Isprobala sam novi trend s društvenih mreža - živjeti kao da su 2000-e
Sonja Knežević
7 lipnja, 2025
Sonja Knežević
7 lipnja, 2025
Nostalgija za prošlim desetljećima postala je jedno od ključnih obilježja generacije Z. Već dugo nas inspiriraju estetike prošlosti – od modnih komada koji izgledaju kao da smo ih posudili iz maminog ormara, preko glazbe, pa sve do uređenja doma. Fotografije sa svojih pametnih telefona odavno smo zamijenili filmom, jer se u prošlosti krije neka romantika koju smo, čini se, izgubili negdje između pojave društvenih mreža i svakodnevnih dopisivanja s umjetnom inteligencijom. Pa ipak, upravo se danas na društvenim mrežama širi trend koji promovira život s početka milenija – living like it’s the 2000s.
Živjeti kao da su 2000-e trend je koji se počeo širiti na TikToku i Instagramu. Korisnici dijele videosnimke koje izgledaju kao da su nastale prije 20 godina, u kojima rade sasvim uobičajene aktivnosti poput čitanja časopisa, gledanja starih serija i šetnji u prirodi, tvrdeći da im je to regeneriralo živčani sustav. Sve aktivnosti u sklopu ovog trenda djeluju potpuno normalno i svakodnevno, pa se možda pitate u čemu je poanta – je li generacija Z jednostavno otkrila Gilmoreice i od toga napravila trend? Zapravo, ovaj se trend razlikuje od svakodnevice jer podrazumijeva isključivanje pametnog telefona i uživanje u malim stvarima. A zašto baš 2000-e? Mnogi tvrde da je to razdoblje bilo zlatni balans tehnologije – imali smo televiziju, videoigre, internet i telefone, ali oni još nisu potpuno zaokupili naše živote.
Iako sve češće viđamo mlade ljude koji su u potrazi za preklopnim mobitelima kako bi zamijenili svoje pametne telefone, a posljednjih sam mjeseci naišla na mnoge korisnike koji tvrde da im je brisanje društvenih mreža promijenilo život – što je, naravno, ironično, jer sam te snimke vidjela upravo na društvenim mrežama – trend življenja kao da su 2000-e zapravo samo podrazumijeva da na neko vrijeme odložite telefon.
Warner Bros
Umjesto skrolanja po feedovima na društvenim mrežama, korisnici svoje slobodno vrijeme ispunjavaju serijama i filmovima koji su se početkom milenija prikazivali na televiziji, čitanjem knjiga, rješavanjem križaljki, igranjem društvenih igara i šetnjama u prirodi. To su sve aktivnosti koje i danas radimo, ali uz gotovo stalnu potrebu da objavimo story ili provjerimo poruke – što nas nesvjesno opterećuje. Ovaj trend ne ograničava zabavu, već nas pokušava potaknuti da je cijenimo još više – zato sam odlučila isprobati ga.
Rođena sam 2001. godine, dovoljno rano da iskusim ranojutarnje buđenje vikendom kako ne bih propustila svoje omiljene crtiće, ali i dovoljno kasno da proživim gotovo sve ere društvenih mreža. Početkom milenija bila sam dijete i imala sam ružičasti preklopni mobitel koji su mi roditelji dali kada sam prvi put krenula na skijanje – što se pokazalo kao izvrsna odluka, budući da sam se s vrha planine spuštala više padanjem nego skijanjem. Naravno da mi je to razdoblje bilo daleko manje stresno od današnjeg života, ali lagala bih kad bih rekla da se dobro sjećam vremena prije društvenih mreža i interneta. Upravo zato mi je ovaj eksperiment bio posebno zabavan.
Shvatila sam da mi čak i slobodno vrijeme uzrokuje stres jednog vikenda koji su mi društvene mreže doslovno “progutale”. Nisam radila ništa posebno, a provela sam previše vremena gledajući pažljivo odabrane Reels videozapise koje su mi slale prijateljice – i na kraju vikenda osjećala sam se iscijeđeno, kao da sam odradila dvije smjene. Kako bih isprobala život u stilu 2000-ih, telefon sam ostavila u drugoj sobi i zabavu potražila na drugim mjestima. Prisjetila sam se koliko me smiruje listanje časopisa, a zatim sam se upustila u nešto što inače ne radim – rješavala sam osmosmjerke i druge zagonetke. Te aktivnosti možda zahtijevaju da malo napregnete mozak pokušavajući se sjetiti naslova filma s Angelinom Jolie (sedam slova, prvo slovo H), ali uopće nisu iscrpljujuće – dapače, ispunjavaju nas energijom i osjećajem postignuća.
Warner Bros
Gledanje filmova i serija iz 2000-ih za mene je vjerojatno bio najmanji izazov, jer ih i inače jako volim (iako ih često gledam s telefonom u ruci). Gilmore Girls, Gossip Girl, House M.D, Breaking Bad, The Office, ove i mnoge druge serije koje su idealne za bingeanje pojavile su se upravo početkom milenija, ali jedna velika prednost suvremene tehnologije je to što više ne moramo čekati sedam dana na novu epizodu. Bez telefona sam također otkrila koliko zapravo volim gledati kvizove – pogotovo u društvu. Ovaj trend uključuje i čitanje knjiga, a nisam mogla vjerovati koliko brzo čitam kada ne provjeravam telefon svakih nekoliko minuta.
Ipak, najviše sam uživala u aktivnostima koje sam mogla raditi s drugima – i zahvalna sam što u svom životu imam ljude kojima nije potreban telefon dok se druže. Večeri sam ispunila društvenim igrama, mojom omiljenom razonodom, aktivnošću koja vam omogućuje da kvalitetno provedete vrijeme s ljudima do kojih vam je stalo. A nakon igara uvijek se osjećam kao pobjednica jer sam vrijeme provela smisleno i ispunjeno.
Warner Bros
Pa ipak, ne mogu reći da nisam osjetila potrebu da pogledam u telefon. Društvene mreže toliko su se integrirale u naše živote da ponekad izgleda nepristojno ne pogledati u telefon i ne odgovoriti na poruke nekoliko sati – jer većina ljudi polazi od pretpostavke da nam je telefon stalno u rukama. Kao što sam i pretpostavljala još prije nego što sam odlučila isprobati ovaj trend, naravno da sam se osjećala puno opuštenije. Nije bilo osjećaja hitnosti, koji meni osobno uvijek stvara problem i s kojim se teško nosim kada mi telefon neprestano vibrira. Sve što sam radila, radila sam s potpunom posvećenošću, i da, osjećala sam se odmornije, čak i nakon aktivnosti.
Ovaj trend ne bih nazvala življenjem kao da su 2000-e, jer mislim da ovakav način života može i treba biti dio sadašnjosti. U vremenu kada tehnologija zauzima svaki djelić našeg dana, lijepo je podsjetiti sebe da imamo izbor – i da je sasvim u redu propustiti poneku vijest s društvenih mreža ili ne pročitati e-mail čim stigne u sandučić. Ako spustite telefon, shvatit ćete da je osjećaj iz 2008. još uvijek u zraku, kažu neki od postova koji promoviraju ovaj trend, i moram se složiti s njima. Ponekad nije poanta u romantiziranju prošlosti, nego u kvalitetnom življenju sadašnjosti.