Dok odjeća filmskih “dobrica” najčešće igra na sigurno kako ne bi okaljala njihovu moralnu ispravnost, antijunake nerijetko krasi jedinstveni stil koji oduševljava publiku inspirirajući trendove i izvan ekrana. Zašto su filmski zlikovci oni koji na velikim platnima imaju najviše stila?
I dan danas, kada prepričava kako sam kao djevojčica svakog jutra gledala Snjeguljicu i sedam patuljaka, oči moje majke se smiju. Putujući kroz priče u dane mog djetinjstva, glas joj nekako posebno zaleprša, a riječi kao da poskakuju na trampolinu radosti i ponosa, onako kako to majke čine kada pričaju o svojim djevojčicama. Kaže da bih svakog jutra, kao da mi je prvi put, prekriženih nogu sjela na tepih tek metar udaljena od televizora i hipnotizirano buljila u ekran. Oko mene bi se, govori, mogli rušiti svjetovi. No, ono što ne zna, ili se možda samo pravi da ne zna, jest da me plaha djevojka s crvenom mašnom u kosi koja je pjevala pticama, vjevericama i rakunima zapravo nije pretjerano zanimala. Razlog mojih religioznih, jutarnjih povrataka ekranu bila je Zla kraljica, tašta gospođa u ljubičastoj haljini s dramatičnim ovratnikom i medaljonom na prsima koja u slobodno vrijeme razgovara s ogledalom i miješa otrove, a sudeći po svemu, i redovno odlazi na održavanje obrva i manikuru. Iako bi se njezina glamurozna pojava rijetko uprizorila u priči, oči su mi se zacaklile na svako njeno ukazanje. Dok se furiozno spuštala niz stepenište svog dvorca ostavljajući iza sebe plašt čija je crvena podstava zlokobno plesala u tami, njezina me pojava ispunjavala jezom, ali i divljenjem. Bila je senzacionalna!
Besprijekoran make-up, manikura u hit nijansi breskve, i teatralni outfit bili su manifestacija njezine nepokolebljivosti, gracioznosti i hladnoće, a više od njezina osjećaja za stil, pričali su priču o njezinoj strogoći, autoritetu i statusu. Četverogodišnja ja intuitivno je osjećala njezinu važnost, ali o kostimografiji i snazi vizualnog pripovijedanja na ekranu tada nisam znala baš ništa. Nisam znala da je kostim nadogradnja karaktera niti da je riječ o jednom od ključnih dijelova filmskog narativa – alat koji nam pomaže da izgradimo dojam o likovima, vizualno nam predstavljajući njihove težnje i životne prevrate, crte ličnosti, ili poziciju u društvu. Do tih ću spoznaja ipak doći nešto kasnije – kao i do uvida da me imidž Zle kraljice nije slučajno fascinirao više od Snjeguljičinog girly outfita. “Loše djevojke” su na filmu, pa makar to bio i crtić, naprosto više stylish!
Za razliku od superheroja koji nerijetko spašavaju svijet u preuskim kombinezonima diskutabilne estetike, ili pak biraju outfite koji nisu u sukobu s moralnom čistoćom njihovih namjera, antiheroji i zlikovci vrlo često prpošno pokazuju sav sjaj i nadmoć svog stila. Cruella de Vil koju u ekranizaciji iz 2021. tumači Emma Stone, tipičan je primjer modne dominacije filmskih zlikovki. Trostruka dobitnica Oscara za kostimografiju, Jenny Beavan, Estellinu preobrazbu u Cruellu pretvorila je u pravi modni spektakl. Jednostavne kombinacije zamijenila je krvavo crvenim toaletama, show-stopping mantilima, strukiranim sakoom bogato načičkanim epoletama i broševima, te zadivljujućim kreacijama poput suknje ukrašene tisućama ručno našivenih latica ili couture haljine koja je nastala od goleme hrpe tekstilnog otpada, transformiranog u dramatičan šlep. Radnja je smještena u vrijeme londonske punk revolucije sedamdesetih, pa Cruella nosi outfite inspirirane dizajnom Vivienne Westwood, ekspresivnim stilom njemačke glazbenice Nine Hagen i Alexandrom McQueenom. No Cruellin anti-establišment stil nije samo odraz ere u kojoj živi – on je i manifest njezina karaktera. Ekscentričnost Cruelle de Vil ogledalo je njezina prkosa. Taj privilegij inatljivosti koji imaju antiheroine evidentan je i u rave-punk-DIY stilu Harley Quinn koju je u filmu Suicide Squad utjelovila Margot Robbie. Njezino modno ludilo manifest je njezina osobnog kaosa i bilo bi posve neprihvatljivo da ona izgleda ikako drugačije.
Povezano: 5 fenomenalnih filmskih kostima Emme Stone koji žive pohranjeni u mojoj memoriji
Filmski zlikovci često su oličenje stila jer su napisani kao samouvjereni, karizmatični i slojeviti likovi, a kostimografi njihove outfite koriste kako bi ih vizualno razlikovali od junaka. Njihova moda predstavlja odmak od svakodnevice, dopuštajući im da utjelove zabranjeno zbog čega njihovi jedinstveni stilovi nerijetko postaju ikonični. Za razliku od moralno ispravnih protagonista, čija odjeća najčešće potvrđuje njihovu “ispravnost”, antijunaci imaju privilegij kršiti sve norme i pravila – i modna i moralna. Kao i njihovi karakteri, i njihovi kostimi odražavaju spremnost na odbacivanje svih mogućih konvencija. Njih nije briga hoće li pripadati ili ne, i hoće li ih publika voljeti, a upravo je ta sloboda razlog zašto naposljetku izgledaju tako prokleto dobro.
No, filmski antijunaci ne moraju uvijek izgledati ekscentrično da bi njihov kostim sjajno odražavao njihov karakter. Njihova neumoljivost, perfekcionizam i stručnost ponekad se ogledaju u pedantnoj stiliziranosti kako bi vizualno komunicirali dominaciju, samopouzdanje i osjećaj kontrole. Garderoba nepopustljive urednice Mirande Priestly u The Devil Wears Prada sinonim je za power dressing. Paleta luksuznih brendova i materijala koje bira, noseći samo odjeću koja pristaje kao salivena, dodatno naglašava njen autoritativan nastup i potrebu da sve u njezinom životu bude ispolirano do savršenstva. Njezina hladnoća dio je uniforme. Proračunata narav i nepokolebljiva odlučnost krase i Agenta Smitha koji u The Matrixu izgleda fenomenalno stylish u crnom, precizno krojenom odijelu i očiju prekrivenih sunčanim naočalama, a rafinirana vanjština koju uspješni bankar Patrick Bateman u American Psycho opsesivno njeguje, idealna je fasada njegovoj mračnoj, psihopatskoj ličnosti. Iako u svojim pedantno ispeglanim odijelima izgleda poput modela iz kataloga za muške košulje, uloga njegove hiper-stiliziranosti je stvoriti prividni dojam kontrole koji jedan narcis nastoji uspostaviti uslijed posvemašnje rastrojenosti. Kao i u stvarnom životu, savršeno krojeno odijelo koje pristaje kao saliveno kreira dojam autoriteta, stručnosti, pa čak i pomalo prijeteće, neljudske nepogrešivosti. Zadivljujuća stiliziranost antijunaka stoga služi kao maska koja prikriva unutrašnja previranja ili služi kao signal koji naglašava sumanuti perfekcionizam, bez trunke empatije fokusiran samo na misiju. Koliko nas god njihove persone plaše, neporecivo je da izgledaju sjajno!
No, kada već kopamo duboko, nemoguće je ne spomenuti još jedan razlog zašto su filmski zlikovci više stylish od dobrica. Dihotomija privlačnosti i opasnosti duboko je ukorijenjena u ljudskoj psihologiji: ono što izaziva prijetnju istovremeno može biti i zavodljivo, a potvrdu toga nerijetko ćemo pronaći kako u vlastitim životima, pa tako i na filmu. Kostimografija dodatno produbljuje ovu vječnu napetost, predstavljajući nam likove kojih bismo se trebali kloniti, a koji nas u isto vrijeme privlače toliko da smo spremni “oprostiti” im sve mane i opravdati njihove zle namjere. Grace Jones koja igra May Day u A View to a Kill iz 1958. ili Catherine Tramell koju utjelovljuje Sharon Stone u filmu Basic Instinct, kao ultimativna femme fatale, samo su neki od primjera antagonistica čija je privlačnost neporeciva, a čija besprijekorna odjeća (ili njezin manjak), u stopu prate njihov imidž neodoljivih zavodnica.
Ono što je zabranjeno, nerijetko ima opojan šarm zavodljivosti. Kada je film Bonnie and Clyde izašao 1967., val pokušaja pljački proširio se SAD-om poput tsunamija. No osim na porast kriminala, film je imao i veliki utjecaj na modu i stil: frizerski saloni odjednom su bili zatrpani ženama koje su poželjele urednu bob frizuru kakvu je, s maramom oko vrata i beretkom, nosila Faye Dunaway kao Bonnie Parker. Film je kritiziran radi glorificiranja romanse Bonnie i Clydea, i umanjivanja njihovih zločina, no publika za to nije odviše marila. Umjesto da osudi njihovo ponašanje, toliko ih je obožavala da ih je nastojala oponašati – pa makar i samo odjećom i frizurama. Zloglasni odmetnici bili su toliko kul i toliko stylish da ih i dan danas, više od pola stoljeća kasnije smatramo stilskim ikonama.
Povezano: 7 filmova u kojima je Sharon Stone srušila tabue i redefinirala žensku seksualnost
Bonnie & Clyde 1967, Getty Images
Bilo da svojim stilom odražavaju privilegij prkosa i nepoštivanja pravila, ocrtavaju nadmoć i autoritet, savršeno stiliziranom vanjštinom skrivaju rastrojena stanja svoje svijesti ili pak izgledaju toliko dobro samo kako bi u nama probudili osjećaj “zabranjene” privlačnosti koja izrasta iz opasnosti, zlikovci su bez premca najviše stylish likovi na ekranu. Iako nisu osobito uzorni niti bi ih valjalo kopirati kod životnih odabira, od njih ipak možemo ponešto naučiti – što god da odlučimo nositi, najvažnije je da nosimo sa samopouzdanjem. To je ionako tajni sastojak zašto izgledaju toliko dobro.
Naslovna fotografija: Courtesy of Disney
VOGUE RECOMMENDS
