Mestna galerija Ljubljana ovog tjedna postaje lokacija izložbe radova Zore Stančić, nazvane Dobro, da pogledi ne puščajo odtisov (“Dobro je da pogledi ne ostavljaju tragove”). Budući da ova suvremena umjetnica poznata po nevjerojatnom poznavanju grafike prvi put izlaže svoje radove u najvećoj ljubljanskoj galeriji, bilo je sasvim prirodno da izložba bude jedna vrsta retrospektive na njezin bujni umjetnički opus. Međutim, kako spakirati četiri desetljeća predanog rada i iskustava u samo jedan prostor? Kako to učiniti u galeriji koja je tik pred obnovom? Zora Stančić, svjetski poznata vizualna umjetnica i profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, uoči izložbe suočila se s tim izazovom, a sa mnom je u razgovoru podijelila i niz uvida u svoj umjetnički svijet.
Umjetnica je odmah izrazila svoj entuzijazam prema Mestnoj galeriji, koju izuzetno cijeni — kako zbog njene arhitekture, pogleda na gradski trg i skrivenog dvorišta sa zadnje strane, tako i zbog njenog koncepta prostora koji posvećeno promovira slovenske umjetnike. Svjesna te tradicije i značaja, osjećala je posebnu odgovornost da prirodu ovog prostora uzme u obzir prilikom osmišljavanja dramaturgije same izložbe. Usprkos značaju na slovenskoj kulturnoj sceni, ovo je njezina prva samostalna izložba u ovoj galeriji.
Na izložbi će biti predstavljeni radovi iz različitih perioda njezinog stvaralaštva, kroz širok spektar medija. Kako kaže, razlika između njenih starijih i novijih radova ogleda se u “izboru tema i pristupa u samom procesu materijalizacije ideje”. Ističe da ne zna bi li svoje promjene opisala kao razvoj, ili jednostavno kao obraćanje pažnje na svijet koji se neprekidno mijenja i sve ga je teže razumjeti.
Pripremajući radove za izložbu, morala sam se suočiti sa svojim djelima i sa samom sobom. Teško je vidjeti sebe objektivno, ali se nadam da se u radovima osjeća strast prema grafici i istraživanju u tom mediju.
Tijekom svoje karijere, Zora Stančić radila je s različitim materijalima i u različitim tehnikama, koje bira u odnosu na sadržaj koji želi kreirati. Od slikarstva i ilustracije, preko scenografije, pa sve do kreativnih suradnji s modnim brendovima – njezin portfolio oslikava svestranost ove umjetnice. Međutim, najprepoznatljivija je po svojim nevjerojatno preciznim i privlačnim grafikama. “Grafika je u mom djelu uvijek polazna točka radnih i misaonih procesa. Za razliku od, recimo, slikarstva, grafika mi je više komunikativna i otvorena za konceptualni pristup u stvaranju.”
Najuzbudljiviji dio procesa štampe za nju je prvi susret s otiskom, koji je i nakon toliko godina nastavlja iznenađivati. Otisak je često nesavršen i ponekad se javljaju i greške, za koje kaže da ih umjetnici “mogu, ali ne moraju prihvatiti”.
Grafika je više nego drugi mediji u umjetnosti podložna promjenama i duhu vremena. Mijenja se ovisno od njenog cilja, kao i tehničkih i tehnoloških dostignuća. To znači da je grafika uvijek drugačija i razumijemo je u kontekstu vremena i prostora u kojem nastaje.
Umjetnica ističe da je sve povezano s medijem grafike “uzbuđuje i inspirira”: od povijesti grafike koja se veže sa starim načinima komunikacije, pa do današnjih suvremenih tehnika. Zora Stančić je tijekom godina slijedila promjene u ovom mediju, razvijajući se s njima i implementirajući nove tehnike koje su danas možda uobičajene, ali prije deset godina nisu bile niti zamislive.
Od Sarajeva i Ljubljane do Brooklyna
Zora Stančić nije se okušala samo u različitim umjetničkim žanrovima, već je usavršavajući se, putovala po cijelom svijetu. Svoj umjetnički put započela je fakultetom u Sarajevu, magistrirala je u Ljubljani, a usavršavala se na Sveučilištu Rutgers u New Jerseyju, te Parizu, Beču i u Češkoj. Za umjetnicu su putovanja uvijek bila pustolovina koja donosi nova iskustva i uzbudljiva poznanstva. Upravo ta iskustva inspirirala su je da izdaje knjige i radi na projektima koji, kako kaže, ne bi bili mogući bez sjajnih ljudi koje je upoznala na svom putu.
“U Sarajevu sam provela pet studentskih godina koje su bile formativne iz različitih razloga. To je bio period Olimpijskih igara, smrti Tita i priprema za rat, iako to nitko nije želio vjerovati. Ukratko, vrijeme je bilo čudno, napeto, ali kao da je na površinu izbio sav kreativni potencijal ljudi iz tog grada,” prisjeća se umjetnica. S posebnom nostalgijom sjeća se bogate kulturne scene, koja se po njenom mišljenju puno razlikovala od ljubljanske, od pokreta New Primitives do različitih muzičkih grupa. “Na izložbi u Mestnoj galeriji jedno djelo se odnosi na pravila Bosanaca kad piju kave, koje smo snimili s bosansko-američkim umjetnikom Shobom u Brooklynu 2009. godine. Osnovno pravilo je da treba slušati svog sugovornika, posebno kada on ništa ne govori,” rekla mi je Zora. Svoj trenutačni dom, Ljubljanu, onakvu kakva je bila osamdesetih i devedesetih godina, opisala je u knjizi Zora was here, koja je neka vrsta umjetničkog vodiča kroz ovaj grad. U njoj čitatelja vodi kroz mjesta, specifična iz kulturnih ili kulinarskih razloga, gdje se često družila s prijateljima. Ti prostori danas uglavnom služe nekoj drugoj svrsi ili uopće ne postoje više, ali ona i mnogi ljudi koji su ih ispunjavali i dalje ih posjećuju u svojim sjećanjima.
Zoru su tijekom karijere inspirirali mnogobrojni umjetnici i umjetnice. Lucio Fontana i njegov prostorni koncept bio je ključan za njeno razumijevanje umjetnosti, a umjetnica Louise Buorgeois na nju je utjecala zbog svoje energije i poetičnih djela. “Također iznimno cijenim i djela slovenske umjetnice Adrijane Maraž i zanimljivo mi primijetiti da mladi otkrivaju njezine radove sada, kada skoro deset godina nije među nama,” rekla je umjetnica. Zora Stančić, koja je danas i sama profesorica, magistarsku specijalizaciju završila je pod mentorstvom renomiranog slovenskog slikara Apolonia Zvesta. Kaže da kao studentica nije mislila da je profesor ostavio značajan utjecaj na njene radove, ali sada, s distance shvaća koliko je bio važan za nju, posebno zato što joj je “dao prostor i vrijeme za umjetničko istraživanje i eksperimentiranje”. “Sjećam se da mi je jednom dao savjet koji tada možda nisam u potpunosti razumjela, a sada se čini da ga sve više shvaćam. Rekao mi je da je najvažnije uvjeriti ljude da je ono što radite relevantno. Sada znam da to možete učiniti na tisuću i jedan način, ali svakako najmanje efikasan je onaj u kojem pokušavate uvjeriti što više ljudi da kupe vaše umjetničko djelo ili da se ponavljate i radite sve po istom obrascu,” podijelila je Zora.
Danas je Zora okružena mnogobrojnim mladim umjetnicima, od kojih mnogo uči dok im istovremeno prenosi znanje. Kaže da je riječ o visoko motiviranim mladim ljudima, koji su “senzibilni za ono što se događa s društvom i planetom”. Ipak, umjetničkih poslova danas je sve manje. “Najbliže tome je pedagoški poziv koji vam omogućava da ostanete u kontaktu sa samom umjetnošću,” objasnila mi je Zora. “Mladi umjetnici danas, pored sezonskih poslova u kulturi, najčešće provode vrijeme na umjetničkim rezidencijama širom svijeta. To im donosi dragocjena iskustva i prilike za umrežavanje, dok se uvjeti za rad i stvaranje kod kuće često pomiču u kasniji životni period. Svaka generacija umjetnika suočavala se s izazovima kako preživjeti od umjetnosti na svoj način. Nikada to nije bilo lako.” Ipak, nađe se i pokoji sretnik kojem je stvaranje umjetnosti primarni posao. “U našoj regiji, gdje tržište nije regulirano i gdje je prodaja umjetničkih djela previše puta slučajnost nego pravilo, gotovo je nemoguće preživjeti isključivo stvaranjem umjetnosti. Nekolicini autora to uspijeva i zaista im treba čestitati na svestranom talentu i znanju – ne samo u domeni umjetnosti, već i u području računovodstva i raznih taktika preživljavanja,” rekla mi je Zora.
U Mestnoj galeriji bit će izložen i prema Zorinim riječima “njen najkompleksniji rad” Zunaj kroga – “U tom projektu zanimao me je spoj različitih umjetničkih elemenata – od svjetla, muzike, poezije do zvuka. Željela sam sve to povezati u jedinstveno umjetničko djelo koje komunicira s prostorom, preobražava ga i mijenja. Pokretne grafike, projektirane su na galerijski zid, a stapaju se s tekstom i glazbom u osmominutnom doživljaju. Na projektu su surađivali animator Andrej Kamnik, skladateljica i dizajnerica zvuka Mateja Starič i sarajevski pisac i filozof Predrag Finci sa svojim poetskim tekstom Saveti izbeglici.
Izložba Dobro, da pogledi ne puščajo odtisov poetičnog je naslova, koji je umjetnica ostavila otvorenim za interpretaciju. “Našla sam ga u jednoj od svojih knjiga, gdje je ta rečenica upotrebljena u doslovnom smislu. Sam naslov sadrži i nagovještaj medija kojim se bavim, a u likovnoj i vizualnoj umjetnosti pogled je osnovni element, nešto bez čega umjetnost ne može,” rekla je umjetnica. Velika izložba radova Zore Stančić bit će otvorena u Mestnoj galeriji u Ljubljani od 6. ožujka do 18. svibnja.
Photo: arhiva umjetnice
Video: Zunaj kroga, Galerija Monfort Portorož, arhiva umjetnice
