale duboko upisane u čitalačko pamćenje tih godina.
The 5th Wave Ricka Yanceya izašla je 2013, ali je 2016. doživela svoj vrhunac popularnosti, pre svega zbog filmske adaptacije i talasa YA distopija koje su tada dominirale. Priča prati Cassie Sullivan, tinejdžerku koja pokušava da preživi u svetu uništenom invazijom vanzemaljaca, „talas po talas“ uništio je ljudsku civilizaciju, a Cassie mora da nauči kome može da veruje dok pokušava da spase brata. Kombinacija akcije, napetosti i emotivne intime činila je knjigu lako čitljivom, ali i psihološki intenzivnom. Zašto je važna za 2016? Zato što je savršeno odražavala BookTok estetiku, mlada, hrabra protagonistkinja, opasnost koja ne prestaje i distopijski svet u kojem je svaki izbor pitanje života i smrti. To je bila godina kada su čitaoci tražili kombinaciju adrenalina i emotivne investicije, i The 5th Wave je to pružala u jednom dahu. Film je otvorio vrata, a knjiga je zadržala opsesivne fanove koji su analizirali svaki talas invazije i svaki emocionalni trenutak Cassie.
Povezano: Koji izvođači, podkasti i audio-knjige su bili najslušaniji na Spotify 2025?
Jedan od najčitanijih autora moje srednje škole sigurno je bio Guillaume Musso. Mislim da sam imala barem desetak njegovih knjiga, a često bi te dve knjige u jednoj nedelji koje bih pročitala baš bile njegove. Ne ponosim se previše time, pa tako često ni ne pominjem da znam apsolutno sve o njemu i njegovim knjigama, šta znam, valjda mi je to oduvek bio guilty pleasure.
Central Park je tipičan Musso u svom najboljem obliku: napet triler sa neočekivanim preokretima i romantičnom notom. Priča prati Alice i Gabriela, koji se probude vezani i uplašeni na klupi u Central Parku, bez sećanja na to kako su tamo dospeli. Polako, sloj po sloj, otkriva se misterija koja povezuje njihovu prošlost i sadašnjost, razotkrivajući tajne, izdaje i opasne spletke. Ova knjiga je savršena kombinacija napetosti, emocija i neočekivanih obrta, zbog čega je Musso bio nezaobilazan autor moje generacije (molim vas mi kažite da nisam jedina.)
Povezano: Da li ste znali da žene mogu da čitaju Kafku, a da to nije performans za internet?
The Sun Is Also a Star Nicola Yoon izašla je 2016. i odmah je osvojila čitaoce svojom toplom, emotivnom, a opet filozofski nabijeno pričom. Radnja prati Natashu, devojku iz Jamajke koja se sa porodicom suočava sa deportacijom iz Amerike, i Daniela, ambicioznog momka korejsko-američkog porekla koji sanja o medicinskoj karijeri. Njih dvoje se sretnu jednog dana u Njujorku i provode zajedno nekoliko sati, tokom kojih razgovaraju o sudbini, ljubavi, nauci i univerzumu. Knjiga kombinuje realistične društvene teme, poput imigracije i rasnih identiteta, sa gotovo magičnim osećajem sudbine i trenutaka koji menjaju život. Ono što je posebno čini je sposobnost da emocije likova budu istovremeno intimne i univerzalne, a tempo priče dinamičan, gotovo filmski. The Sun Is Also a Star je 2016. postala hit vredan BookToka zbog toga što je emotivno nabijena, romantična i filozofska u isto vreme, savršena za mlade čitaoce koji žele priču koja dira i misli.
Povezano: Knjige koje predlaže Cillian Murphy savršene su za tmurne jesenje dane
O bože, kada se setim koliko sam poludela za Divergent trilogijom Veronice Roth. Knjige su izašle između 2011. i 2013., ali prava ludnica je nastala 2016. kada je izašao treći i poslednji deo filma. Gledala sam ih barem deset puta te godine, i svaki put me je vukla ista kombinacija napetosti, akcije i onog mladalačkog osećaja „sve ili ništa“.
Priča prati Beatrice „Tris“ Prior u distopijskom Čikagu podeljenom na frakcije po karakteru, gde mora da pronađe balans između lojalnosti porodici, prijateljstvu i sopstvenih uverenja. Naravno, tu je i intrigantni Four, kojeg tumači Theo James, i koji je za mene bio ultimativni pojam kako muškarac treba, slobodno možemo reći mora, da izgleda. Trilogija je bila savršena kombinacija romanse, akcije i moralnih dilema, i zato je 2016. bila apsolutni hit među mladima koji su želeli i adrenalinski i emotivni rollercoaster. Moram da priznam i da sam prvi deo trilogije filmova opet pogledala prošle godine i da kontempliram da li bi trebalo da se vratim i knjigama.
Povezano: Knjige koje čitamo dok čekamo novu ekranizaciju Orkanskih visova
Fangirl Rainbow Rowell izašla je 2013. i brzo je postala kultna među mladim čitaocima zbog svog iskrenog prikaza tinejdžerskog života, identiteta i ljubavi prema knjigama. Glavna junakinja, Cath, je introvertna devojka koja voli da piše fanfikcije o svom omiljenom serijalu, i upravo kroz te priče pronalazi svoj glas i način da se nosi sa svetom oko sebe. Dok se suočava sa prvim godinama fakulteta, distancom od porodice i problemima u vezi sa svojim bratom blizancem, Cath uči kako da balansira između maštanja i stvarnosti, između privatnog sveta i onog u kojem mora da se pokaže.
Knjiga je tačno ono za čime bi BookTok 2016. poludeo,introspektivna, emotivna i vrlo relatable. Rowell savršeno prikazuje nervozu, nesigurnost i radost odrastanja, ali i ljubav prema pričama koje nas definišu. Fangirl je priča o pronalaženju sebe kroz literaturu i kreativnost, što je 2013–2016. činilo da svaki tinejdžer želi da bude Cath, makar na trenutak.
Milk and Honey Rupi Kaur izašla je 2014. i bila je knjiga koju je nemoguće ignorisati, iako moram da priznam da je nikada nisam volela. Stil koji Kaur koristi, ta vrsta jezika i poezije (ako to uopšte možemo tako nazvati), jednostavno mi nije bliska i nikada nisam sa njom preterano rezonovala. Štaviše, često mi je bilo cringe, čak i tada, ali to nije umanjilo njen uticaj.
Knjiga je podeljena na četiri sekcije i bavi se temama bola, ljubavi, gubitka i samospoznaje. Njena jednostavnost, direktnost i emotivna ekspresivnost učinile bi je savršenom za vizuelne platforme poput BookToka, gde citati i ilustracije lete brzo i obuzimaju maštu mladih čitalaca. Uprkos mom ličnom stavu, Milk and honey je definitivno dominirala internetom 2016.
Povezano: Monika Herceg otkriva kojih 5 zbirki poezije čita u hladnim zimskim večerima
Svi koji me poznaju znaju da je Twilight Stephanie Meyer jednostavno deo mene. Počelo je kao tinejdžersko pretvaranje da mi je ironično zabavno, ali se vremenom pretvorilo u potpuno, jasno prihvatanje da ponekad(često), volim cringe sadržaj i knjige i filmove. Serijal, koji je izlazio između 2005. i 2020., prati Bellu Swan i njen komplikovani, romantični odnos sa vampirom Edwardom Cullenom, u svetu gde su vampiri i vukodlaci stvarni, a osećanja dramatična i intenzivna. Mada mislim da nema potrebe da ikome objašnjam o čemu se radi u Twilightu, ako niste čitali knjige film ste sigurno gledali. Twilight je, bez obzira na kritike, definisao generacije tinejdžera svojim melodičnim romantičnim napetostima, ljubomornim trokutom i opsesivnom posvećenošću likova. Za mene, knjige su kombinacija nostalgije, zabave i priznanja da je ponekad upravo taj preterani, dramatični sadržaj ono što nas privlači. Twilight je definitivno više od knjige ili filma, to je kulturni fenomen koji nas uči da nije sramota voleti nešto što je istovremeno slatko, dramatično i potpuno glupo.
Povezano: Šta je to što nas opet vraća u svet Twilighta čak posle 17 godina?