Ako pitate znanost, ovo je najjednostavniji način da smanjite stres i mozgu pošaljete pozitivnu poruku

Bez želje da se upadne u zamku jeftinih viralnih fraza, osmijeh je, čini se, uvijek dobra ideja. Neuroznanost potvrđuje da svi oni motivacijski citati imaju smisla. U svojoj svakodnevici trebali bismo davati važnost smijanju, budući da je to jedna od najučinkovitijih navika za poticanje proizvodnje endorfina i dopamina te za snižavanje kortizola. Dakako, to ne znači da trebamo skrivati tugu. Može se dogoditi da jednostavno nemamo volje za smijeh. Ovo je samo podsjetnik na dobrobiti smijanja iz strogo znanstvene perspektive.

Osmijeh je važniji nego što mislimo

Kako objašnjava Lourdes Ramón, psihologinja i voditeljica odjela za savjetovanje u Klinici Palasiet, „mozak pridaje ogromnu važnost onome što se događa na licu. Osim mišića oko očiju, druga najvažnija stvar na licu za mozak su usta. Nismo svjesni koliko je to moćno“, kaže, osvrćući se na objašnjenje koje neuroznanost daje o onome što se događa u mozgu kad se nasmijemo.

Poziva se na jedno konkretno istraživanje. „Studija s olovkama pokazuje kako mrštenje ili osmijeh mijenjaju način na koji doživljavamo svijet. Odabrana je skupina ljudi i zamoljeni su da drže olovku u ustima. Kad bi je držali tako da oponašaju osmijeh, slike su im se činile simpatičnijima. Kad su olovku držali među usnama, oponašajući ljutito lice, iste slike više nisu izgledale tako ugodno. Kad se mrštim, aktiviram amigdalu u mozgu, koja je povezana s emocijama. Ako se tada dogodi stresna situacija, reagirat ću snažnije. Od tada je provedeno mnogo sličnih istraživanja i pokazalo se da, kad vidimo nasmiješene ljude, postajemo kreativniji, raste nam kognitivna sposobnost. Neuronalni odgovor na nasmiješeno lice mnogo je snažniji nego na ozbiljno ili ljutito lice. Insula, dio mozga snažno povezan s našim identitetom, aktivira se kad vidimo nekoga tko se smije ili kad se sami smiješimo, jer mozak posvećuje velik broj neurona upravo licu“, objašnjava stručnjakinja.

Drugim riječima, mozak nastoji uskladiti naše raspoloženje s izrazom lica, pa stara izreka „nasmij se unatoč svemu“ može biti dobra strategija kad nam je raspoloženje na nuli i želimo dan vidjeti u ljepšem svjetlu. I ne, to nije puka floskula.

Kad se smijemo, dodaje Ramón, „dolazi do povećanja endorfina, neuropeptida, dopamina i serotonina. Kada ove tvari djeluju zajedno, mogu smanjiti stres, sniziti broj otkucaja srca, povećati produktivnost i smanjiti tjeskobu. Time pomažu našim neuronima da svijet doživljavaju kao ljepše mjesto“.

Smijeh je tajna dugovječnosti

Društveni odnosi su svojevrsno životno osiguranje, a isto vrijedi i za smijeh. Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Wayne u SAD-u, a objavljeno u časopisu Psychological Science Online First, osobe koje se češće smiješe žive u prosjeku četiri do pet godina dulje od onih koje to čine rjeđe. Doktorica Eugenia Cervantes potvrđuje da se smijehom smanjuje i kortizol. Dodaje i da su kineski taoisti vjerovali u moć osmijeha da izliječi dušu i produži život.

Psihologinja Laura Palomares iz Avance Psicólogos naglašava da je osmijeh, baš kao i zijevanje, vrlo zarazan. „Kad se nasmiješite u društvu, stvara se lančana reakcija i oko vas nastaje ugodna atmosfera“.

A što ako se ne želim smiješiti?

Koliko god vam govorili da se, kad ustanete na krivu nogu, isplati izaći van i pozdraviti dan s osmijehom, jer to može promijeniti raspoloženje, ili čak da se nasmiješite pred ogledalom kako bi se učinak pojačao, istina je da postoje dani kad jednostavno nemamo volje za osmijeh. I to treba poštovati, objašnjava stručnjakinja iz Klinike Palasiet. „Znanje o ovome čini nas svjesnima koliki resurs imamo u jednom jednostavnom osmijehu. Ali važno je razumjeti da imamo moć izbora.

Možemo odlučiti osjećati se bolje kako bismo lakše prošli kroz dan ili određene okolnosti, ili si dopustiti da osjetimo emociju koja se pojavi, bila to tuga, ljutnja, umor… jer postoje dani kad nam je potrebno upravo to. Oslobađajuće je znati da možemo razviti alate i strategije koje nam pomažu u svakodnevnom životu i da možemo biti su-kreatori vlastite stvarnosti“, zaključuje ona.

vogue.es